Rezime
Bosna i Hercegovina je u ranoj fazi priprema u sektoru energetike. Zemlja treba da ojača saradnju i koordinaciju unutar sektora. Fragmentiran, nedosledan i neujednačen zakonodavni okvir između različitih nivoa vlasti koči opšti napredak. BiH mora pojačati napore ka uspostavljanju funkcionalnih unutrašnjih tržišta i njihovoj integraciji u regionalno tržište.
Pod hitno, potrebno je usvojiti zakonodavstvo na državnom nivou usklađeno sa Trećim energetskim paketom u sektoru električne energije, koje bi trebalo biti praćeno odgovarajućim zakonodavstvom na nivou entiteta.
Sve u svemu, zemlja zaostaje u sprovođenju obaveza koje proističu iz Ugovora o Energetskoj zajednici. Sektor je opterećen političkim uplitanjem, što je rezultiralo nepovoljnom investicionom klimom i nedovoljnom regulatornom nezavisnošću. Da bi se osigurao dosledan i sveobuhvatan razvoj energetskog sektora, vlasti moraju da izrade konkretne akcione planove za pojednostavljenje primene okvirne energetske strategije zemlje u skladu sa obavezama za sprečavanje klimatskih promena.
U narednoj godini, BiH bi trebala da usvoji zakonski okvir za sektor električne energije u skladu sa Trećim energetskim paketom i intenzivira napore u cilju podrške funkcionisanju regionalnog tržišta.
Analiza
Republika Srpska osporava nadležnost države u pogledu razvoja politike, zakonodavstva i regulacije u većini energetskih podsektora, posebno za prirodni gas. To se odnosi osporavanje usvajanja zakonodavstva na državnom nivou ili uspostavljanje državnog regulatora za gas na državnom nivou.
Energetski bilans Bosne i Hercegovine sastoji se od uglja, nafta, gasa, ogrevnog drveta, hidroenergije i drugih obnovljivih izvor energije. U 2016. godini glavni izvori u bruto potrošnji energije bili su ugalj (61,2%), nafta (36,5%) i hidro energija (10,2%), dok je udeo prirodnog gasa samo 3,9%.
Što se tiče gasa, jedina mrežna interkonekcija sa Srbijom je u lošem stanju, dok je interna mreža često preopterećena u zimskim mesecima.
Okvirna energetska strategija BiH do 2035. godine je na snazi, sa strateškim dokumentima za entitete i Distrikt Brčko kao sastavnim delovima. Strategija postavlja ključne energetske smernice sa ciljevima i prioritetima implemetacije koje treba postići u narednim godinama. To doprinosi kapacitetima zemlje da reši pitanja vezana za sigurnost snabdevanja.
Različiti scenariji proizvodnog miksa navedeni u strategiji doprinose povećanju sigurnosti snabdevanja, ali ostavljaju izbor i primenu određenog scenarija budućim akcionim planovima. Većina scenarija predviđa povećanje udela fosilne energije u ukupnoj potrošnji i samim tim dalju karbonizaciju, suprotno obavezama prema klimatskim promenama. Nivo sigurnosti snabdevanja električnom energijom je dovoljan.
Bosna i Hercegovina je članica Centra za koordinaciju sigurnosti, kompanije operatora sistema Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije, sa sedištem u Beogradu.
Zakonodavni okvir Bosne i Hercegovine nije usklađen sa acquis EU relevantnim za zalihe nafte. Operativni i finansijski sistem neophodan za uspostavljanje obaveznih zaliha nafte nije uspostavljen. U skladu sa Ugovorom o Energetskoj zajednici zemlja se obavezala da će ispuniti zahteve EU u pogledu zaliha nafte, ekvivalentne za 90 dana prosečnog dnevnog neto uvoza ili 61 dan dnevne domaće potrošnje do 2021. godine.
Zemlja doživljava brojne poteškoće u uspostavljanju institucionalnog i pravnog okvira za prikupljanje relevantnih podataka potrebnih za izračunavanje obaveznih zaliha i izveštavanje u skladu sa acquis EU. Postojeće zakonodavstvo na nivou entiteta relevantno za sektor i rezerve nafte nije usklađeno između entiteta i sprečava uspostavljanje državnog tela za obavezne zalihe nafte i naftnih derivata.
U Federaciji postoje skladišni kapaciteti od 81.250 m³, dok su dostupni dodatni skladišni kapaciteti od 117.000 m³, koji trenutno nisu u funkciji. U Republici Srpskoj trenutno nema rezernih zaliha nafte. Da bi se ispunili zahtevi acquis EU, značajna sredstva moraj biti uložena u kupovinu naftnih derivata, obnovu postojećih i izgradnju novih skladišnih kapaciteta. Bosna i Hercegovina nije usklađena sa Uredbom koja se odnosi na mere zaštite sigurnosti snabdevanja prirodnim gasom. U 2018. godini BH Gas, javno preduzeće za proizvodnju i transport gasa na teritoriji Federacije, postao je posmatrač u ENTSO za gas.
Bosna i Hercegovina ima tri projekta za gasne interkonekcije koji su na listi PECI / PMI, za povezivanje infrastrukture sa hrvatskim sistemom prirodnog gasa.
Zemlja je u potpunosti zavisna od uvoza ruskog prirodnog gasa jednom rutom, preko Ukrajine, Mađarske i Srbije. Ruske kompanije takođe kontrolišu dve rafinerije u zemlji, koje se nalaze u Republici Srpskoj.
Izrada projektne dokumentacije za gasnu interkonekciju Zagvozd – Posušje – Travnik napreduje, iako ovaj projekat osporava Vlada Republike Srpske. Projekat gasovoda Brod – Zenica, koja bi Bosni i Hercegovini obezbedio pristup alternativnom izvoru snabdevanja, blokiran je zbog nedostatka političkog konsenzusa.
Bosna i Hercegovina bi trebala osigurati hitno usklađivanje sa Trećim energetskim paketom kako bi se uspostavilo funkcionalno interno tržište električne energije i gasa. U granicama sadašnjeg zakonodavstva o električnoj energiji identifikovani su pojedini tržišni akteri, ali fragmentirano i neusklađeno zakonodavstvo u sektoru gasa ne dozvoljava adekvatnu identifikaciju i konzistentan status tržišnih aktera.
Ne postoji harmonizovan pristup zaštiti ranjivih kupaca gasa. Bosna i Hercegovina treba da definiše koncept ranjivog kupca, što je trebalo biti urađeno do 2015. godine.
Zbog konstantne neusklađenosti u sektoru gasa, Bosna i Hercegovina ozbiljno i uporno krši svoje obaveze kao potpisnice Ugovora o Eneregetskoj zajednici. Postojeći režim nije u skladu sa acquis, uključujući upravljanje pristupom treće strane gasovodu. Dok Federacija nije voljna da usvoji zakonodavstvo na nivou entiteta bez konsenzusa na državnom nivou, Republika Srpska je usvojila potpuno autonoman zakon o gasu na osnovu Trećeg energetskog paketa, što sprečava usvajanje zakon na državnom nivou koji bi osigurao traženo usklađivanje sa Trećim energetskim paketom.
Svi potrošači prirodnog gasa u Federaciji snabdevaju se po regulisanim cenama. U Republici Srpskoj postoje različiti snabdevači, sa regulisanim cenama samo za domaćinstva. Ipak, tržište u zemlji mora se smatrati visoko zatvorenim za konkurenciju.
U pogledu kvalifikovanoosti, svi kupci u Federaciji su zarobljeni, dok je Republika Srpska tačno transponovala kriterijume kvalifikovanosti date u Direktivi o unutrašnjem tržištu prirodnog gasa. Postojeće zakonodavstvo je neujednačeno i sprečava siguran rad sistema u zemlji. Pored toga, čini se da ne dozvoljava tržišno poslovanje i sprečava pravilnu regulaciju i nadzor sistema. Potreban je politički konsenzus kako bi se pod hitno uskladio zakonodavni i regulatorni okvir sa Trećim energetskim paketom.
Na državnom nivou i u Federaciji ne postoje pravila o prosepekciji, istraživanju, i proizvodnji, u skladu sa acquis EU o hidrokarbonatima. U Republici Srpskoj, Zakon o geološkim istraživanjima iz 2013. godine uključuje pravila koja su delimično usklađena sa acquis. U Bosni i Hercegovini ne postoji zakonski okvir za transpoziciju Direktive o sigurnosti offshore naftnih i gasnih instalacija.