Makroekonomska poređenja
MI-2 radi sa gubicima a TE Varna za sada ne. Poređenje između „američkih elektrana“ i MI-2, koje koriste isti proizvodni resurs, pokazuje da termoelektrana u državnom vlasništvu posluje sa gubitkom koji se konstantno uvećava, a prve dve ostvaruju profit.
Na primer, 2017. godine MI-3 je proizvela 4.158 GWh neto, i ukupan doprinos dodatnoj vrednosti zemlje je 0,28%, i uzimajući u obzir indirektne i indukovane efekte dostiže 0,43%. Doprinos ukupnim investicijama je 0,08%. Ako MI-1 i MI-3 postanu državna svojina, u skladu sa predlagom zakona iz 2016. godine, može se sa velikom verovatnoćom tvrditi da bi to dovelo pogoršanja performansi, čemu će doprineti i povećanje cena emisije, koje ulaze u proizvodne troškove.
Nedavno povećanje cene kvota za emisije ugljen-dioksida predstavlja ozbiljan izazov za elektrane na ugalj. Problem bi mogao biti rešen kao u slučaju MI-1 i MI-3, zahvaljujući stranim investicijama u napredne tehnologije.
Cene kvota za emisije ugljen-dioksida
Cena u okviru Evropske šeme za trgovinu kvotama za emisije ugljen-dioksida 24. avgusta prelazi 20 evra po toni. Poređenja radi, proseča cena u avgustu 2017. bila je 5,6 evra po toni, a u avgustu 2018. prosečna cena je dostigla 18,5 evra po toni.
Ovo pokazuje da je u periodu od godinu dana cena kvota za emisije ugljen-dioksida povećana više od tri puta. Ovo je posebno bitno za termoelektrane koje koriste ugalj kao proizvodni resurs jer direktno povećava njihove proizvodne troškove. Ove termoelektrane su najraspostranjenije u centralnoj i istočnoj Evropi – Poljskoj, Rumuniji i Bugarskoj.
Razlog povećanja cena su postavljeni ciljevi smanjenja emisija na nivou EU, koji predviđaju smanjenje od 40% do 2030. godine. Ovi ciljevi definisani su kao kontra-mere protiv globalnog zagrevanja i klimatskih promena.
Prag od 20 evra po toni je važan jer se smatra kritičnom tačkom na kojoj je efikasnost postrojenja na ugalj izjednačena sa pojedinim obnovljivim izvorima energije. To znači da bi dalji rast cena moglo da izbaci elektrane na ugalj sa tržišta zbog visokih troškova proizvodnje u poređenju sa konkurentnim postrojenjima.
Predstojeći efekti
Prenos sistemskih obaveza sa MI-2 na TE Varna osuđuje državnu termoelektranu na propast. Teško je zamisliti da MI-2 može opstati ako ne dođe do revizije privilegije TE Varna. To takođe znači da su ugrožena radna mesta bar polovine radnika Mini Marica Istok.
Ako se nastavi takav trend u elektroenergetici, odnosno ako se usvoje odluke koje bi mogle uticati na profitabilnost „američkih termoelektrana“, njihov doprinos ekonomiji će takođe biti ugrožen.
Na osnovu godišnjih izveštaja MI-3, može se izračunati „plafon“ vrednosti pod rizikom.
U 2017. godini direktni doprinos BDP-u iznosi 124 miliona evra (povećanje sa 89,2 miliona evra u 2016. godini), a indirektni doprinos – 30,8 odnosno 27,8 miliona evra.
To znači da se kao plafon vrednosti pod rizikom može uzeti 300 miliona leva (153,4 miliona evra).
Ovde nisu uzeti u obzir vrednosti pod rizikom u MI-1 i MI-2 i negativni fiskalni efekti mogućeg gubitka prihoda po osnovu direktnih i indirektnih poreza, uključujući nerealizovane prihode za zdravstevno i socijalno osiguranje, kao i od PDV-a i akciza (zbog verovatnog smanjenja potrošnje). Ovi efekti treba da budu predmet analize, a rezultati analize element donošenja odluka u oblasti ekonomije i energetike.
Izvor: investor.bg