Deo I
Pre mesec dana, ministarka energetike najavila je da će uskoro, ove jeseni, početi pregovori o preforumulaciji ugovora sa termoelektranama Marica Istok 1 i Marica Istok 3, na „obostranu korist“. Ona je dodala da ove termoelektrane predstavljaju bazne kapacitete za bugarski energetski sistem i da bez njih sistem teško može da funkcioniše, posebno tokom zimskog perioda.
Ovo predstavlja napredak u odnosu na ranije dominanatan stav da ovi ugovori predstavljaju teret za privredu, budžet i domaćinstva. Zbog toga oni moraju biti prekinuti, a elektrane nacionalizovane. Takav predlog podnet je prethodnom parlamentu, a dežurni komentatori govorili su o „teretu američkih elektrana“. U prilog tome govorili su i premijer i sama ministarka Petkova, navode u analizi Krasen Stančev, direktor Inistituta za tržištnu ekonomiju (IPI) i Dimitri Čobanov, iz tima IPI.
Suprotno ovom napretku, iznose se ocene da je Marica Istok 3 deo „energetske mafije“.
U međuvremenu, nije ostvaren napredak u pregovorima sa tzv. „američkim elektranama“ i obećana „obostrana korist“ nije ostvarena. U međuvremenu, TE Varna, druga najveća termoelektrana u Bugarskoj i na Balkanu (ukupne instalisane snage 1.260 MW), koja je postala vlasništvo bivšeg ministra, prelazi u ruke bivšeg poslanika. Ako je cena preuzimanja TE Varna od ČEZ-a iznosila nešto preko 200 miliona evra, bivši ministar je kupio elektranu za manje od 50 miliona evra, a bivši poslanik za 1.300.000 evra (70% akcija). Poslednje dve transakcije su privatne, i pretpostavlja se da svako može realizovati prodaju na svoju štetu.
Nekoliko poređenja TE Varna i Marica Istok 3
Ovde ćemo pokušati da objasnimo šta bi trebalo da znači „obostrana korist“ u pregovorima za MI-3.
Privatni karakter transakcija sa TE Varna ima važan opšti ekonomski kontekst. Najvažnije je sledeće:
Početna invesitcija ČEZ-a (troškovi preuzimanja) gotovo je jednaka investiciji Enela u MI-3;
Investicija u MI-3 predstavlja investiciju u nadogradnju i čiste tehnologije, u skladu sa zahtevima EU, koja se otplaćuje na osnovu ugovora o kupovini električne energije, (ugovor sadrži uslov „dostupnosti“ i obezbeđivanja „hladne rezerve“);
Od 2006. godine to nije slučaj sa TE Varna (razloge za to treba analizirati odvojeno);
Novi vlasnici od 2018. godine, za razliku od ČEZ-a, dobijaju ugovor o „hladnoj rezervi“, koji donosi značajne neto prihode;
Praktično, to znači daT E Varna dobija slične uslove kao i MI-3, uz dva važna detalja: a) ova elektrana više zagađuje i b) obezbeđivanje „hladno rezerve“ dodeljeno je i državnoj TE Marica Istok 2, koja radi sa gubicima;
Da bi se ovo omogućilo, preduzet je niz akcija regulatorne prirode (usmerenih uglavnom na neutralisanje mišljenja operatora sistema);
Povodom novog statusa TE Varna nije bilo demarša poslovnih udruženja, ni pitanja regulatora EU da li to predstavlja državnu pomoć, niti predloga zakona o prekidu ugovora sa „američkim elektranama“ koji čeka u parlamentu tri do četiri godine.
Predistorija MI-3
Istorija počinje 1998. godine, kada su dva postrojenja Marica Istok zamišljena kao zamena za četiri mala reaktora Kozloduj.
Jedna termoelektrana će biti nova, „zelena“ MI-1, druga MI-3 obnovljena i rehabilitovana po metodi „built – own – operate“ (BOO) i po principu „najbolje dostupne tehnologije“ (BAT). Ovo je prvi privatni projekat u bugarskom eneregtskom sektoru, u kome je država manjinski akcionar.
Postrojenje je uključeno u dve energetske strategije, ugovor je potpisan pre „Trećeg energetskog paketa EU“, ispoštovana je važeća nacionalna i regualtiva EU, potpisani su sporazumi o finansiranju kupovinom proizvedene električne energije, koje je potvrdilo šest bugarskih Vlada.
Izračunavanje „obostrane koristi“ od MI-3
EU prepoznaje da je prilikom rešavanja ovakvih slučajeva primenjiva metodologija „osnovanih troškova i aktive“. Primenjuje se samo zbog opisanih pravnih i istorijskih okolnosti.
Prema ovoj logici, mininalni uslovi koji se moraju uzeti u obzir su sledeći: vrednost investicije, gubitak profita do kraja ugovorenog perioda i troškovi mogućih sporova ako se ne postigne dogovor.
Pored toga, moraju se uzeti u obzir i troškovi sistema, kako će to uticati na elektroenergetiku i koliko će koštati.
Sistemski problem
Prosečna proizvodnja električne energije termoelektrana na ugalj za krajnju potrošnju u periodu posle 2010. godine iznosi između 35% i 45%. Za razliku od nuklearnih postrojenja, ove elektrane su mobilnije i jeftinije u pogledu inicijalnih ulaganja. Pri vršnom opterećenju, MI-3 se najčešće koristi za obezbeđivanje stabilnosti sistema. Vreme potrebno da postrojenje odgovori na takva opterećenja je oko 30 sekundi. Takvu brzinu reagovanja nemaju drugi ne-atomski delovi energetskog sistema – hidro, solarne i vetro elektrane. Ni jedan drugi deo sistema, takođe, ne može obezebediti rezervu za tzv. “primarnu regulaciju“.
MI-3 KonturGlobal obezbeđuje prosečno 9% potrošnje električne energije u Bugarskoj, odnosno oko četvrtine proizvodnje elektrana na ugalj. Sistemska neophodnost kompleksa Marica dobro je obrazložena u izveštaju Bugarske akedomije nauke o projektu NE Belene.
Investicije i njihov značaj
Ukupna investicija KonturGlobala, koja se mora uzeti u obzir, iznosi 1,4 milijarde leva (717 miliona evra). Oko 500 miliona leva (256 miliona evra) je vraćeno privredi, u vidu PDV-a i direktnih poreza.
Slična je slika indirektnih uticaja, preko glavnog snabdevača MI-3 – Mini Marica Istok: elektrana koristi 25% proizvodnje rudnika.
Efekti su sledeći:
MI-3 doprinosi radu rudnika (najmanje 25%);
Pri trenutnoj ceni od 17 leva po toni (8,71 evra), kroz poreze se vrati 6 leva (3,07 evra) i 1,5 lev (0,77 evra) se vraća u privredu;
Indirektan pozitivan uticaj dolazi od unapređenja standarda emisija, koji je stupio na snagu 2016. godine;
Elektrana neposredno zapošljava nešto manje od 500 radnika;
Ovde treba uzeti u obzir efekte investicije na različita društvena preduzeća, dodatno osiguranje, obuku osoblja, standarde bezbednosti i zdravlja na radu i efekte ekonomskih aktivnosti.
Izvor: investor.bg