Evropska unija do 2050. godine najkasnije, ali i mnogo pre, planira da zatvori sve termoelektrane. Napori EU su da šire područje zajednice postepeno bude dekarbonizovano i da se za proizvodnju električne energije ne koristi ugalj. Međutim, Bosna i Hercegovina ne misli tako.
U novembru, u Tuzli, na severoistoku Bosne i Hercegovine, očekuje se početak gradnje Bloka 7 Termoelektrane Tuzla. Bosanskohercegovačke kompanije izvele su pripremne radove, a gradnju će preuzeti kineski izvođači, potvrđeno je za Radio Slobodna Evropa iz Javnog poduzeća Elektroprivreda BiH, koje upravlja Termoelektranom Tuzla.
Blok 7 će biti finansiran kreditom kineske uvozno-izvozne banke (CEXIM) u iznosu od 641 milion evra. Garanciju za kredit dao je Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH 2019. godine. Ostatak sredstava osiguraće Elektroprivreda BiH iz vlastitog budžeta i drugih izvora, što je za Energetsku zajednicu problematično.
Prva grupa inženjera iz Kine u Tuzlu stigla je krajem augusta 2019. godine, a u narednom periodu, tačnije do novembra, očekuje se da gradilište, na kojem su bh. kompanije izvele pripremne radove, preuzmu kineski izvođači, potvrđeno je za Radio Slobodna Evropa iz Elektroprivrede BiH.
Postupak Energetske zajednice protiv BiH
Direktor Energetske zajednice Janez Kopač za RSE kaže da prekršaj vide u protokolima koji imaju veze s državnom pomoći, odnosno garancijama Federacije BiH za kredit uzet kod kineske banke.
„Iz Vlade FBiH su rekli da to nije državna pomoć, mi smatramo da jeste. Uvek kažemo, nije problem državna pomoć, ali ona mora biti u skladu sa pravilima Zajednice o državnoj pomoći. Zbog toga smo protiv BiH pokrenuli i prekršajni postupak. Na kraju o tome treba da odluči savet ministara Zajednice. Sledeći sastanak predviđen je u novembru ove godine u Tivtu i verovatno će ovo pitanje biti na dnevnom redu“, kazao je Kopač.
Izvršni direktor za kapitalne investicije JP Elektroprivreda BiH Senad Salkić za RSE kaže da u tom poduzeću smatraju da nepravilnosti nije bilo.
„Energetska zajednica smatra da garancija koju je izdala Vlada FBiH ima elemente nedozvoljene državne pomoći, odnosno da je tom garancijom Vlada dovela Elektroprivredu u povoljniji položaj u odnosu na druge učesnike koji bi se bavili istim poslom i gradili slične objekte. Mi ne mislimo da je to tako, s obzirom da je garancija plaćena novcem iz Elektroprivrede BiH“, navodi Salkić.
Pitanje državne pomoći je formalno pitanje unutar Energetske zajednice, međutim nije samo ovo pitanje problematično za direktora Energetske zajednice Kopača kad je reč o Bloku 7. Kopač smatra da je pogrešno u trenutku kad čitava Evropa, pa i svet, nastoje da se „razdvoje od uglja“ planira gradnju termoelektrane.
„Ugalj će polako izumreti kao resurs za proizvodnja električne energije. Moram da kažem da je Blok 7 jedan od dva poslednja projekta termoelektrane u široj Evropi. Niko više ne gradi na ugalj. Svet ide u pravcu dekarbonizacije i EU je to poduprla šemom trgovanja emisijama ugljendioksida, i sada tona ugljendioksida košta 25 evra. To je sve termoelektrane učinilo nekonkurentnima i polako se zatvaraju“, kaže Kopač.
Ulaganje u ugalj – ulaganje u prošlost
Evropska unija do 2050. najkasnije, ali i mnogo pre, planira da zatvori sve termoelektrane. Kopač smatra da će se ovo desiti i Bloku 7. Bosna i Hercegovina još uvek nema pravne obaveze oporezivanja emisija ugljendioksida, ali i to će se brzo desiti.
„U investicionom elaboratu Elektroprivreda je predvidela da će se ova obaveza uvesti tek 2035. i da će cena biti sedam evra po toni. To je priča za decu. To opterećenje dolazi mnogo pre i biće mnogo veće. I ovo ima uticaj na ekonomsku poziciju i ekonomski rezultat investicije“, kaže Kopač.
Kopač smatra pogrešnim da Vlada FBiH, dok svi ulažu u obnovljive izvore energije jer je to izuzetno jeftino, ulaže u ugalj.
„To je ulaganje u prošlost čime se gubi budućnost. Sasvim je nelogično ekonomski ići u takve investicije“, zaključuje.
Denis Žiško, koordinator programa energija i klimatske promene u Centru za ekologiju i okolinu, za RSE kaže da je osnovni problem Bloka 7 u činjenici da su parlamentarci dali garanciju za kredit, što znači da će „građani vraćati taj novac“.
„U slučaju da Elektroprivreda ne bude mogla vraćati kredit u narednih 20 godina, uz grejs period od pet godina, taj novac će se vraćati iz budžeta. Analize su pokazale da je to izuzetno riskantan kredit i u slučaju da se ne poklope zvezde kako su planirali da se poklope, Elektroprivrede će bankrotirati. Ove analize su usvojene na sednicama uprave Elektroprivrede. Ako dođe do uvođenja bilo kakvih naknada ili taksi za CO2 emisije, Elektroprivreda bi se mogla naći u finansijskim problemima”, kaže Žiško.
Ovo demantuju iz Elektroprivrede.
„Sve naše prognoze i studije pokazuju da Elektroprivreda ne može doći u situaciju da ne može vraćati kredit. Čak i u godinama kad smo predvideli da će biti uvedene takse, opet proizvodna cena bloka garantuje mogućnost vraćanja kredita”, naglašava Salkić.
Ugovorom o izgradnji Bloka 7 Kina je osiguravši sredstva za kredit obavezala FBiH da se skoro sav iznos kredita mora vratiti kineskim kompanijama, sve se mora kupiti od kineskih proizvođača i moraju se platiti kineski radnici, kaže Žiško.
„Oni su ovakvim ugovorom postigli da obogate svoj novac jer oni imaju višak novca, višak proizvodnih kapaciteta i višak radnika. To je način na koji oni koriste nas za svoju ekonomiju!, kaže Žiško.
Salkić iz Elektroprivrede kaže da postoji ugovorna klauzula da minimum 20 posto ukupnog projekta moraju uraditi bh. kompanije, ne računajući pripremne radove.
„Kompletan blok je vlasništvo Elektroprivrede i BiH. Tih 20 posto će biti oni poslovi koje mi možemo raditi u BiH. Izgradnju kotlova ili turbine, to ne možemo raditi u BiH, ali ona operativa koja je dostupna, prvenstveno građevinska, ali i neke elektromašinske operative takođe mogu biti izvođene od domaćih kompanija, što je isplativije i kineskim izvođačima“, kaže Salkić.
Upozorenja nevladinih organizacija prema EU
Na problem kineskih kreditiranja i gradnje termoelektrana u Jugoistočnoj Europi u okviru inicijative „Jedan pojas, jedan put“, popularno zvane „novi put svile“, ukazale su i grupe civilnog društva, pozivajući Evropsku uniju da pojača postupke u vezi sa pravnim kršenjima zakona kineskih kompanija.
Ovu molbu je 14. septembra uputila Mreža CEW Bankwatch tokom samita EU-Kina, kada su se u online formi sastali nemačka kancelarka Angela Merkel, predsednik Veća EU-a Charles Michel i predsednica Komisije Ursula von der Leyen s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, kako bi između ostalog razgovarali o planiranom ugovoru o kineskim ulaganjima.
Nevladine organizacije upozorile su da su kineske državne kompanije poslednjih godina „posebno aktivne“ u Jugoistočnoj Europi, pozivajući se na potpisane ugovore za izgradnju četiri nove fabrike uglja, sanaciju dve fabrike uglja, ulaganje u tešku industriju i izgradnju druge infrastrukture.
U Srbiji su kineske kompanije takođe kupile železaru i rudnik bakra i planiraju da izgrade fabriku guma, naveli su iz mreže nevladinih organizacija.
„Većina projekata krši nacionalni i EU zakon o životnoj sredini, nabavki i državnim podršakama“, navodi CEE Bankwatch Network.
Dodaje se da ni jedan od projekata nije u skladu sa najnovijim standardima EU za kontrolu zagađenja iz 2017. godine, većina ima „veoma slabe“ studije procene uticaja na životnu sredinu, a projekt širenja rudnika lignita Drmno u Srbiji „uopšte ih nije imao“.
Zabrinutost zbog gradnje Bloka 7 u Tuzli prošle godine iskazali su i iz Evropske komisije, kada je tadašnji komesar za proširenje Johannes Hahn odluku Vlade FBiH ocenio kao potez kojim su pokazali da nisu opredeljeni za evropski put BiH.
Sa devet država članica EU koje sada nikako ne koriste ugalj i još 11 planira ukinuti električnu energiju proizvedenu na ugalj do 2030, postepeno ukidanje uglja u EU je u toku.
Pedeset dve termoelektrane su zatvorene 2016. godine, kada je EU pojačala svoju predanost ublažavanju klimatskih promena i postavila put kojim će do 2050. godine doći do nule emisije gasova sa efektom staklene bašte.
Problem u ostvarenju ovih ciljeva EU i šire zajednice mogli bi usporiti kineski krediti zemljama Jugoistočne Europe koje se i dalje oslanjaju na proizvodnju električne energije u termoelektranama, i iako iz kineskih medija i državnih poduzeća tvrde da su ovi projekti ekološki, Evropska komisija je 2019. godine u svom strateškom pogledu na odnose EU i Kine naglasila da „…Kina u mnogim zemljama gradi elektrane na ugalj, a to potkopava globalne ciljeve Pariskog sporazuma“.
Mreže nevladinih organizacija zameraju EU da, osim ovih kritika, nije preduzela konkretne mere kako bi sprečila ovakve projekte.
U svojoj Viziji i akcijama na inicijativi „Pojas i put“, najavljenoj 2015. godine, naglašeno je da će se okrenuti naporima na promociji zelene i niskougljične infrastrukture, međutim, na primeru Bosne i Hercegovine, „put svile“ popločan je ugljem – od kineskih kredita ranije je izgrađena termoelektrana u Stanarima, za šta je Kineska razvojna banka odobrila 350 miliona evra kredita, a kao garanciju dobila firmu EFT – Rudnik i Termoelektrana Stanari i pravo na koncesiju za ugalj, vodu i termoelektranu.
Dok iz Energetske zajednice pozivaju na okretanje obnovljivim izvorima energije, u EU zatvaraju termoelektrane, u BiH se u 2025. očekuje da novi Blok 7 Termoelektrane Tuzla bude u pogonu.
Izvor: slobodnaevropa.org