„Zlatna koka” države Crne Gore, Elektroprivreda Crne Gore, odnosno, njena potencijalna prodaja Elektroprivedi Srbije tema je oko koje crnogorski političari lome koplja. Čini se da većini više smeta što bi potencijalni kupac mogla biti Srbija, odnosno, EPS, a ne sama prodaja. A da li će prodavati EPCG odlučiće, najverovatnije, i to kako će ova država rešiti finansijsku dubiozu sa kineskim partnerima oko izgradnje auto-puta.
U Crnoj Gori je ponovo aktulena tema prodaje Elektroprivrede Crne Gore Srbiji.
Crnogorski premijer, Zdravko Krivokapić je sa malih ekrana, u emisiji Načisto (u četvrtak uveče) rekao da je „imao informacije kako je postojala mogućnost prodaje Elektroprivrede Crne Gore”.
Danas Nebojša Medojević, predsednik Pokreta za promene optužuje Krivokapića da ponovo zadužuje državu i planira prodaju Elektroprivrede Crne Gore.
„Po starom lopovskom triku poznatom kao „Drž’te lopova” Krivokapić je pokušao da lažno optuži predsednika Borda direktora EPCG Milutina Đukanovića i da skrene pažnju javnosti na sopstvenu veleizdaju i krađu”, saopštio je Medojević.
Optužujući Đukanovića da priprema prodaju EPCG Krivokapić je rekao: „Pretpostavljalo se, imao sam informaciju, da postoji mogućnost, iako je ova Vlada odlučila da je EPCG njeno najveće blago. I nema toga ko sme prodati EPCG. To je koka nosilja, koja treba da služi svim građanima”, poručio je premijer Crne Gore.
Krivokapić, doduše, nije pomenuo Srbiju.
Ali, rekao je: „Kada sam čuo da će zbog većine članova Odbora direktora postojati potencijalna opasnost da se možda proda Elektroprivreda, tada sam reagovao. Tada sam odlučio da niko nema većinu, kako ne bi mogli aktivisti politički, koji su danas dočekani od strane pojedinih ministara… Već sam upozorio određene vlade da ne mogu da pregovaraju sa predsednicima Odobra direktora. To je nedopustivo”.
Đukanović je optužbu svog premijera ocenio kao „besmislene tvrdnje”.
Kako kaže: „Odgovor je vrlo jednostavan, sve i da hoće, a neće, Milutin Đukanović nema zakonska ovlašćenja to da uradi. I kada bi svih sedam članova Odbora direktora EPCG bilo za to da se Elektroprivreda proda to bi imalo zakonsko utemeljenje i važnost kao da smo odlučili da prodamo Mančester Junajted ili Real Madrid. Elektroprivredu jedino može da proda Skupština akcionara, odnosno Vlada, uz saglasnost Skupštine Crne Gore, koja je vlasnik više od 98 odsto EPCG”.
Komentarišući svoj susret sa ministrima iz Vlade Srbije Đukanović dalje kaže: „Pomisliti da se u tim susretima moglo razgovarati o prodaji EPCG, prejaka je konstrukcija i za najlakovernije, a ne za jednog čoveka koji je i premijer. Ja sam ozbiljan čovek i žao mi je što moram na ovakve javne prozivke premijera Krivokapića da pojašnjavam elementarne stvari i dovodim ga u neprijatnu situaciju. Strah me je da će ljudi zaključiti da premijer ne zna baš mnogo o poslu kojim se bavi. Umesto da mu bude na ponos što državne činovnike iz Crne Gore, pa i jednog predsednika Odbora direktora, primaju na tako visokom nivou, očigledno iskazujući na taj način spremnost za saradnju, sa ciljem razvoja energetskog sektora kao jednog od najznačajnijih za celokupan privredni razvoj regiona, premijer se ponaša kao neko kome je uzeta lopta, pa zbog toga i utakmica ne može da se igra”.
Milutin Đukanović, predsednik Borda direktora EPCG i Nikola Selaković, ministar spoljnih poslova Srbije
Đukanović čak citira crnogorski Zakon o državnoj imovini, član 29, kojim je predviđeno da „o raspolaganju stvarima i drugim dobrima u državnoj imovini iznad vrednosti od 150.000.000 eura, na predlog Vlade, odlučuje Skupština Crne Gore. Postoji i na desetine drugih propisa i akata koji sprečavaju suludu konstrukciju da bi neki odbor direktora, pa samim tim i EPCG, mogao da izvrši prodaju kompanije koja im je data na privremeno upravljanje. Nema sumnje da Zdravko Krivokapić ovo ne zna, jer da zna, ne bi ovako javno rizikovao da se kompromituje”.
I, dok se Crnogorci svađaju da podsetimo. Iz Crne Gore su po pitanju neprodavanja, ne samo Elektroprivrede CG, već i Crnogorskog elektroprenosnog sistema (CGES), i ranije stizale tvrdnje da neće prodavati svoje energetske kompanije. Bilo je i onih koji su potencirali, „ne Srbiji”.
Ali, sve im je bilo uzalud.
U međuvremenu je Elektromreža Srbije (EMS) 2015. godine kupila, na berzi, nešto više od 10 odsto akcija CGES-a (u vrednosti od 13,9 miliona evra) a januara ove godine još pet odsto akcija prenosnog sistema Crne Gore (za približno sedam miliona evra). Tokom i posle obe ove transakcije čuli su se prilično neprijateljski komentari iz ove bivše YU države, po pitanju toga da što Srbija, kao suvlasnik ulazi u crnogorsku elektroenergetsku kompaniju.
Sa ništa manje neprjateljstva nisu dočekane ni izjave srpskog predsednika Aleksandra Vučića da Srbija neće prodavati Elektroprivredu Srbije, već da će se ovo srpsko javno preduzeće širiti u region.
Aprila 2015. godine tadašnji premijer a sadašnji predsednik Srbije – Aleksandar Vučić je rekao da Elektroprivreda Srbije neće biti privatizovana, već će pokušati da kupi srodna preduzeća u Republici Srpskoj i Crnoj Gori. Najavio je i da će se, možda, udružiti sa njima, pisao je Portal Analitika.
„Želim da najavim da mi imamo drugačije planove za EPS. Ne želimo da ga prodajemo i ne želimo da ga privatizujemo. Želimo da proširimo svoj uticaj, da razgovaramo sa Republikom Srpskom i Crnom Gorom”, rekao je tada Vučić.
Ministarstvo energetike analizira koliko bi ovaj potez, zaista, bio dobar.
„Analiza će biti gotova za nekoliko mjeseci. Vrednost tog posla ogleda se u tome što bi EPS postao ozbiljan igrač u regionu. Sada prvo moramo da uradimo reorganizaciju u saradnji sa MMF-om, kako bi se ostvarile uštede i kako bi EPS mogao da se osloni na sopstvene prihode”, rekao je tadašnji srpski ministar energetike Aleksandar Antić.
Crnogorci su se odmah prepoznali (doduše, ne samo oni) i požurili da izjave kako ne planiraju prodaju svoje „zlatne koke” Srbiji, odnosno, EPS-u.
Biće, stoga, veoma zanimljivo pratiti dalje dešavanja u crnogorskom elektroenergetskom sektoru.
A kako Crna Gora ima velikih finansijskih problema sa plaćanjem duga Kinezima za izgradnju autoputa lako bi se moglo desiti da će, ipak, morati da prodaju koji procenat svog nacionalnog ponosa.
Uostalom, država Crna Gora nije ni sada stopostotni vlasnik.
Da podsetimo, crnogorska vlada već je prodavala akcije EPCG italijanskoj kompaniji A2A, čiji čelnici su procenili da im to nije isplativ biznis. A2A je kupila akcije EPCG 2009. godine u vrednosti od 436 miliona evra, a 2018. godine je dogovorena takozvana put opcija, odnosno,isplata izlaska iz vlasništva italijanskom partneru (za 41,7 odsto akcija) za 250 miliona evra.
A o potencijalnom ulasku EPS-a u EPCG tamošnji mediji su pisali početkom ove godine najavljujući da će novo rukovodstvo Elektroprivrede Crne Gore (na čelu sa Milutinom Đukanovićem), koje se sprema da postavi nova vlada ove zemlje, Elektroprivredi Srbije prepustiti izgradnju HE Komarnica – na osnovu ugovora iz 80-ih godina prošlog veka, koji „daje za pravo Srbiji da gradi na osnovu finansiranja istraživanja”.
Prvi potez novog rukovodstva na čelu sa Đukanovićem, kako tvrde izvori Dnevnih novina, biće početak realizacije projekta radnje HE Komarnica, koji će se prepustiti Elektroprivredi Srbije (EPS).
EPS je odavno zainteresovana za gradnju vršne elektrane na Komarnici, a nova uprava će se pozvati na neki, navodni, ugovor iz 80-ih godina prošlog veka. Dnevne novine su pisale da je bivša vlast Crne Gore je vema ozbiljnom energetskom politikom stvorila sve pretpostavke za gradnju hidroelektrane na Komarnici.
Dakle, ostaje da se vidi šta će uraditi nova vlast u Crnoj Gori.
Odnosno, da li je Elektroprivreda Srbije budući (ne)željeni partner u Elektroprivredi Crne Gore.
Izvor; Energija Balkana