Renesansa rudarstva
Ponovo rade rudnici
Potrebe za metalima rastu, očekuje se rast cena, tvrde sagovornici Novog magazina
Piše: Mijat Lakićević
Verovali ili ne, ali rudarstvo i metalurgija u Srbiji imaju sasvim lepu perspektivu. To nedvosmisleno proizlazi iz razgovora sa čelnicima britanske kompanije Mineko (Mineco), koja već 12 godina radi u Srbiji i regionu, ali s metalima posluje po celom svetu, kako kažu, “od Perua do Kine”. Da poimenice ipak nabrojimo još i Rusiju, Tursku i Kanadu. I, što je najvažnije, to se ne odnosi samo na olovo i cink (i njima prateće metale, uglavnom srebro), kojima se Mineko konkretno bavi, nego i na bakar jer je kanadska kompanija Nevsum u rejonu Timoka otkrila rezerve “svetske klase”, kao i na mineral jadarit, jedinstvenim u svetu, bogatim litijumom i boratom, koji je u dolini reke Jadar pronašao svetski rudarsko-metalurški gigant Rio Tinto.
SVETSKI…: Zaokupljena problemima sa RTB Borom, domaća javnost čini se nije u stanju da registruje pozitivne trendove, ne samo globalne nego i lokalne. Najpre, “proizvodnja metala izlazi iz velike krize u koju je zapala pre oko tri godine”, kaže u razgovoru za Novi magazin Dominik Roberts, direktor operacija u Mineku. “Tržište metala je i inače vrlo ciklično”, kaže naš sagovornik, “6-7 godina traje period konjunkture, a onda dođu 2-3 godine krize. Tokom krize, kao i u svakom drugom sektoru, investicije padaju, od nekih projekata se odustaje, rudnici se zatvaraju. Glenkor je zatvorio nekoliko rudnika. Zatvoren je jedan od najvećih rudnika olova i cinka u svetu Lisheen u Irskoj, u Australiji je bio zatvoren rudnik Mount Isa. Ali, u proleće prošle godine pojavili su se prvi znaci oporavka i sada stvari idu nabolje. Potrebe za metalima rastu i mi očekujemo rast cena.”
Porast potražnje za metalima generalno je posledica oporavka svetske globalne ekonomije. Roberts objašnjava: “Preko 80 odsto svetske produkcije olova koristi se za akumulatore, od kojih većina završava u automobilskoj industriji, dok najveći deo cinka služi za galvanizovanje čelika, koji potom ide u automobilsku industriju i u građevinarstvo. Globalno gledano, automobilska industrija beleži rast od 1,5 odsto, što znači da tržište akumulatora takođe raste. Povrh toga, došlo je do razvoja ’start-stop tehnologije’, koja znači da se pri svakom zaustavljanju automobili gase, što zahteva duplo veće baterije. Druga zanimljivost, koja je važna za proizvođače cinka, jeste da se potrošnje goriva sada smanjuje ne poboljšanjem motora nego smanjenjem težine karoserije. Kada je čelik tanak, potrebno je više cinka za galvanizaciju. Tako da nama ide u prilog ovakav trend u automobilskoj industriji. Takođe, imamo koristi i od rasta sektora malih i srednjih preduzeća na Indijskom potkontinentu, kao i u Podsaharskoj Africi. Tamo je velika potražnja za kamionetima i kombijima, koje kupuju mali privrednici. Iako to možda ne izgleda značajno, zaista jeste jer tamo stalno raste potražnja i za olovom i za cinkom. Ne vidimo nijedan razlog za zaustavljanje tog trenda u narednim godinama.”
EVROPSKI…: Sve ove procese, ma koliko bili važni, Roberts smatra “normalnom pojavom” u ekonomiji. Naš sagovornik, međutim, ukazuje na “novu realnost” u globalnim razmerama koja izaziva promene u odnosu prema rudarstvu u Evropi. Pod tim novim okolnostima Roberts podrazumeva “usporavanje kineskog rasta, Bregzit, migrantsku krizu, izbor Trampa za predsednika SAD… Došli smo u situaciju kada više nije sigurno da će globalno tržište nesmetano funkcionisati. Postoje izazovi, opasnost od poremećaja na tržištu. Na primer, pre pet godina trgovinski rat s Kinom bio je nezamisliv, ali prema onome kakvu sada retoriku slušamo, to postaje moguće. Niko ne kaže da će prestati proizvodnja metala u Kini, ali se prepoznaje rizik da možda tog metala neće biti dovoljno za privredu Evrope. Recimo, 95 odsto svetske proizvodnje antimona dolazi iz Kine. Antimon je, inače, ključan u proizvodnji teško zapaljivih materijala. Kina bi mogla lako da ograniči pristup ovom metalu, na primer, na šest meseci. To bi za Evropu sigurno bio problem i ona zato želi da predupredi tu mogućnost. Antimon je samo jedan, možda ne i najznačajniji, primer. Evropa je, dakle, zabrinuta da može doći do nedostatka sirovina. Zato je Evropska unija objavila spisak ključnih, strateških metala kod kojih može doći do problema u snabdevanju. Na tom spisku su i olovo i antimon”.
“Pored toga”, nastavlja Roberts, “vlade evropskih zemalja finansiraju projekte vezane za ove kritične metale, kako njena industrija ne bi došla u situaciju da ostane bez sirovina. Veoma se ozbiljno već nekoliko godina radi na novim procenama evropskih geoloških potencijala. Dakle, razmatraju se mogućnosti za proizvodnju metala u Evropi. U prethodnih 100-150 godina ona se oslanjala na rezerve u Africi, Australiji, Kini, Južnoj Americi, Kanadi… Tako da se Evropa nije praktično ni bavila ozbiljnim i modernim geološkim istraživanjima na svom tlu. Sada se u Evropi koristi najsavremenija geološka oprema i očekujemo da će biti pronađeni veoma zanimljivi resursi, potencijali. Dakle, s jedne strane, gledamo kako da se zaštitimo u budućnosti, što je, sa druge strane, istovremeno i prilika za ekonomski razvoj i rast. Sada se otvaraju rudnici u Evropi, što dugo nismo imali priliku da vidimo. Otvoren je, recimo, novi rudnik volframa u Devonu u Engleskoj, zlata u Škotskoj, ponovo se otvaraju rudnici bakra i zlata u Španiji, mnogo je radova u Francuskoj… Prosto, vidimo renesansu rudarstva u Evropi”, zaključuje Dominik Roberts.
REGIONALNI TRENDOVI: Taj talas se očigledno preliva i na Srbiju, to jest na ceo region. Već se na tom prostoru nalazi 5-6 kompanija koje obavljaju obimne geološke i istražne radove, kaže za NM Bojan Popović, izvršni direktor Mineka. Sagovornik NM takođe podseća da su “u SFR Jugoslaviji šezdesetih i sedamdesetih godina rađena velika istraživanja, da su zbog svetskih prilika ti projekti napušteni, ali da se situacija u međuvremenu drastično promenila, da za metalima raste tražnja i da neće biti iznenađenje ako neki zatvoreni rudnici ponovo budu otvoreni”.
Da dolazi do jačanja rudarstva u Srbiji, najbolje pokazuju egzaktni podaci. Prema Popovićevim rečima, ukupna ulaganja Mineka u Srbiji i Bosni i Hercegovini povećavaju se sa devet miliona dolara prošle na najmanje 12 miliona USD ove godine. Pored dva rudnika koje već ima u Srbiji (Rudnik kod Gornjeg Milanovca i Veliki Majdan kod Ljubovije), ove godine počinje probna proizvodnja u rudniku Bosil-Metal kod Bosilegrada, u koji je inače od 2010. godine, kada su počeli istražni radovi, do sada uloženo oko 14 miliona dolara. A u BiH se već dešava baš ono što se predviđa za budućnost – oživljavaju stara rudarska nalazišta: pored rudnika Gros kod Srebrenice, koji već radi, ove godine se otvara rudnik Geomet kod Olova.
Bojan Popović: Ove godine počinjemo probnu proizvodnju u dva rudnika
Dominik Roberts: Pre pet godina trgovinski rat s Kinom bio je nezamisliv, ali prema onome kakvu sada retoriku slušamo, to postaje moguće
Rudnik Veliki majdan:
Ukupna ulaganja Mineka u Srbiji i Bosni i Hercegovini povećavaju se sa devet miliona dolara prošle na najmanje 12 miliona USD ove godine
Glosa
Prethodnih 100-150 godina Evropa se oslanjala na rezerve u Africi, Australiji, Kini, Južnoj Americi, Kanadi i zapostavila svoje rudarstvo; sada ona uz pomoć najsavremenije opreme ponovo procenjuje svoje mineralne rezerve
Antrfile 2
Istraživanja
Mineko je započeo geološko-istražne radovi kod Foče radi overe rudnih rezervi olova, cinka i bakra. Krajem 2017. trebalo bi da se prikupi dovoljno saznanja za ocenu ekonomske opravdanosti daljih ulaganja. Od 2014. se obavlja istraživanje antimona na lokalitetima u opštini Novo Goražde.
Antrfile 2
Cene
U 2015. cena olova je sa uobičajenih preko 2.000 dolara po toni pala na 1.400 dolara. Sada ja na 2.200 USD. Cena cinka bila je na 1.600 USD/t, sada ja na 2.600 dolara po toni. Ovim podacima sagovornici NM ilustruju turbulentnost tržišta metala. Naročito ističu slučaj sa antimonom. “Kada smo pre četiri godine počeli radove kod Goražda, cena antimona je bila 13.800 dolara po toni. Kada smo, nakon tri godine, završili istraživanja, cena je pala na 7.300 USD. U septembru 2016, kad smo Republici Srpskoj predavali elaborat o rezultatima istraživanja i rezervama, cena antimona bila je 5.800 dolara po toni”, kaže Bojan Popović.
Izvor: Novi Magazin