Ugovori o otkupu električne energije iz obnovljivih izvora sa fiksnim obimom isporuke suočavaju se sa novim izazovom u pogledu usklađenosti sa Mehanizmom EU za prekogranično prilagođavanje ugljenika (CBAM). Električna energija koja se koristi za nadoknadu manjka u proizvodnji možda ne potiče iz ugovorenog postrojenja iz obnovljivih izvora, zbog čega deo isporučene električne energije može biti izložen nacionalnim podrazumevanim emisionim faktorima i dodatnim CBAM troškovima.
Prema okviru CBAM-a, električna energija za koju se koriste stvarne vrednosti ugrađenih emisija mora biti obuhvaćena ugovorom o otkupu električne energije (PPA) između ovlašćenog CBAM deklaranta i proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora koji se nalazi u trećoj zemlji. Struktura je relativno jednostavna kada ugovoreni obim prati stvarnu proizvodnju postrojenja. Međutim, usklađenost postaje složenija kada PPA ugovori zahtevaju isporuku u obliku baznog opterećenja ili prema unapred definisanom profilu.
Vetroelektrane i solarne elektrane ne mogu da garantuju fiksni profil proizvodnje po satima. Kada stvarna proizvodnja padne ispod količine definisane ugovorom, manjak se najčešće nadoknađuje putem unutardnevnog ili balansnog tržišta. Zamenska električna energija može poticati iz uglja, gasa, hidroelektrana ili portfolija čije poreklo nije moguće pouzdano pratiti, zbog čega je teško dokazati da je električna energija isporučena u okviru PPA ugovora zaista potekla iz ugovorenog postrojenja iz obnovljivih izvora.
Sekretarijat Energetske zajednice upozorio je da će električna energija isporučena u okviru PPA ugovora, ali koja nije proizvedena u navedenom postrojenju iz obnovljivih izvora, prema očekivanjima biti podložna CBAM troškovima obračunatim na osnovu nacionalnog podrazumevanog emisionog faktora. To stvara dodatni trošak za ugovore sa fiksnim obimom isporuke i može značajno uticati na ekonomsku računicu PPA ugovora sa izraženim obavezama u pogledu profila isporuke.
Za ugovore o električnoj energiji u Srbiji, primenljivi podrazumevani trošak iznosio je približno 78,37 evra/MWh u drugom kvartalu 2026. godine. Odgovarajuća vrednost bila je oko 73,70 evra/MWh u Crnoj Gori i gotovo 66,77 evra/MWh u Severnoj Makedoniji. Pri ovakvim nivoima, čak i relativno male količine električne energije potrebne za balansiranje mogu značajno da smanje komercijalnu maržu PPA ugovora za električnu energiju iz obnovljivih izvora.
Izloženost ovom riziku postoji bez obzira na to da li odgovornost za proizvodni profil preuzima proizvođač ili kupac električne energije. Proizvođač koji garantuje fiksni profil isporuke može snositi direktan trošak nabavke zamenske električne energije, zajedno sa povezanim CBAM troškovima. Kupac koji preuzima odgovornost za balansiranje može izbeći taj direktni ugovorni trošak, ali i dalje može primiti električnu energiju čije poreklo iz obnovljivih izvora nije moguće dokazati.
PPA ugovor po principu „pay-as-produced“, odnosno ugovor prema stvarno proizvedenoj količini, može značajno da smanji ovaj rizik tako što ugovorene isporuke ograničava na stvarno izmerenu proizvodnju postrojenja iz obnovljivih izvora. U takvoj strukturi kupac preuzima rizik količine i profila proizvodnje, dok proizvođač nije dužan da nabavlja zamensku električnu energiju kako bi ispunio fiksnu obavezu isporuke. Time se uspostavlja jasnija veza između proizvodnog postrojenja, izmerene proizvodnje i izvezene električne energije.
Kompromis je komercijalne prirode. Industrijski potrošači i elektroprivredne kompanije često preferiraju profilisane ili bazne isporuke, jer pružaju veću predvidljivost i omogućavaju bolje usklađivanje sa obrascem potrošnje. Kod ugovora prema stvarno proizvedenoj količini, kupac mora preostali rizik profila da upravlja putem portfolija za balansiranje, skladištenja energije, fleksibilne potrošnje ili dodatnih ugovora o nabavci električne energije.
Baterijska skladišta energije takođe mogu pomoći u upravljanju unutardnevnim promenama proizvodnje i podržati usklađenost tako što omogućavaju pomeranje proizvodnje iz obnovljivih izvora u periode kada je električna energija potrebna. Međutim, zahtevi u pogledu sledljivosti ostaju ključni. Dokumentacija mora da pokaže da je uskladištena i naknadno isporučena električna energija potekla iz kvalifikovanog postrojenja iz obnovljivih izvora. Ukoliko se baterija istovremeno puni i iz šire elektroenergetske mreže, isti problem sledljivosti može ponovo da se pojavi.
CBAM stoga počinje da menja način na koji se vrednuju PPA ugovori za električnu energiju iz obnovljivih izvora. Najniža nominalna cena električne energije ne mora nužno da predstavlja i ugovor sa najnižim ukupnim troškom kada se uzmu u obzir troškovi balansne električne energije, nacionalni podrazumevani emisioni faktori, sledljivost i verifikacija.
Za kupce i proizvođače električne energije iz obnovljivih izvora to znači da se ugljenični status električne energije korišćene za balansiranje više ne može posmatrati samo kao pitanje obračuna. On postaje ugovorna i finansijska varijabla koju je potrebno eksplicitno uključiti u strukturu PPA ugovora, posebno kod projekata obnovljivih izvora koji izvoze električnu energiju iz Zapadnog Balkana na tržište EU.
