Inicijativa Pojas i put (BRI) jedna je od najambicioznijih i najveličanstvenijih razvojnih strategija današnjice, kojom se Kina zalaže za povezivanje sveta kao što je to nekadašnji put svile činio u prošlosti. Od svog osnivanja 2014. godine, BRI se širi. Trenutno obuhvata više od 70 zemalja na pet kontinenata. Prihvatanje inicijative širom sveta razlikovalo se od zemlje do okruga – dok su neki to prihvatili kao sredstvo razvoja i rasta, drugi su bili prilično oprezni budući da su ga smatrali pokušajem Kine da se dalje pozicionira kao globalna sila.
BRI su zapravo dve inicijative u jednoj – inicijativa Pojas pokriva kopnene i železničke puteve, dok Put pokriva morske rute. Zajedno, oni obezbeđuju veliku mrežu ruta koje povezuju zemlje učesnice. Primarni fokus BRI je izgradnja i razvoj infrastrukture u zemljama učesnicama u Aziji, Evropi i Africi – morskih luka, aerodroma, puteva, železnice i gasovoda. Međutim, iako je infrastruktura u fokusu, inicijativa je usmerena i na druge projekte – kao što su obrazovni programi.
Iz perspektive finansiranja značajan iznos ulažu kineske kompanije koje su uključene u projekte. Očekuje se da će doprineti i zemlje učesnice. Pošto su to uglavnom zemlje u razvoju, koje često nemaju dovoljno sredstava, one uzimaju kredite od Kine i njenih banaka i korporacija. Ponekad one nisu u mogućnosti da vraćaju ove zajmove, zbog čega je Kina optuživana za takozvanu dužničku diplomatiju. Kina je, naime, optužena da daje kredite znajući da ne mogu biti otplaćeni – što daje Kini značajan uticaj na zadužene zemlje ili čak izgovor za oduzimanje dragocene imovine.
Primer koji se često navodi je luka na Šri Lanki, čiju je izgradnju finansirala Kina. Kada Šri Lanka nije bila u stanju da refinansira zajam (a mnogi kažu da je bilo očigledno da se ne može refinansirati), Šri Lanka je luku predala Kinezima na period od 99 godina. Međutim, mnogi smatraju da su takve optužbe preuveličane, i da je reč samo o izolovanim slučajevima nastalim zbog bezobzirnog ponašanja dužnika.
Što se Evrope tiče, BRI je dobrodošao u Istočnoj Evropi i na Balkanu, pri čemu su zapadnoevropske zemlje opreznije (sa izuzetkom Italije). Pre nego što se Italija pridružila BRI, 16 evropskih zemalja već su bile članice – 11 iz Evropske unije i pet iz zemalja zapadnog Balkana (tzv. Platforma 16 + 1).
Efektivno, sve balkanske zemlje (zajedno sa zemljama bivše Jugoslavije) su članice BRI. Zemlje zapadnog Balkana su posebno srdačno dočekale BRI. Ekonomije regiona znatno zaostaju za EU, s obzirom da je infrastruktura u jako lošem stanju, pa su posebno dobrodošle bilo kakve vrste ulaganja. Kineske investicije popunjavale su ovaj jaz radeći na izgradnji puteva i železnica širom regiona (poput novog autoputa u Crnoj Gori, namenjenog povezivanju crnogorske obale sa centralnim delom zemlje i Srbijom na severu, ili Pelješačkim mostom u Hrvatskoj, odnosno aerodromom u Tirani u Albaniji, gde kineske firme imaju koncesiju).
Pored toga, u Srbiji su kineske kompanije preuzele dva ogromna industrijska kompleksa – Železaru Smederevo (ranije u vlasništvu američke kompanije US Steel, koja je vlasništvo ponovo prenela na srpsku vladu) i Rudnik i topionicu bakra RTB, najveću kompaniju za bakra na Balkanu.
Zemlje WB6 su, iz strateške perspektive, velika prilika za Kinu. Prvo, one nisu deo EU i prema tome ne podležu strogim procedurama kontrole sa kojima se kineske investicije trenutno suočavaju u EU i drugim zapadnim zemljama, dok imaju koristi od različitih trgovinskih sporazuma sa EU i ostatkom sveta.
Drugo, one su u neposrednoj blizini luke Pirej u Grčkoj, kojom trenutno upravljaju Kinezi. Takođe, imajući u vidu stanje njihovih ekonomija, troškovi rada su znatno niži nego u EU. I konačno, ali ne najmanje bitno, sve balkanske zemlje su na putu da postanu članice EU. Imajući u vidu uticaj u tim zemljama, u perspektiva bi to Kini moglo obezbediti i uticaj u EU.
Čini se na prvi pogled da EU nije previše zadovoljna kineskim prisustvom na Balkanu. Postoje zabrinutosti da kineski novac dolazi sa polugama moći i da će Kina postići strateški uticaj u regionu.
Nekoliko projekata u regionu već je izazvalo zabrinutost u Briselu. Na primer, Hesteel je preuzimanjem čeličane u Smederevu postao predmet kontrole državne pomoći EU. Trenutni projekat izgradnje elektrane na ugalj u Tuzli, u Bosni i Hercegovini, takođe je pod proverom, jer nije u skladu sa energetskom strategijom i državnom pomoći EU. Evropska unija je takođe pokrenula postupak za kršenje zakona koji se odnosi na mađarski deo železničke brze pruge, koja bi trebalo da poveže Beograd i Budimpeštu, istražujući da li je projekat prekršio zakon o nabavkama.
Sve ovo nije iznenađujuće, imajući u vidu da je EU u poslednje vreme na istom putu kao i SAD u odnosu na svoj pristup kineskim investicijama. EU je odobrila novi okvir skrininga za direktna strana ulaganja, čiji je cilj „zaštita evropske bezbednosti, javnog reda i strateških interesa“.
Imajući u vidu status „žednih“ ekonomija regije Balkana, EU očigledno ima sredstva da konkuriše Kini. Na primer, fondovi EU mogu se koristiti za davanje bespovratnih sredstava, očigledno jeftinijih i možda većih od kineskih zajmova.
Međutim, svaka pomoć EU dolazi sa nekim zahtevima, dok Kina ne podnosi zahteve. Povrh toga, Italija je u martu 2019. postala prva zemlja G7 koja se pridružila BRI. Ukupno je potpisano 29 memoranduma o saradnji u bankarskom sektoru, partnerstvu kineske građevinske kompanije i italijanskih luka i izvozu voća iz Italije u Kinu. Sporazumi takođe uključuju saradnju među medijskim kućama, kao i u sferama nauke i tehnologije. Ovaj potez Italije izazvao je zabrinutost u ostatku EU i SAD.
Sigurno je da je Kina ovde prisutna sa namerom da ostane kao snažni strateški partner zemalja Zapadnog Balkana i kao globalna sila. Vreme će pokazati kako će se ostatak sveta prilagoditi tim činjenicama.