Bosna i Hercegovina
Rezime
Bosna i Hercegovina se nalazi u ranoj fazi priprema u sektoru energetike. Zemlja treba da ojača saradnju i koordinaciju unutar sektora. Fragmentiran, nedosledan i neujednačen zakonodavni okvir između različitih nivoa vlasti ometa opšti napredak. BiH mora pojačati napore ka uspostavljanju funkcionalnih unutrašnjih tržišta i njihovoj integraciji u regionalno tržište.
Pod hitno, potrebno je usvojiti zakonodavstvo na državnom nivou usklađeno sa Trećim energetskim paketom u sektoru električne energije, koje bi trebalo biti praćeno odgovarajućim zakonodavstvom na nivou entiteta.
Sve u svemu, zemlja zaostaje u sprovođenju obaveza koje proističu iz Ugovora o Energetskoj zajednici. Sektor je opterećen političkim uplitanjem, što je rezultiralo nepovoljnom investicionom klimom i nedovoljnom regulatornom nezavisnošću. Da bi se osigurao dosledan i sveobuhvatan razvoj energetskog sektora, vlasti moraju da izrade konkretne akcione planove za pojednostavljenje primene okvirne energetske strategije zemlje u skladu sa obavezama za sprečavanje klimatskih promena.
U narednoj godini, BiH bi trebala da usvoji zakonski okvir za sektor električne energije u skladu sa Trećim energetskim paketom i intenzivira napore u cilju podrške funkcionisanju regionalnog tržišta.
Analiza
Bosna i Hercegovina je od 2006. članica Energetske zajednice, koja ima za cilj stvaranje integrisanog panevropskog energetskog tržišta. Prema ustavnom i zakonskom okviru, dva entiteta i distrikt Brčko imaju nadležnosti u oblasti energetike. Državni nivo odgovoran je za zakonodavni okvir za sektor električne energije. Državna reglatorna komisija za električnu energiju (DERK) nadležna je za prenos električne energije na državnom nivou. To nije u skladu sa zahtevima Direktive o jedinstvenom regulatornom telu za električnu energiju i gas na nacionalnom nivou, zbog čega je pokrenut prekršajni postupak.
Interkonekcije sa susednim zemljama su uglavnom dovoljne i nema ozbiljnih kongestija. Postoji okvirna energetska strategija do 2035. godine, sa strateškim dokumentima na nivou entiteta i distrika Brčko. Različiti scenariji proizvodnog miksa navedeni u strategiji omogućavaju povećanje sigurnosti snabdevanja, a izbor i primena određenog scenarija prepušteni su budućim akcionim planovima. Dokument identifikuje planirane nove investicije u proizvodnju električne energije iz domaćih resursa, uključujući obnovljive izvore energije, ali s jasnim fokusom na ugalj.
Bosna i Hercegovina je članica Evropske mreže operatora prenosnog sistema (ENTSO) za električnu energiju. Dugoročni plan razvoja prenosne mreže od 2018-2027. godine identifikuje kao prioritet interkonekcije sa susednim zemljama. To se odnosi na četiri prenosne interkonekcije koje su uključnene na listu projekata od interesa za Energetsku zajednicu (PECI) i na listu projekata od zajedičnkog interesa (PMI).
Iako je Bosna i Hercegovina neto izvoznik električne energije, razvoj tržišta električne energije ometa nedostatak usklađenog zakonodavnog okvira. Zemlja mora da uspostavi berzu električne energije.
Zakon iz 2002. godine o prenosu, regulatoru i sistemskom operatoru električne energije uključuje osnovne zahteve iz Trećeg energetskog paketa. Podzakonski propisi dozvoljavaju pristup trećim licima. Postojeće zakonodavstvo ne sprečava dobijanje prekograničnih balansnih usluga. Prenosne linije sa Hrvatskom i Crnom Gorom alociraju se godišnje, mesečno i dnevno putem Kancelarije za koordinirane aukcije u Jugoistočnoj Evropi, dok je bilateralna alokacija primenjena na granici sa Srbijom kao i na alokacije unutar dana za sve granice.
Bosna i Hercegovina trebala bi što pre osigurati usklađivanje sa Trećim energetskim paketom u pogledu uspostavljanja funkcionalnog unutrašnjeg tržišta električne energije.
Postojeći model pravnog i funkcionalnog razdvajanja kompanije za prenos električne energije od proizvodnje i snabdevanje nije u skladu ni sa jednim predviđenim modelom razdvajanja.
Otvaranje tržišta električne energije realizovano je 2015. godine. Postoje procedure za promenu snabdevača, ali regulatorni okvir omogućava domaćinstvima i potrošačima pristup regulisanim tarifama u okviru univerzalne usluge, koja ne uzima u obzir tržišnu cenu električne energije.
Proizvodne cene u Republici Srpskoj su regulisane, što predstavlja kršenje zakona Energetske zajednice.
Postoje ukrštene subvencije, a mere za njihovo ukidanje nisu usvojene.
Ne postoji harmonizovan pristup zaštiti ranjivih kupaca električne energije.