Rad više regulacionih oblasti u sinhronoj interkonekciji neminovno dovodi do neželjenih odstupanja u razmeni aktivne snage između članica interkonekcije. U evropskoj sinhronoj oblasti „Kontinentalna Evropa“ višedecenijska praksa poravnanja ovih odstupanja zasnovana je na njihovoj kompenzaciji nedelju dana kasnije. Sve do kraja dvadesetog veka ova praksa je u potpunosti zadovoljavala potrebe članica interkonekcije, koja se tada zvala UCPTE, odnosno UCTE. U pitanju je bio skup vertikalno organizovanih elektropivrednih kompanija u državnom vlasništvu.
U radu pod nazivom „Finansijska kompenzacija neželjenih odstupanja“, autora: N.Obradović, D. Tubić i V. Bečejac, su prvo opisana važeća praksa kompenzacije neželjenih odstupanja, a zatim su razmotrena glavna pitanja koja se odnose na finansijsko poravnanje neželjenih odupanja i ponuđeni mogući odgovori.
Deregulacija energetskog sektora, razdvajenje i privatizacija velikih državnih kompanija a pre svega, otvaranje tržišta električne energije tokom prethodnih godina, značajno su promenili način rada članica interkonekcije. Velike i brze promene u elektroenergetskom sektoru su između ostalog zaoštrile i pitanje kompenzacije neželjenih odstupanja, koje deluju sve više i više anahrono u vreme brzog razvoja tržišta električne energije.
U stručnim krugovima sve češće se tvrdi da ovakav način pokrivanja neželjenih odstupanja omogućava nekim članicama interkonekcije banansiranje na sedmičnom nivou i „igranje“ sa cenama energije. Zato je ACER zatražio da budući Mrežni kod balansiranja predvidi poravnanje neželjenih odstupanja u razmeni električene energije putem novčane nadoknade.
Proces deregulacije neminovno vodi ka sve jačem uticaju tržišnih zakona u svim delovima elektroenergetskog sistema Evrope. Promene u ovom pravcu su svakodnevne i snažne. Jedna od njih, koja će imati veliki uticaj na način rada TSO-ova je i finasnsijska kompenzacija neželjenih odstupanja, čije uvođenje predviđa nacrt Mrežnog koda balansiranja. Očekivane prednosti ovakvog načina rada su višestruke.
Finansijsko poravnanje otkriva stvarne troškove neizbalansiranosti regulacionog bloka, što nije slučaj kada se koriste komenzacioni programi. Razlog leži u činjenici da se finansijsko poravnjanje odnosi na vremenski interval kada je došlo do razmene energije i na cene energije koje su važile u tom trenutku. Na ovaj način se izbegava implicitna redistribucija troškova između TSO-ova, do koje može doći usled promena cena energije do trenutka nastanka debalansa do vremena kada se ona vraća kroz kompenzacioni program. Posebno zbog činjenice da se može desiti da TSO ne vrati energiju u provoj sedmici kada je to trebalo uraditi, već da sačeka da cene padnu pa potom vraća energiju.
Finansijsko poravnanje će motivisati svaki TSO da bude bolje balansiran, pa će i kvalitet učestanosti u interkonekciji porasti.
Angažovanje radne snage će biti manje jer je lakše obaviti finansijsko poravnanje nego izračunati i razmeniti kompenacione programe razmene energije.
Takođe, sprečava se zauzimanje prekograničnih kapaciteta za potrebe razemene energije po osnovu kompenzacionih programa.
Finansijsko poravnanje otvorilo je čitav niz pitanja, od kojih su samo neka navedena u ovom radu, i na koja se još traže pravi odgovori.