Kupujete po najvišim cenama i plaćate najniže račune. Ovaj naizgled nemoguć scenario događa se na bugarskom tržištu električne energije i uzork je napetosti stvorene između poslodavaca i države tokom poslednjeg meseca. Prvi tvrde da bugarska industrija plaća najviše cene električne energije, pokazujući relevantne grafikone i zahtevajući ostavke. Ministarka energetike Temenuška Petkova, s druge strane, ne vidi problem i pravda se „međunarodnom situacijom“, nakon što je 9. februara cena na berzi električne energije u zemlji dostigla 63,19 evra po MWh, dok je istovremeno u Nemačkoj iznosila 1,57 evra po MWh.
U ovom sukobu obe strane su u pravu. Od početka 2020. godine zaista su pojedini ugovori na bugarskoj Nezavisnoj energetskoj berzi IBEX zaključeni po najvišim cenama u Evropi, ali automatska poređenja cena daju nerealnu sliku, zbog čega je potrebno uzeti u obzir specifične uslove u pojedinim zemaljama, a posebno one koji se odnose nau industrijske tarife. Na primer, naizgled niže cene na berzi mogu značajno da se uvećaju na računu potrošača nakon dodavanja odgovarajućih naknada i troškova. Važi i obrnuto – visoke cene na berzi mogu u finalnoj potrošnji ostati gotovo nepromenjene ako su manji troškovi mrežnih usluga, takse itd.
Zato ne postoji jednoznačan odgovor na pitanje da li su cene električne energije zaista visoke za kompanije u Bugarskoj. Ako pogledamo samo vrednosti ostvarene na berzi u 2020. godini, Bugarska ima drugu najvišu cenu posle Grčke. Međutim, kada se dodaju svi porezi i takse, konačna cena za poslovne potrošače postaje jedna od najnižih u Evropi.
Jasno je da su porezi i takse koji se naplaćuju za električnu energiju u mnogim evropskim zemljama mnogo veći od onih u Bugarskoj. Dakle, ako električna energija za veliku industrijske potrošače košta 0,0741 evra po KWh pre dodatnih troškova, sa tim troškovima iznosi 0,0901 evra po KWh. Istovremeno, u zemljama kao što su Rumunija, Slovačka, Poljska i Mađarska, konačna cena je viša. Električna energija nakon oporezivanja u Nemačkoj je takođe skuplja (0,1259 evra po KWh), iako se tamo postoji trguje po najnižim cenama. Međutim, treba imati na umu da se u Nemačkoj na dan segmentu trguje sa polovinom prosečne dnevne potrošnje, dok u Bugarskoj taj udeo iznosi samo oko 25%, a ostatak čine transakcije sa dugoročnim ugovorima. Pri tom, prilikom poređenja uzima se u obzir cena na dan unapred tržištu, koje za Bugarsku nije toliko reprezentativnp.
Pomoć za industriju
Istovremeno, prema izveštaju Instituta za upravljanje energijom, prosečna cena električne energije za industriju, ako se poređenja vrše na osnovu forumule: cena eleketrične energije energije plus mrežne tarife, pokazuje da su cene u Nemačkoj među najnižim, ne samo u EU, već i u svetu. Međutim, kada se dodaju naknade za zaštitu životne sredine i promociju OIE (koja je u Bugarskoj poznata i kao „obaveza prema društvu“), one su među najvišima. Dakle, na kraju, male i srednje nemačke kompanije plaćaju puni iznos naknada i logično je da su nezadovoljne. Ali veliki potrošači električne energije uglavnom su oslobođeni od ovih taksi i stvari za njih izgledaju bolje.
Bugarska industrija takođe dobija popuste. Jošu 2015. godine uvedena je posebna podrška za energetski intenzivna preduzeća, putem koje se naknada za OIE ovim kompanijamam nadoknađuje sredstvima iz Fonda za sigurnost elektroenergetskog sistema. Proračuni pokazuju da je u periodu od jul 2015. do juna 2019. godine oko 140 energetski intenzivnih preduzeća dobilo kompenzaciju, čiji se ukupni iznos procenjuje na oko 440 miliona leva (225 miliona evra).
Međutim, sa izlaskom proizvođača OIE na berzu u 2019. godini, ova šema se promenila. S obzirom da vetroelektrane i solarne elektrane prodaju električnu energiju direktno na berzi, potreba za plaćanjem preferencijalnih tarifa je smanjena, zbog čega je „obaveza prema društvu“ snižena sa 36,75 leva (18,8 evra) po MWh na 19,57 leva (10 evra) po MWh.
Istovremeno, cena električne energije se povećava – sa prosečnih 78 leva (39,9 evra) po MWh za period od 1. jula 2018. do 30. juna 2019. godine, na 98 leva (50,1 evra) po MWh od 1. jula 2019. godine do 30. juna 2020. godine, prema proračunima energetskog regulatora. Zbog toga preduzeća ne mogu dobiti kompenzaciju za zelenu energiju putem „obaveza prema društvu“ i primorana su da plaćaju višu cenu za električnu energiju. Prošle godine, pripremljen je novi mehanizam kompenzacije za velike kompanije – putem Fonda za sigurnost elektroenergetskog sistema, ali on još nije odobren.
Rešenje je u kaplovanju
Od kraja godine, transakcije u segmenta unutar dana na bugarskoj berzi IBEX postale su deo jedinstvenog evropskog tržišta. To je ujedno i prvi korak ka tržišnoj integraciji, poput severne i centralne Evrope, koja bi rešila većinu nedostataka procesa liberalizacije. Ove godine očekuje se kaplovanje dan unapred tržišta, što bi moglo eliminisati potencijal za distorziju bugarskog tržišta zbog ograničavanja ponude. Trenutno, u nedostatku kaplovanja sa susednim tržištima, često se dešava da ograničeno snabdevanje električnom energijom dovede do izuzetno visokih cena.
Međutim, pored integracije softvera, postoji i potreba za povećanjem prekograničnih kapaciteta za prenos električne energije kako bi se omogućio uvoz odgovarajućih količina električne energije. Ako se ne obezbedi takva tehnička mogućnost, čak iako je električna energija iz Rumunije dvostruko jeftinija, ona neće moći da dođe na bugarsko tržište u dovoljnoj količini.
Cene za domaćinstva
Slika se znatno razlikuje kada su u pitanju potrošači u kategoriji domaćinstava i malih potrošača, koji se još uvek snabdevaju na regulisanom tržištu. Cene električne energije za domaćinstva pre i nakon oporezivanja su među najnižim u Evropi. Poređenja radi – ako u Bugarskoj puna tarifa iznosi 0,1014 evra po kWh, u susednoj Rumuniji i Grčkoj električna energija košta 0,134 evra po kWh i 0,2276 evra po kWh. U Nemačkoj, međutim, domaćinstva plaćaju 0,4985 evra po kWh, jer oni preuzimaju veliki deo troškova zelene energije.
Izvor: capital.bg