Rumunija mora da preuzme iskustvo stečeno u poslednjih 10 – 15 godina od zemalja EU u razvoju ofšor vetroparkova, rekao je Bogdan Badea, predsednik Izvšrnog odobra Hidroelektrike tokom rasprave o potencijalu za investiranje i razvoj ofšor projekata vetra u Crnom moru.
Badea je istakao da se holandski model podrške razvoju ofšor vetroparkova (PEO) trenutno smatra najefikasnijim u Evropi: „Uspeva da donese najbolju cenu energije za potrošače. Države poput Belgije i Nemačke usklađuju svoje nove strategije sa ovim modelom nakon što su u prošlosti zauzele različite pristupe.“
Holandska agencija za preduzetništvo (RVO) odgovorna je za organizaciju tendera za koncesiju za ofšor eksploataciju. RVO pribavlja sve studije neophodne za pripremu preliminarnih studija dizajna ofšor vetroparkova i besplatno ih stavlja na raspolaganje svim učesnicima na tenderima za koncesiju, dodao je Badea.
On navodi da Belgija i Nemačka već imaju veliko iskustvo u izgradnji PEO. Belgija ima instalisani kapacitet od 2,3 GW, a Nemačka 7,7 GW. U 2020. godini belgijski ofšor vetroparkovi proizveli su 6,7 TWh, a nemački 26,9 TWh. Dve zemlje usvojile su holandski sistem organizacije aukcija za koncesije.
„Svaka zemlja je započela sa pilot projektom. Smatramo da je vrlo korisno za Rumuniju da odmah započne pilot projekat sa instalisanim kapacitetom od približno 50 MW proizvedenih u 10-15 vetrotrubina“, kaže Badea.
Odlučujuću ulogu u privlačenju investitora za realizaciju projekata energije vetra i obezbeđivanju finansiranja pod povoljnim uslovima, i, implicitno, snabdevanje jeftinijom energijom, igraju aukcije organizovane od strane vlade, koje obezbeđuju stabilne prihode.
On je cenio kao optimalnu metodu – dvostruko zaštićeni ugovor na konkurentnim tenderima: „Vetroelektranama nudi fiksnu cenu za proizvedenu energiju. Kada je cena energije viša od fiksne, vetroparkovi razliku plaćaju Vladi. Kada cena energije padne ispod fiksne cene, vlada isplaćuje razliku vetroparku. Vetroelektrane zaštićene ovom vrstom ugovora imaju priliku da vrlo precizno izračunaju svoje buduće prihode. Šta nudi „dvostruko zaštićeni“ ugovor o razlici: Na ovaj način se investitor odriče budućih prihoda od proizvodnje energije na osnovu neizvesne, promenljive cene, u korist primanja određenog iznosa na osnovu fiksne i stabilne cene.“
Badea objašnjava da ugovori o razlici nisu subvencija države. Programeri su spremni da daju ponude znatno ispod očekivane cene za naredne godine, pri čemu će vlada plaćati razliku do stvarne cene postignute na tržištu. U osnovi, vlade prihvataju rizike kolebanja tržišnih cena i u drugim infrastrukturnim projektim, tako da to nije veliki iskorak za energetski sektor.
Izvor: financialintelligence.ro