Konačno, to je to: uspostavljen je Mehanizam za prekogranično prilagođavanje ugljenika (CBAM) Evropske unije. Cilj: da se CO2 ne uvozi bez plaćanja, budući da emisije stvaraju troškove Evropskoj uniji. A najlakši način za izlaženje na kraj sa visokim cenama energenata i CO2 u EU bio bi da se jednostavno da se proizvodnja prebaci van – od Tunisa do Sjedinjenih Država, pa može da se uvozi bez muke!
Počevši od 1. oktobra, Evropskoj uniji moraju da se kvartalno podnose izveštaji o emisijama ugljenika za uvezeno gvožđe i čelik, cement, đubrivo, aluminijum, električnu energiju i vodonik. Taksa na CO2 će početi da se naplaćuje 2026. po formuli sličnoj onoj za troškove koje na ime CO2 već snose zagađivači unutar EU.
Kako se to tiče privreda zemalja Zapadnog Balkana? Kada se gleda region obuhvaćen Centralnoevropskim ugovorom o slobodnoj trgovini (CEFTA), odatle 67 odsto izvoza ide u EU, odnosno vrednost je 2022. iznosila 36,6 milijardi evra. Od toga bi polovina mogla da potpadne pod propise za „gvožđe i čelik“, najkompleksniju kategoriju.
Kod CBAM-a nema uprošćavanja
Relativno je lako izračunati ulazne podatke o energentima za neku fabriku cementa ili đubriva. Ali šta sa jednim automobilom Fiat Panda proizvedenim u Srbiji? Koliko ima delova koji sadrže gvožđe? Procene su da ih je 30.000 do 100.000, uključujući pretproizvode odnosno njihove komponente i sirovine, pa je prikupljanje podataka ogroman izazov.
Iz nedavne prošlosti možemo da posvedočimo koliko je teško registrovati proizvode iz Velike Britanije posle Bregzita: ta kompleksnost je nagnala mnoge, pogotovo manje snabdevače da prestanu da trguju s inostranstvom, dok su drugi proizvođači napustili Ujedinjeno Kraljevstvo, iako nije bilo carina, samo da bi izbegli birokratiju.
Neki proizvođači su posle Bregzita zbog carinskih opterećenja napustili Britaniju
Propisi o ograničavanju propuštanja ugljenika preko granice isto tako mogu da navedu jednog proizvođača da svoju proizvodnju prebaci izvan EU, na primer da snabdeva SAD, samo da bi sebi umanjio obaveze vezane za izveštavanje o međunarodnom prometu.
Slični problemi u domenu carina su već rešavani. Da bi se iskoristile beneficije ugovorâ o slobodnoj trgovini, carinske deklaracije EU sadrže deklaracije o poreklu.
U kom slučaju se gorenavedena Fiat Panda iz Srbije smatra srpskim proizvodom, pa i ukoliko ima sedišta iz Tunisa i pneumatike iz Kine? Srećom, postoji pravilo o uprošćavanju: ako je više od 50 procenata vrednosti iz Srbije, tada je to srpsko vozilo. Ukoliko 30 odsto vrednosti čini radna snaga iz Srbije, a 15 procenata je srpski kapital, dok je motor uvezen iz EU, tada se 50 odsto izračuna za minut. Ali kod CBAM-a nema takvih pravila o uprošćavanju.
Izvor: Balkan Green Energy News