Početak kraja epohe uglja polako ali sigurno pogađa sve više i više zemalja širom Evrope.
Nedavne vesti o prestanku podrške projektima fosilnih goriva od strane jedne od najvećih investicionih banaka na svetu, Evropske investicione banke, potvrđuju činjenicu da je finansiranje i ulaganje u projekte uglja, odnosno termoelektrane, trenutno vrlo neizvesno i nesigurno.
Ipak, vlasti u Bosni i Hercegovini ne razmatraju svoja ubeđenja kada je u pitanju neodrživ rad rudnika i termoelektrana. Jedan od primera lošeg poslovanja, negiranja i zatvaranja očiju naočigled sve većih dugovanja i poslovnih minusa je Rudnik i Termoelektrana Ugljevik.
Rudnik i Termoelektranu „Ugljevik“ u 2019. godini su pratile brojne afere po pitanju javnih nabavki i kadrovske politike, a prema svemu sudeći ni finansijski izveštaj na kraju godine nije nešto na šta će biti ponosni.
Nakon što su u polugodišnjem izveštaju prikazali dobit od 1,36 miliona maraka (695.000 evra) stvari su za samo tri meseca krenule nizbrdo, pa je u devetom mesecu prijavljen gubitak od 913.567 maraka (oko 466.000 evra).
Obaveze preduzeća su dostigle cifru od 178,7 miliona maraka (91,3 miliona evra), od čega su dugoročne 119,9 miliona maraka (61,2 miliona evra).
U poslednjih pet godina, najvećih državni proizvođač električne energije u Republici Srpskoj je samo 2016. godine imao pozitivan poslovni rezultat, ali je i pored toga broj zaposlenih konstantno rastao i zaključno sa krajem avgusta ove godine iznosi 1.943.
Međutim loši rezultati nisu zabrinuli upravu koja ne pokazuje volju za „stezanje kaiša“. Tako su trenutno u postupku javne nabavke poslovnih poklona koje će platiti preko 50.000 maraka (25.500 evra).
Od dobavljača traže da im isporuče muške i ženske kožne novčanike, kaiše, torbice, svečane kravate od mikrofibera i slično. U ovoj godini samo za nabavku kolača potrošili su 40.000 maraka (20.400 evra).
Podsećamo, njihovim radom nije bio zadovoljan ni Luka Petrović, direktor Elektroprivrede Republike Srpske, koji je još krajem 2018. godine podneo krivičnu prijavu protiv rukovodstva RiTe Ugljevik zbog nesavesnog poslovanja. Uprava je navode iz prijave nedugo zatim negirala.
Kako bi popravili loš imidž koji su imali u javnosti, raspisuju javnu nabavku neposrednog marketinga koji će platiti preko 20.000 maraka (10.170 evra). Taj posao je dobila banjalučka „Alternativna televizija“.
Prijava za sumnjive nabavke
Pored brojnih problema u poslovanju, Transparency international u BIH uputio je u aprilu ove godine prijavu Agenciji za javne nabavke BIH zbog sumnje da su svesno izbegavali primenu transparentnog postupka prilikom saradnje sa preduzećem Građapromet iz Bijeljine.
Od njih se godinama kupovala roba široke potrošnje, a da ni jednom nije raspisan transparentan postupak javne nabavke. Uprava Rudnika sklopila je 73 puta ugovor vrednosti do 6.000 maraka i izbegla raspisivanje tendera, iako je deljenje nabavki zakonom zabranjeno.
Problemi se ređaju kao na traci
Problemi za RiTe Ugljevik u 2019. godini su se ređali kao na traci a novi je došao u vidu presude Okružnog suda u Bijeljini koji je utvrdio da je Nadzorni odbor preduzeća nezakonito smenio Đorđa Popovića sa mesta direktora, zbog čega je poništena odluka o njegovom razrešenju.
Popović je smenjen nakon prošlogodišnjih izbora, kada se sa još nekoliko direktora našao u grupi „mangupa“, kako ih je nazvao tadašnji predsednik RS Milorad Dodik.
On je na sudu uspio da dokaže da njegova smena nije bila zakonita, sud je naložio da se vrati na posao, ali je Nadzorni odbor RiTE Ugljevik, po skraćenom postupku, u februaru doneo novu odluku o razrešenju. Sud je i tu odluku ocenio kao nezakonitu.
Pored ovog spora, Popović sa RiTE Ugljevik vodi još jedan spor u kojem potražuje oko 36.000 maraka (18.400 evra).
Zafalilo im pet miliona evra
Da se nalaze u teškoj finansijskoj situaciji, uprava je potvrdila raspisivanjem tendera u kojem su tražili tri kredita za finansiranje obaveza preduzeća.
Zahtevali su da im se četiri miliona maraka (4,13 miliona evra) isplati za 15 dana, tri miliona maraka (1,5 miliona evra) u roku od mesec dana i još tri miliona u roku od 45 dana od dana sklapanja ugovora o kreditiranju.
Kredit u kojem će RiTe samo za kamate da plati pola miliona evra, realizovan je pre nekoliko dana, a ugovor je dodeljen Novoj Banci.
Budućnost je skupa i neizvesna
RiTe Ugljevik će u narednih dvadeset godina morati da izdvoji 460 miliona maraka (235 miliona evra) za troškove postrojenja za odsumoporavanje dimnih gasova na elektrani, koje će narednog meseca biti pušteno u probni pogon.
U pitanju je sistem koji bi trebao da eliminiše 98 odsto sumpor dioksida iz dimnih gasova elektrane, u koji je uloženo 160 miliona maraka (81,7 miliona evra) kreditnih sredstava koja tek treba da dođu na naplatu.
Termoelektrana u Ugljeviku inače košta privredu BiH više od 2,1 milijardi maraka (1,07 miliona evra) godišnje. To je polovina ukupnih šteta od zagađenja iz termoelektrana u BiH, piše u Studiji Energetske zajednice iz 2013. godine. U istom dokumentu stoji da će novo postrojenje za odsumporavanje povećati godišnje troškove RiTe za skoro 36 miliona maraka (18,4 miliona evra), jer će uz godišnju ratu kredita od 11 miliona maraka (5,6 miliona evra) biti potrošeno i oko 24,7 miliona maraka (12,6 miliona evra) za upravljanje novim postrojenjem i njegovo održavanje.
Kako su nam rekli u RiTE, operativni troškovi sistema na godišnjem nivou će iznositi oko 15 miliona maraka (7,7 miliona evra).
Ovo znači da će do 2039. godine, kada je predviđen prestanak rada elektrane, samo u ove svrhe biti uloženo 300 miliona maraka (153,2 miliona evra).
„To će srazmerno uticati na povećanje proizvodne cene električne energije iz ovog proizvodnog objekta“, rekli su za CAPITAL u RiTE Ugljevik.
Ovo bi bile sigurno loše vesti za domaćinstva i privredu kojoj je pre nekoliko meseci povišena cena struje.
Treba imati u vidu da ovo energetsko postrojenje proizvodi više od trećine električne energije u Srpskoj, što znači da je gotovo nemoguće da dođe do povećanje proizvodne cene a da sa druge strane cena za krajnjeg potrošača ostane nepromenjena.
Bitno je naglasiti da je ovo poskupljenje samo refleksija stvarne cene električne energije dobijene iz uglja. Ova cena je bila održavana veštački niskom kroz prikrivanja stvarnih troškova zagađenja, ignorisanja troškova lošeg poslovanja, korupcije, prekomernog i stranačkog zapošljavanja.
Černobil Evrope
Termoelektrana u Ugljeviku jedan je od najvećih zagađivača vazduha u Evropi a od posledica njenog rada godišnje umre ili se razboli na stotine ljudi.
Početkom ove godine su objavljeni podaci prema kojima ovo postrojenje emituje više sumpor dioksida (SO2) nego sve nemačke elektrane na ugalj zajedno.
Samo u 2016. godini otrovne emisije iz TE Ugljevik su prouzrokovale 635 smrtnih slučajeva, 1.689 slučajeva bronhitisa kod dece i odraslih, 494 hospitalizacije i 192.236 izgubljenih radnih dana.
Jedna od vodećih evropskih organizacija koja se bavi zaštitom životne sredine i zdravlja ljudi, Alijansa za zdravlje i životnu sredinu, termoelektranu je nazvala “Černobilom Evrope”.
Tužba od 770 miliona evra visi nad glavom
Pored stotina miliona maraka koje će biti uložene u smanjenje zagađenja, RiTE Ugljevik bi mogao da izazove nove glavobolje građanima zbog tužbe od 770 miliona evra, koju je pokrenulo Elektrogospodarstvo Slovenije.
Naime, Slovenci traže da im se isplati odšteta na ime sredstava koja su uložili u izgradnju Termoelektrane Ugljevik pre rata, a koja je trebalo da im se vrate kroz isporuku struje do koje nije došlo, a sve po tadašnjem Sporazumu o recipročnom unapređenju i zaštiti investicija.
U Centru za životnu sredinu kažu kako će se i pored ogromnih ulaganja potencijalno rešiti samo deo problema kada je zagađenje u pitanju, pri tom veoma kasno, što je samo još jedan simptom nedostatka planskog i pravovremenog pristupa u razvoju elektroenergetskog sektora.
Bez obzira na upotrebu tehnologija za prečišćavanje dimnih gasova i dalje postoji problem s emisijama iz rudnika (uzurpacija i degradacija šuma, emisije prašine i zagađenje površinskih i podzemnih voda), deponovanjem šljake i pepela, te emisijama gasova staklene bašte iz termoelektrane.
„Ovi problemi su posledica višedecenijskog zanemarivanja suštinskih problema, te zastarelog pristupa razvijanju elektroenergetskog sektora. Decenije trovanja naše sredine i građana su nas sustigle, ali isto tako i ekonomske posledice, što vidimo ne samo u dugovima koji rastu iz dana u dan, već i u investicijama koje bi bila daleko isplativije da su izvršene na vreme. Međutim, sad je vreme da se okrenemo budućnosti i prihvatimo činjenicu da dolazi nova energetska epoha – energija iz obnovljivih izvora je sve pristupačnija, a porezi na ugljen dioksid uništavaju bilo kakvu ekonomsku računicu termoelektrana“, navode iz Centra za životnu sredinu.
Smatraju da je za razvoj alternativnih mogućnosti potreban plan energetske tranzicije na državnom nivou, u kojem će se detaljno isplanirati prelazak na obnovljive izvore energije.
Pritom, posebnu pažnju treba usmeriti na socioekonomske posledice koje će takva tranzicija imati na stanovništvo koje trenutno zavisi od termoelektrana.
Sve gore pobrojano pokazuje kako je proizvodnja električne energije iz uglja pored brojnih ekoloških i zdravstvenih posledica koje sa sobom nosi, postaje više ekonomski neisplativa u poređenju sa sve prihvatljivijom cenom proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije.
Izvor: capital.ba