Bez obzira što ostaje bez prihoda, jer firme u slobodnoj zoni neće plaćati porez na dobit, država smatra da će tom merom privući nove investitore. Fiskalni savet, s druge strane, upozorava da bi efekat uvođenja te olakšice mogao biti manji od očekivanog, i da može dovesti do gubitka određenih prihoda od tog poreza.
Uprkos upozorenjima na probijanje budžetskog deficita i prekoračenje limita javnog duga, država je rešila da na već izdašne podsticaje investitorima doda još jednu olakšicu oslobađajući proizvodne firme u slobodnim zonama plaćanja poreza na dobit. Nova pogodnost koja je omogućena izmenama i dopunama Zakona o porezu na dobit pravnih lica, koje je Skupština usvojila krajem decembra, trebalo bi da privuče nove izvozno orijentisane proizvođače na te lokacije.
Tu odredbu, međutim, negativno je ocenio Fiskalni savet, koji je zabrinut da će ta odredba uvesti još jedan osnov za izuzeće od ionako stimulativne stope od 10 odsto, a da neće bitnije uticati na nivo investicija i proizvodnje, tim pre što već postoji više poreskih olakšica sa istim ciljem.
Na pitanje o koristima od slobodnih zona za državu, kada se već odriče prihoda od carina i poreza, u Upravi kažu da je najvažniji efekat njihovog rada povećanje zaposlenosti i poboljšanje spoljnotrgovinskog bilansa zemlje, kao i da je dosadašnje proširenje slobodnih zona uvek praćeno novim stranim direktnim investicijama
PRIVUĆI IZVOZNIKE
Oslobađanjem od plaćanja poreza na dobit proizvodnih firmi u slobodnim zonama Vlada je ispunila zahtev Grupacije slobodnih zona i carinskih skladišta Udruženja za trgovinu Privredne komore Srbije (PKS). Čelni ljudi slobodnih zona zalagali su se za to da se uvedu dodatne poreske olakšice slobodnim zonama u zemlji, u cilju privlačenja stranih investitora po uzoru na neke druge zemlje. Slobodne zone, kao lokacije sa posebnim poreskim i carinskim režimom, trenutno postoje u Pirotu, Subotici, Zrenjaninu, Novom Sadu, Kragujevcu, Šapcu, Užicu, u toku je formiranje SZ Jug (na tri odvojene lokacije, sa sedištem u Nišu), a u pripremi su i slobodne zone Smederevo, Apatin i Svilajnac. Na tim lokacijama firme se mogu baviti svim vrstama poslovanja i industrijskih aktivnosti, uključujući proizvodnju, skladištenje, pakovanje, trgovinu, a pre svega su namenjene izvoznicima (većina slobodnih zona locirana je duž Koridora 10). Poslovanje u slobodnim zonama obezbeđuje investitoru specijalne olakšice i povlašćeni poreski režim, koji uključuje oslobađanje od PDV-a i carine na uvoz sirovina i materijala namenjenim proizvodnji robe za izvoz, mašina, opreme i građevinskog materijala. Osim toga firmama je omogućen i zakup poslovnih prostorija, radionica, skladišta pod povoljnim uslovima. U zonama se nalaze ispostave Uprave carina, a lokalne samouprave subvencionišu korišćenje infrastrukture. Veliki proizvođači koji posluju u slobodnim zonama su, primera radi, „Tigar“ u SZ Pirot, „Locher electro“ u Subotici, „Fiat automobili Srbija“ u Kragujevcu, „Valjaonica bakra Sevojno“ i „Impol Seval“ u Užicu, „Kolpa“ u Zrenjaninu, dok su „Benetton“ i „Jura“ u SZ Jug.
Olakšica koju sadrži Zakon o porezu na dobit predviđena je Strategijom razvoja slobodnih zona za period od 2011. do 2016, koju je Vlada usvojila prošle godine. Osnovna ideja tog dokumenta je da se u slobodne zone privuku novi investitori, poveća izvoz i zaposle radnici, jer one omogućavaju najbrže privlačenje investicija u novu opremu i unapređenje proizvodnje, što je pretpostavka za poboljšanje konkurentnosti.
Iako su već prisutne proizvodne firme povećavale obim investicija, proizvodnje, kao i broj radnika, izostali su novi ugovori sa investitorima, što autori Strategije objašnjavaju nedovoljno stimulativnim uslovima poslovanja u poređenju sa onima koje nude susedne zemlje. Tu se pre svega misli na poreske olakšice, ali i na carinske procedure i podsticajne mere lokalnih samouprava.
Budući da sa snižavanjem carina prema EU carinska oslobođenja za korisnike slobodnih zona gube na značaju, država je procenila da su potrebne dodatne stimulativne mere, pre svega poreske olakšice. Poreski zakoni nisu predviđali posebne poreske olakšice za korisnike slobodne zone, osim podsticaja koji važe na teritoriji cele Srbije. U Strategiji se kao primer navodi da je Hrvatska iz istih razloga u julu 2008. izmenila Zakon o slobodnim zonama, kako bi dala veće olakšice njihovim korisnicima.
U Upravi za slobodne zone, koja deluje u sklopu Ministarstva finansija, podsećaju da je uvođenje olakšice utemeljeno u Strategiji, i ističu da su slobodne zone pre svega namenjene izvoznicima, koji koriste pogodnosti oslobađanja od carina i PDV-a na uvozne sirovine, dok kompanije koje robu iz zona uvoze na domaće tržište nemaju te pogodnosti. Na pitanje o koristima od slobodnih zona za državu, kada se već odriče prihoda od carina i poreza, u Upravi kažu da je najvažniji efekat njihovog rada povećanje zaposlenosti i poboljšanje spoljnotrgovinskog bilansa zemlje, kao i da je dosadašnje proširenje slobodnih zona uvek praćeno novim stranim direktnim investicijama.
SMANJENI PRIHODI BUDŽETA
Ti razlozi po svemu sudeći nisu mnogo uticali na mišljenje Fiskalnog saveta koji smatra da predložena odredba nije u skladu sa najboljom poreskom praksom, i da može dovesti do gubitka poreskih prihoda, premda ne na kratak rok, jer će efekat u praksi nastupiti sa kašnjenjem od oko godinu dana.
„Načela dobre poreske politike nalažu da poreska osnovica bude što šira i obuhvatnija sa što manje izuzeća – kako bi se pojednostavio proces administriranja i smanjile mogućnosti za izbegavanje poreskih obaveza”, navodi se u saopštenju Fiskalnog saveta.
U toj instituciji podsećaju da se izmenama Zakona o porezu na dobit uvodi dodatni osnov za oslobođenje od poreza na dobit, iako je nominalna stopa od 10 odsto praktično najniža u Evropi, i već postoji sedam različitih izuzeća od tog poreza. Dobit se inače jedino u Crnoj Gori oporezuje sa nižom stopom od 9 odsto, ali se zbog manjeg broja olakšica procenjuje da je efektivna stopa u Srbiji niža (6 odsto u 2008).
Posledica velikog broja oslobođenja je manje novca u državnoj kasi, pa je u 2008. država ostala bez skoro 70 odsto prihoda od poreza na dobit. Ukupno je od tog poreza prikupljeno 39 milijardi dinara, ali je usled različitih izuzeća državi ostalo svega 11 milijardi dinara.
Kad je reč o uticaju nove olakšice na privlačenje investitora, u Fiskalnom savetu podsećaju da rezultati istraživanja u drugim zemljama pokazuju da snižavanje efektivne stope poreza na dobit može biti efikasan instrument privlačenja stranih direktnih ulaganja samo do određenog nivoa, a da nakon toga dalje smanjenje tog poreza ne utiče na nivo investicija i proizvodnje. Takođe se ističu i da važeći sistem već nudi nekoliko izdašnih poreskih olakšica koje treba da podstaknu proizvodnju: investicioni poreski kredit, uvećani investicioni poreski kredit za proizvodna preduzeća u određenim delatnostima, kao i oslobođenje od plaćanja poreza na dobit u periodu od 10 godina za velike investicije.
POSLOVNI AMBIJENT BEZ POBOLJŠANJA
Da stopa poreza na dobit malo utiče u nadmetanju za privlačenje investitora slaže se i Milan Kovačević, konsultant za strana ulaganja, i dodaje da je mnogo važniji ukupan poslovni ambijent koji država stvori.
“U Srbiji je izgrađen priličan broj slobodnih zona, od kojih su neke popunjene, a neke nisu, pa se verovatno pomaže onima koji upravljaju tim zonama da imaju još nešto što će ponuditi investitorima”, kaže Kovačević, i dodaje da to postavlja pitanje različitog tretmana investitora koji posluju unutar i van slobodnih zona. On napominje da je za sve kompanije koje žele da ulažu ili već posluju u Srbiji važno da se urede procedure i postupci, kao i da se uredi sudski sistem, u koji kompanije trenutno nemaju dovoljno poverenja.
Porez na dobit inače je jedan od retkih elemenata poslovnog ambijenta u Srbiji na koji investitori dosad nisu imali primedbe. To potvrđuje i mišljenje Delegacije nemačke privrede u Srbiji (AHK), u čijem su članstvu firme koje su u Srbiju investirale 1,5 milijardi evra i zapošljavaju 20.000 radnika. U AHK-u kažu da od nemačkih preduzeća koja posluju u Srbiji nisu dobili bilo kakvu vrstu negativnih primedbi kada je u pitanju stopa poreza na dobit, i da je taj rashod od početka ukalkulisan u opšte rashode.
“Stavka koju su uzeli u obzir kao jedan od najmanjih poreza na dobit u Evropi uopšte ne utiče negativno na njihovo poslovanje, naprotiv”, poručuju iz tog udruženja. Kad je konkretno reč o oslobađanju od poreza na dobit za firme u slobodnim zonama, nemački privrednici veruju da ta olakšica samo može da poveća interes potencijalnih investitora za veća ulaganja na tim lokacijama jer je to, kako kažu, posebno bitno za kompanije koje su u potpunosti izvozno orijentisane.
Čak i da se podsticaji namenjeni investitorima u slobodnim zonama ispostave kao važan adut u privlačenju novih kompanija, to ne može da opravda inertnost države kad je u pitanju poslovni ambijent koji utiče podjednako na sve kompanije koje posluju u Srbiji. O raskoraku između želja investitora i stvarnog napretka u poboljšanju ambijenta svedoče nalazi prošlogodišnjeg izdanja Bele knjige Saveta stranih investitora. Od 13 preporuka za poboljšanje investicione i poslovne klime, značajan napredak postignut je samo u jednoj oblasti – uređenju svojinsko-pravnih odnosa, posebno u vezi sa građevinskim zemljištem i izgradnjom objekata. Određeni napredak postignut je u šest oblasti, uključujući stvaranje uslova za tržišnu utakmicu i regulisanje monopola, smanjenje administrativnih preporuka za poslovanje i usaglašavanje pravnog sistema sa propisima EU. Bez napretka su, međutim, ostali zahtevi za većom efikasnošću lokalnih samouprava u izgradnji regionalne infrastrukture koja je važna za investitore, utvrđivanje maksimalnog iznosa naknada koje mogu da naplaćuju lokalne vlasti, kao i ukidanje naknada za zaštitu i korišćenje šuma i korišćenje voda, koje važe za sva preduzeća bez obzira na delatnost. Poslovna klima u užem smislu, prema oceni Saveta, nije se bitno popravila između dva izdanja Bele knjige, o čemu svedoči i napredak za samo jedno mesto u Svetskom izveštaju o konkurentnosti (95. mesto od 142 zemlje), s tim da u pojedinim kategorijama Srbija zauzima i nižu poziciju. Osim toga konstatuje se i da takozvana “giljotina“ propisa nije dovršena, a njen intenzitet opada, da Savet za konkurentnost nije dao vidljive rezultate, te da borba protiv korupcije nije uspela da dosegne vrhove korupcijske piramide.
Izvor Akter