Poslanici stranaka iz Federacije BiH žale se Ustavnom sudu tvrdeći da pravo raspolaganja vodnim potencijalima reke Drine ima isključivo država BiH
Politički predstavnici Bošnjaka uputili su ovih dana Ustavnom sudu BiH zahtev u kojem traže „rešavanje spora sa Srpskom, koja je potpisala ugovor sa Srbijom o izgradnji hidroelektrana u gornjem Podrinju”. U njemu navode, pored ostalog, da je zaključenje ugovora o koncesiji protivno Ustavu BiH jer su reke, prema odluci Ustavnog suda, javno dobro koje čini deo imovine države BiH. Zahtev su potpisala 24 poslanika stranaka iz Federacije BiH u Predstavničkom domu parlamenta BiH. U njemu se kaže da „pravo raspolaganja državnom imovinom, pa i spornim vodnim potencijalima reke Drine, sve do donošenja zakona o statusu državne imovine na nivou BiH, ima isključivo država BiH”. Kao i da je „svako drugo postupanje, posebno ovako jednostrano, u suprotnosti sa Ustavom BiH i treba se staviti van snage”. Oni traže da se do donošenja konačne presude zbog, kako navode, sprečavanja štetnih posledica obustavi primena potpisanih dokumenata o dodeli koncesija radi izgradnje hidroenergetskih potencijala na reci Drini.
Na ovaj način bošnjački poslanici pokušavaju na sve moguće načine da Republici Srpskoj ospore ustavno pravo da ona može, bez ikakvog uplitanja sa strane, raspolagati i upravljati svojom imovinom i svim prirodnim resursima na njenoj teritoriji. Ovakve stavove izneli su odmah nakon što su premijeri Srpske i Srbije u oktobru u Banjaluci potpisali ugovor o izgradnji tri hidroelektrane u gornjem slivu reke Drine (Buk Bijela, Foča i Paunci). Tada je među prvima reagovao bošnjački član Predsedništva BiH Šefik Džaferović rekavši, između ostalog, da je Drina međunarodna i granična reka na kojoj nije moguće graditi ništa bez odluka BiH. Pre iznošenja tog stava, iz koga, smatraju mnogi, provejava želja za stvaranjem unitarne BiH i jačanjem njenog uticaja nad entitetima, Džaferović se pozvao na Zakon za koncesije BiH kao i odluku Ustavnog suda BiH koja, kako on kaže, govori o državnoj imovini.
Na stranu Džaferovića stao je visoki predstavnik Valentin Incko, koji je odmah upozorio zvaničnu Banjaluku da potpisani sporazum Srpske i Srbije od 13. novembra nema pravnu snagu bez saglasnosti zajedničkih institucija BiH, i da takav ugovor sa Srbijom može da potpiše samo država BiH, a ne entiteti. Međutim, i jedan i drugi zaboravili su da kažu i to da Ustav BiH, kako u njemu piše, „omogućava entitetima da stupaju u specijalne odnose sa susednim državama” i da „s njima sklapaju ugovore kada to ne šteti teritorijalnom integritetu BiH”, kao što je to u slučaju izgradnje hidroelektrana.
Zvaničnici Republike Srpske smatraju da ova „igranka” dela političke javnosti u Federaciji BiH predstavlja atak na nadležnosti Srpske za upravljanje javnim dobrima i njen ekonomski razvoj. To je za „Politiku” potvrdila i Snežana Novaković Bursać, šef Kluba poslanika SNSD-a u Predstavničkom domu.
„Ako imamo u vidu dosadašnja iskustva s radom aktuelnog sastava Ustavnog suda BiH, onda možemo opravdano sumnjati da će ovo biti još jedan pokušaj rušenja Ustava i ukidanja ustavnih nadležnosti Srpske, i to od strane institucije koja, umesto da štiti Ustav, uvodi praksu njegove promene u skladu sa interesima bošnjačke politike i dela međunarodne zajednice”, kaže Novakovićeva.
Lider Ujedinjene Srpske i šef Srpskog kluba u Predstavničkom domu Nenad Stevandić ocenio je u izjavi za Srnu da Bošnjaci stalno pokušavaju da „onesposobe, omalovaže ili da se negativno odrede prema svemu što ima veze sa Srbima, Srpskom i Srbijom”.
„To samo govori o srbofobiji i stalnoj potrebi da se nanošenjem štete bilo kojem interesu Srba, Srpske i Srbije mogu zadovoljiti te neprincipijele i nemoralne projekcije koje bošnjački establišment stalno pokušava da nametne kao merilo u BiH”, rekao je Stevandić, naglasivši da je to što se radi „sramotno i primitivno” i da govori o tome da nikud ne možemo zajedno s takvim načinom u budućnosti.
Izvor; Politika