Mađarska priprema veliko proširenje kapaciteta za proizvodnju energije iz vetra, sa ciljem da do 2040. godine dostigne više od 6 GW instalisanog kapaciteta, dok vlada nastoji da smanji zavisnost od uvoza električne energije i uravnoteži proizvodni miks u kojem sve veću ulogu imaju solarna i nuklearna energija.
Ovaj cilj predstavljao bi temeljnu promenu u strukturi obnovljivih izvora energije u Mađarskoj.
Zemlja već raspolaže sa gotovo 9 GW instalisanog solarnog kapaciteta, dok je energija vetra i dalje relativno slabo zastupljena, sa manje od 350 MW instalisanog kapaciteta.
Dostizanje predloženog cilja za 2040. godinu zahtevalo bi da se kapacitet vetroelektrana poveća više od 17 puta u odnosu na sadašnji nivo.
Mađarska uprava za energetiku i komunalne usluge (MEKH) već je pokrenula konkurentski postupak za razvoj novih vetroelektrana, a rok za podnošenje prijava je 30. oktobar 2026. godine.
Program je osmišljen sa ciljem da ponovo pokrene ulaganja u sektor energije vetra, koji je godinama beležio ograničen razvoj.
Obnovljeno interesovanje Mađarske za proizvodnju energije iz vetra usko je povezano sa sigurnošću snabdevanja električnom energijom i izloženošću uvozu.
Uprkos značajnim ulaganjima u solarnu energiju, zemlja i dalje u velikoj meri zavisi od uvoza električne energije u periodima kada domaća proizvodnja nije dovoljna da zadovolji potražnju.
Za isporuku električne energije 14. oktobra, prognozirani uvoz Mađarske dostigao je približno 2.024 MW, u odnosu na ukupnu potrošnju od 5.086 MW.
Očekivalo se da će uvoz tako pokriti gotovo 40% potražnje za električnom energijom.
Na mađarskom veleprodajnom tržištu električne energije i dalje se trgovalo uz značajnu premiju u odnosu na Nemačku, što odražava regionalne uslove ponude i značaj dostupnosti prekogranične električne energije.
Veća domaća proizvodnja iz vetra mogla bi da pomogne u smanjenju ove izloženosti, posebno tokom perioda kada je proizvodnja iz solarnih elektrana ograničena.
Proizvodnja iz vetra ima drugačiji profil od solarne energije i može doprineti proizvodnji električne energije tokom večernjih, noćnih i zimskih perioda, iako stvarni nivo proizvodnje i dalje zavisi od vremenskih uslova.
Vlada takođe posmatra dodatne domaće proizvodne kapacitete kao zaštitu od spoljnih energetskih šokova.
Mađarski elektroenergetski sistem se ranije suočavao sa ograničenjima povezanima sa niskim vodostajem Dunava, što je uticalo na rad nuklearnih proizvodnih kapaciteta i pokazalo ranjivost sistema koji se oslanja na koncentrisane proizvodne kapacitete.
Ipak, nuklearna energija će ostati centralni deo dugoročne strategije zemlje, pri čemu se produženje radnog veka postojeće nuklearne elektrane Pakš smatra prioritetom.
Zbog toga se očekuje da će razvoj energije vetra dopunjavati nuklearnu proizvodnju i rastući solarni sektor, a ne da ih zameni.
Za investitore i razvijače projekata, obim predloženog programa mogao bi da stvori značajno tržište za vetroturbine, priključenje na elektroenergetsku mrežu, projektno finansiranje i prateću infrastrukturu.
Međutim, ostvarivanje cilja za 2040. godinu zahtevaće ubrzavanje procedura za izdavanje dozvola, obezbeđivanje odgovarajućeg pristupa elektroenergetskoj mreži i dugoročne ugovore o prodaji električne energije koji mogu da podrže investicije.
Finansijski izazov biće i razvoj vetroelektrana u uslovima sve više tržišno zasnovanog poslovnog modela, budući da su ulaganja u obnovljive izvore sve više izložena kretanju veleprodajnih cena i riziku prihoda od direktnog plasmana električne energije na tržištu.
Širenje kapaciteta energije vetra u Mađarskoj moglo bi na kraju da smanji zavisnost od uvoza električne energije, ali će uspeh programa zavisiti podjednako od raspoloživih kapaciteta prenosne mreže i regulatornog okvira za ulaganja, kao i od dostupnosti resursa obnovljive energije.





