Tržište energetskih spajanja i akvizicija (M&A) u Jugoistočnoj Evropi se menja. Prva faza energetske tranzicije regiona bila je pre svega trka za megavatima: developeri su tražili kvalitetne lokacije sa dobrim potencijalom vetra i sunca, investitori su tražili obim razvojnih portfolija, a elektroenergetske kompanije su tragale za sredstvima koja podržavaju dekarbonizaciju. Ta priča je i dalje aktuelna, ali više nije dovoljna.
Nova investiciona teza u oblasti M&A transakcija odnosi se na platforme, a ne samo na pojedinačne projekte.
Projekat iz obnovljivih izvora energije ima vrednost. Međutim, mnogo veću vrednost ima operativna platforma koja raspolaže obezbeđenim pristupom mreži, funkcionalnim postrojenjima, ugovorenim prihodima i prisustvom na više tržišta. Upravo ta razlika danas oblikuje procene vrednosti širom Grčke, Rumunije, Bugarske, Hrvatske, Srbije i ostatka Zapadnog Balkana.
Ova promena odražava širi globalni trend. Prema izveštaju kompanije PwC o perspektivama spajanja i akvizicija u sektorima energetike, komunalnih usluga i prirodnih resursa za 2026. godinu, ukupna vrednost transakcija u globalnom sektoru elektroprivrede i komunalnih usluga porasla je za oko 57% između 2024. i 2025. godine, podstaknuta rastom potražnje za električnom energijom, brigama za energetsku bezbednost i povećanim interesovanjem investitora za velike transakcije zasnovane na proizvodnim kapacitetima.
Iste sile prisutne su i u Jugoistočnoj Evropi, ali uz regionalne specifičnosti. Region ne dodaje samo nove kapacitete iz obnovljivih izvora energije; on se istovremeno suočava sa zagušenjem prenosne mreže, rizicima tranzicije iz uglja, nedovoljnom integracijom tržišta električne energije, negativnim cenama, potrebom za skladištenjem energije i izazovima energetske bezbednosti. Investitori zato više ne kupuju samo proizvedene kilovat-sate. Oni kupuju strateške pozicije na tržištu koje postaje istovremeno volatilnije i integrisanije.
Najbolji primer predstavlja akvizicija kompanije Masdar nad kompanijom TERNA Energy. Ova transakcija procenila je vrednost kompanije TERNA Energy na oko 3,2 milijarde evra, što je svrstava među najveće evropske transakcije u sektoru obnovljivih izvora energije i predstavlja referentni primer vrednovanja strateških platformi. TERNA Energy je raspolagala sa približno 1,2 GW operativnih kapaciteta i ciljem da dostigne 6 GW do 2029. godine, što znači da kupac nije plaćao samo postojeće megavate. Plaćao je platformu, razvojni mehanizam i regionalne mogućnosti za budući rast.
Akvizicija kompanije Evryo od strane PPC pokazuje drugi oblik logike platformskog investiranja. PPC je preuzeo portfolio obnovljivih izvora energije sa 629 MW operativnih kapaciteta, uglavnom vetroelektrana na kopnu, kao i oko 145 MW razvojnih projekata. Vrednost preduzeća procenjena je na približno 700 miliona evra, dok se očekivalo da transakcija doprinese sa oko 100 miliona evra godišnjeg EBITDA rezultata.
Ova transakcija nije bila važna samo za Rumuniju. Njena suština bila je jačanje PPC-a kao regionalne elektroenergetske kompanije. Činjenica da je grčka elektroprivreda kupila rumunske vetroparkove pokazuje da dolazi do prekogranične konsolidacije elektroenergetskih tržišta Jugoistočne Evrope. Elektroenergetske kompanije sve više razmišljaju u okvirima regionalne proizvodnje, snabdevanja kupaca, trgovanja električnom energijom i balansiranja portfolija.
Saradnja između kompanija PPC i Metlen u oblasti solarne energije ide u istom pravcu. Ove dve grčke kompanije dogovorile su razvoj do 2 GW solarnih projekata u Italiji, Rumuniji, Bugarskoj i Hrvatskoj, pri čemu se vrednost okvirnog sporazuma procenjuje na čak 2 milijarde evra. Metlen razvija i gradi projekte, dok PPC preuzima projekte nakon njihovog priključenja na mrežu.
Ovakva struktura je značajna jer pokazuje kako se tržište spajanja i akvizicija razvija od jednostavnih kupovina ka industrijskim partnerstvima. Developerima je potreban povrat uloženog kapitala kroz prodaju projekata, elektroprivrede traže rast sa manjim rizikom, kompanije povezane sa inženjeringom, nabavkom i izgradnjom (EPC) žele predvidive izlazne strategije, dok kupci preferiraju projekte koji su već priključeni na mrežu umesto spekulativnih razvojnih portfolija.
Iz toga proizlaze tri ključne posledice.
Prvo, razvojni portfoliji u ranoj fazi više se ne vrednuju prvenstveno prema nominalnom broju megavata. Investitori značajno umanjuju vrednost projekata ukoliko nisu jasno rešeni pristup mreži, imovinsko-pravni odnosi nad zemljištem, dozvole ili ugovori o prodaji električne energije. U Jugoistočnoj Evropi teorijski razvojni portfolio može biti jeftin, ali je portfolio sa obezbeđenim priključenjem na mrežu retkost.
Drugo, operativna postrojenja sa ugovorenim prihodima postaju premijum imovina. TotalEnergies je prodajom 50% udela u grčkom portfoliju vetroelektrana i solarnih elektrana ukupne snage 424 MW investicionom fondu Asterion vrednovala portfolio na 508 miliona evra, odnosno približno 1,2 miliona evra po instaliranom MW. Slično tome, prodaja operativnog portfolija vetroelektrana snage 150 MW od strane EDPR kompaniji Principia obuhvatala je sredstva sa ugovorima za razliku u ceni (CfD) na period od 20 godina, potvrđujući premiju koju tržište pridaje sigurnosti prihoda.
Treće, mogućnost integracije baterijskih sistema za skladištenje energije postaje sastavni deo vrednosti obnovljivih izvora energije. Solarni projekat sa mrežnim kapacitetom pogodnim za priključenje baterija trebalo bi da privlači veće interesovanje od samostalnog solarnog projekta koji je u potpunosti izložen padu cena tokom perioda najveće proizvodnje. Ovaj faktor će postajati sve značajniji kako se budu povećavali negativni cenovni periodi i razlike u unutardnevnim cenama električne energije širom regiona.
Novo pravilo tržišta je jednostavno: nisu svi megavati jednaki.
Megavat sa dobijenim dozvolama vredi više od megavata na papiru. Megavat sa obezbeđenim pristupom mreži vredi više od dozvoljenog megavata. Operativni megavat sa ugovorenim prihodima vredi više od megavata izloženog tržišnom riziku. Megavat spreman za integraciju skladištenja energije uskoro bi mogao vredeti više od samostalnog megavata.
Tržište energetskih spajanja i akvizicija u Jugoistočnoj Evropi zato ulazi u selektivniju fazu razvoja. Kupci će i dalje tragati za rastom, ali će najveće cene plaćati za platforme koje objedinjuju operativne novčane tokove, razvojne kapacitete, pristup mreži, mogućnost skladištenja energije i regionalnu stratešku usklađenost.
Naredni talas transakcija u regionu neće dobiti oni koji raspolažu najvećim brojem projekata u tabelama i prezentacijama. Pobediće oni koji kontrolišu najisplativije i najpouzdanije pozicije u elektroenergetskom sistemu.






