Srbija je dobila saglasnost na procenu uticaja na životnu sredinu za planirani naftovod dužine 113 kilometara koji će povezati Mađarsku sa Novim Sadom, čime je unapređen strateški infrastrukturni projekat čiji je cilj uspostavljanje alternativnog pravca za uvoz nafte.
Ministarstvo zaštite životne sredine Srbije odobrilo je studiju o proceni uticaja projekta na životnu sredinu, nakon zahteva koji je podnela državna kompanija za transport nafte Transnafta.
Ovom odlukom uklonjena je važna regulatorna prepreka, čime je omogućeno da projekat nastavi kroz naredne faze pribavljanja potrebnih dozvola.
Planirani naftovod prolazio bi podzemnom trasom od Horgoša, u blizini granice Srbije i Mađarske, do postojećeg terminala Transnafte u Novom Sadu.
Projektovani kapacitet transporta iznosi 5,5 miliona tona sirove nafte godišnje.
Trasa bi prolazila kroz opštine Kanjiža, Senta, Ada, Bečej i Žabalj, a duž koridora planirana je izgradnja dodatnih objekata neophodnih za funkcionisanje naftovoda.
Projekat bi povezao Srbiju sa mađarskim sistemom za transport sirove nafte, a preko njega i sa širom mrežom naftovoda Družba.
Planirana infrastruktura trebalo bi da Srbiji obezbedi dodatni pravac za uvoz sirove nafte i smanji zavisnost od postojećih transportnih pravaca.
Ovaj cilj dobija na značaju u trenutku kada se evropski lanci snabdevanja energentima suočavaju sa sve većom geopolitičkom, regulatornom i logističkom neizvesnošću.
Za Srbiju bi alternativni naftovod mogao da ojača fizičku sigurnost snabdevanja proširivanjem infrastrukture dostupne za transport sirove nafte.
Međutim, diverzifikacija transportnih pravaca i diverzifikacija izvora snabdevanja sirovom naftom ne znače nužno isto.
Projekat je namenjen transportu sirove nafte tipa Russian Export Blend (REB), što znači da bi njegova komercijalna vrednost i dalje u velikoj meri zavisila od dostupnosti ove vrste nafte i regulatornog tretmana kojem ona podleže.
Zbog toga će opravdanost investicije zavisiti od više faktora, a ne samo od izgradnje samog naftovoda.
Među ključnim pitanjima su pristup mađarskoj transportnoj mreži, dugoročne obaveze u pogledu količina nafte koje će se transportovati, modeli finansiranja, uslovi nabavke sirove nafte i usklađenost sa potrebama srpskih rafinerija.
Odobrenje procene uticaja na životnu sredinu predstavlja značajan korak, ali samo po sebi ne utvrđuje konačan rok za početak izgradnje niti potvrđuje da su ispunjeni svi preostali komercijalni i regulatorni uslovi.
Pre početka radova, naftovod mora da prođe kroz naredne faze postupka i pribavljanje potrebnih dozvola.
Za energetski sektor Srbije, ovaj projekat predstavlja pokušaj jačanja otpornosti infrastrukture u trenutku kada sigurnost snabdevanja naftom sve više zavisi od međusobnog uticaja fizičkih transportnih pravaca, dostupnosti dobavljača i geopolitičkih ograničenja.
Njegova dugoročna strateška vrednost zavisiće od toga da li će dodatni koridor omogućiti pouzdane i komercijalno konkurentne isporuke sirove nafte, umesto da predstavlja samo još jednu vezu sa postojećim sistemima snabdevanja.





