Hrvatska naftna kompanija je u startu imala prošle godine nekoliko važnih sistemskih prednosti koje su joj olakšavale poslovanje, ali je NIS to anulirao sposobnošću da efikasnije radi. Ono po čemu su dve najznačajnije naftne kompanije u Hrvatskoj i Srbiji slične jeste to što su obe dobile jake strateške partnere iz naftne oblasti: u hrvatsku kompaniju INA je ušao mađarski MOL, a u srpski NIS ruska naftna kompanija Gazpromnjeft. Međutim, za povlačenje paralele između dve susedne kompanije, važno je istaći da je MOL postao starteški partner INA još 2003. godine, znatno ranije nego što je Gaspromnjeft 2009. godine preuzeo većinski paket akcija NIS-a.
Neizvesnost oko Irana, kriza u Siriji, sporo oživljavanje industrije i građevinarstva i pad kupovne moći vlasnika automobila i dalje utiču na cenu nafte, ali i poslovanje mnogih naftnih kompanija. Hrvatska INA našla se “u nebranom grožđu” i pitanje je kako će se izaći iz pretećeg gubitka od 70 miliona dolara zbog nemogućnosti da izvuče novac iz poslovnih operacija u Siriji. Ali, nije Sirija jedini problem. Pad kupovne moći u Hrvatskoj gotovo je presudno uticao na poslovni rezultat kompanije INA u prošloj godini.
I u Srbiji postoji problem pada kupovne moći, koji je značajno uticao na pad tržišta naftnih derivata.
Ekonomska kriza uticala je i na kupovnu moć građana u obe države – prodaja benzina opala je u Hrvatskoj 3,9 odsto, a prodaja u mreži NIS-a – sedam odsto.
U takvim okruženjima kompanije su uspele, zahvaljujući i rastu cena naftnih derivata, da ostvare dobre poslovne rezultate (istina, u rafinerijskom sektoru INE pojavljuje se gubitak od 306 miliona dolara zbog niže iskorišćenosti rafinerijskih kapaciteta).Nema sumnje, NIS i INA zbog niza istorijskih okolnosti posluju u veoma sličnim poreskim i pravnim uslovima.
A kad se uporede podaci iz finansijskih izveštaja, može se zaključiti da i pored (institucionalnih, tehnoloških i tržišnih) prednosti INA nije mnogo efikasnija kompanija od NIS-a, pa bi se čak moglo reći da se i u 2011. godini nastavio trend iz 2010. godine, koji pokazuje da INA ima nešto manju rentabilnost od NIS-a.
A evo kako izgledaju poređenja nekih od finansijskih rezultata. EBIDTA je kod INE porasla 48 odsto, a kod NIS-a – 52,6 odsto. Rast neto dobiti INE bio je u prošloj godini 89 odsto, dok je rast neto dobiti NIS-a bio skoro dva puta više -146 odsto. Pri tome NIS-ov prihod od realizacije bio je dvaput manji od prihoda INA. U INI ističu da su ”poboljšani rezultati uglavnom posledica spoljnih činilaca”, kao što je rast cena nafte i ugljovodonika.
NIS je nastavio spektakularno smanjivanje stope zaduženosti, započeto 2010. godine. Prošle godine u odnosu na prethodnu zaduženost je smanjena 29 odsto (186 miliona dolara), mada i INA beleži osam odsto manju neto zaduženost.
Za uporedne analize efikasnosti poslovanja važan je i broj zaposlenih. INA ima 14.217, a NIS oko 8.000 zaposlenih. Kad se finansijski rezultati stave u odnos sa brojem zaposlenih računica pokazuje da je, na primer, EBIDTA (margina) kod NIS-a 27,4 odsto a kod INE – 25,4 odsto, a da su operativni troškovi na proizvodnju u NIS-u 34 odsto a u INI – 28 odsto.
Najupečatljiviji pozatalelj mogao bi biti ROACE (prinos na prosečni kapital zaposlenih). ROACE u NIS-u je 34, a u INI – 28. A teorija kaže da preduzeća koja su u stanju da postignu veće profite sa manje kapitala imaju veći ROACE od preduzeća koja nisu tako тако efikasna u konvertovanju kapitala u profit.
I na kraju, još jedno zanimljivo poređenje. Jedna deonica INE donela je prošle godine njenim vlasnicima zaradu od 12 evra, a vlasnici deonice NIS-a dobili su zaradu od 2,2 evra. Akcije NIS-a jesu jeftinije od akcije INE, ali ne treba zaboraviti da je hrvatsko tržište kapitala razvijenije od srpskog i da se duži vremenski period trguje akcijama INE. Takođe, treba napomenuti da se akcijama INA trguje na Zagrebačkoj berzi od kraja 2006. godine, i nema sumnje da je jedan od faktora koji utiču na rast cene akcija ove hrvatske naftne kompanije upravo činjenica da se njima trguje na međunarodnoj Londonskoj berzi. Berzanski analitičari tvrde da je NIS još mlada kompanija na tržištu kapitala, ali da ima veliki potencijal. Očekuje se da će akcije NIS-a rasti privođenjem kraju investicija u modernizaciju pogona jer će to doprineti većoj proizvodnji. Nove tehnologije i „nou-hau” (koje je Gaspromnjeft doneo) rezultiraće efikasnijom eksploatacijom nafte i daljim smanjivanjem operativnih i troškova proizvodnje. Sve to zajedno trebalo bi da podigne vrednost akcija NIS-a.
I ono što su stručnjaci zamerali NIS-u, čini se da je uspešno razrešeno. Naime, kao jedini problem sa kojim se NIS susretao bio kreiranje brenda maloprodajne mreže kako bi se vratilo poverenje kupaca. Nedavnim novim brendiranjem benzinskim pumpi definitivno se otvara šansa da NIS krene u osvajanje tržišta susednih zemalja, što će doprineti novom rastu efikasnosti poslovanja kompanije.
A što se tiče poslovanja INE, vlasnik firme Oil and Gas Consulting Jasminko Umićević kaže da, iako je njen poslovni rezultat u 2011. godini izuzetno dobar, kada se pogleda u strukturu vidi se da INA nije rešila svoje glavne probleme, a to je modernizacija rafinerija i vraćanje tržišnog udela na svojim tradicionalnim tržištima u regiji, naprotiv došlo je do daljnjeg gubitka tržišta. „I zato ne možemo biti zadovoljni s ostvarenim rezultatom u 2011.“
Ovaj ekspert smatra da INA ima odličnu poziciju na hrvatskom tržištu kao jedini proizvođač nafte i plina i jedini proizvođač naftnih derivata, koji raspolaže s najvećim lancem benzinskih stanica. Umićević tvrdi da INA nije monopolist na tržištu, jer svi subjekti u naftnom sektoru posluju po istim propisima, a uvoz derivata potpuno je slobodan (gotovo 1/3 goriva dolazi na hrvatsko tržište iz uvoza).
„Rafinerijski gubitak direktna je posledica kašnjenja u obnovi i modernizaciji rafinerija INE. Modernizacija je tek delimično sprovedena u Rafineriji Rijeka, a u Rafineriji Sisak nije ozbiljno ni započela. Radi toga INA je dovedena u vrlo nezgodnu situaciju da dalje gubi tržišni udeo na domaćem tržištu i na taj način definitivno onemogući razvoj i obnovu svih raspoloživih kapaciteta, posebno mislim na Rafineriju Sisak“, kaže Jasminko Umićević.
Posebno je važno istaći činjenicu da je saradnja među akcionarima posebno važna, i da, itekako, utiče na razvoj kompanije. Kao veliki nedostatak kod hrvatske INE je, svakako, konflikna saradnja između njenih akcionara, što smeta i usporava njen razvoj.
U slučaju NIS-a situacija je potpuno suprotna – srpska kompanija, osim što sprovodi kapitalnu modernizaciju svojih rafinerijskih kapaciteta, ima još jednu važnu konkurentnu prednost – to su konstruktivni odnosi među akcionarima. Vladu Republike Srbije i Gaspromnjeft povezuje tesna i uspešna saradnja i kao najbolji dokaz toga je konstantno povećanje efikasnosti kompanije.
Izvor Blic