Kroz proces deregulacije elektroprivrede u Evropskoj uniji nastali su pravi divovi, popularno nazvani sedmorica braće, po ugledu na čuvenih sedam sestara, najvećih svetskih naftnih kompanija, koje su dirigovale svetskim tržištem nafte i decenijama bile među najbogatijim firmama sveta. Od aktuelnih giganata u elektroprivredi, koji imaju 55 odsto proizvodnje evropske zajednice, dva su iz Francuske (EdF i GdF Suez) dva iz Nemačke (E. ON i RWE) , po jedan iz Italije (ENEL) , Švedske (VATTENFFAL) i Španije (IBERDROLA). EdF ima najveći udeo sa 20 odsto evropske proizvodnje, potom je E. ON sa osam odsto, a najmanja je Iberola sa tri odsto. Samo dve od ovih sedam kompanija – EdF i VATTENFFAL – u vlasništvu su države, zapravo Francuska i Švedska su većinski vlasnici.
Ovo je sažeti citat vesti objavljene pre nekoliko dana. Čak i u stručnim krugovima vest je izazvala iznenađenje, iako je to plod višedecenijskog procesa deregulacije. Ako se, bar u mislima, vratimo na početak restrukturisanja elektroprivrede postaće jasno koliko proces i rezultat odudaraju od proklamovanih ciljeva, kakvi i koliki interesi su upetljani i kako se suptilno pričalo jedno, a radilo sasvim suprotno. Reč je, naravno, o političarima – evropskim, ne domaćim – koji su slatkorečivo propagirali uvođenje tržišta, konkurenciju, snižavanje cena, eliminisanje uticaja političkih aktera i prenošenje nadležnosti na struku, regulatorna tela i institucije.
Ne može se tvrditi da baš nikakve koristi nije bilo za elektroprivredu u tom procesu, pogotovo što je većina stručnjaka, ne samo u zemljama EU, stekla naviku da razmišlja i odlučuje u sasvim drugačijem ambijentu. Istina, neki ljudi su još na početku sumnjali, bolje reći podozrivo gledali na krajnje ciljeve. Pokojni Dragan Batalo, kao rukovodilac Dispečerskog centra EPS – a, ovom novinaru tvrdio je da snažni politički ljudi EU nešto smeraju, mada tada nije bilo sasvim jasno šta će se dogoditi.
A dogodilo se štošta. Kako godine odmiču sve jasnije će biti kuda vode temeljne energetske reforme. Prvi simptomi javili su se već u prvim godinama procesa deregulacije – takoreći usahla su ulaganja u gradnju novih objekata, jer je navodno nestao interes kapitala. Reakcija je bila čitav niz studija kojima je najavljivana ozbiljna energetska kriza. Logična posledica je rast cena, pritisak na državu i pokretanje novog biznisa. Slično je sa korišćenjem novih i obnovljivih izvora energije, uvođenjem pametnih brojila, pametnih mreža, insistiranjem na novim mrežama, jačim vezama, međunarodnim institucijama….
Kao da su sva sredstva dozvoljena da bi se ovladalo tržištima i stekla dominantna pozicija, a potom dirigovalo na kontinentalnom nivou. Upućeniji ljudi pamte šta se događalo sa naftom i derivatima, a svedoci smo da nema limita ni za poskupljenja, ni za uvećanje profita. Naftne kompanije su, uostalom, ponovo među vodećim po obrtu i profitu, kako koja kriza dođe profiti se uvećavaju. Da li je to sudbina i giganata u proizvodnji električne energije saznaće se kroz nekoliko godina, možda i deceniju. Danas mnogo toga liči na naftni scenario, nekima se to činilo i na početku, ali budućnost će to još jasnije pokazati.
Izvor Kwh Magazin