U radu Suzane Kostić iz Instituta „Nikola Tesla“ predstavljena je metodologija za utvrđivanje dozvoljenih troškova koji se baziraju na mehanizmu kontrole cene električne energije primenom metode regulacije „ troškovi plus „ , kojom se određuje maksimalna visina prihoda u regulatornom periodu, odnosno cena električne energije kojom se obezbeđuje pokrivanje opravdanih troškova poslovanja i prinos na investicije. Takva cena obezbeđuje kratkoročnu i dugoročnu sigurnost snabdevanja ( održivi razvoj sistema).
Metodologija se bazira na mehanizmu kontrole cena pristupa sistemu za prenos ( sistemu za distribuciju električne energije i za javno snabdevanje ) primenom metode regulacije „ troškovi plus „ ,kojom se operatoru prenosnog sistema ( operatoru distributivnog sistema i javnom snabdevaču ) određuje maksimalna visina prihoda za regulatorni period, odnosno cena električne energije kojom se obezbeđuje: pokrivanje opravdanih troškova poslovanja, kao i odgovarajući prinos na angažovana sredstva i investicije kojima se obezbeđuje kratkoročna i dugoročna sigurnost snabdevanja ( održivi razvoj sistema ); podsticanje ekonomske i energetske sigurnosti; jednaki položaj za sve korisnike sistema i sprečavanje međusobnog subencionisanja između pojedinih delatnosti.
Zemlje u tranziciji su prvo započele proces restrukturisanja elektroprivrednih preduzeća i regulaciju cena električne energije, a zatim i privatizaciju pojedinih restrukturisanih preduzeća. Kada je reč o metodologijama koje se primenjuju za obračun regulisanih cena električne energije, dve najzastupljenije na svetskom nivou su Cost plus i Priced-based regulation ( PBR ). Zbog jednostavnosti metode Cost plus ona je primenjena u većini tranzicionih zemalja. Takođe pomenuta metoda primenjuje se i u našoj zemlji u formi obračuna „ maksimalno odobrenog prihoda „ .