Nedelja 23 donela je snažan podsetnik da se energija vetra u Jugoistočnoj Evropi mora finansirati i koristiti drugačije od solarne energije. Regionalna proizvodnja električne energije iz vetra smanjena je za 15,5% u odnosu na prethodnu nedelju, što je predstavljalo glavni uzrok pada proizvodnje iz promenljivih obnovljivih izvora energije širom regiona. Ovaj pad pokazao je koliko snažno cene električne energije, potrebe za balansiranjem sistema i angažovanje termoelektrana mogu da reaguju kada vetrovi oslabe na više tržišta istovremeno.
Najveći pad proizvodnje iz obnovljivih izvora zabeležen je u Rumuniji, Hrvatskoj i Srbiji, pre svega zbog slabije proizvodnje vetroelektrana. I Grčka je zabeležila značajan pad, pri čemu je proizvodnja iz vetra opala za 16,5%, što je više nego neutralisalo skroman rast solarne proizvodnje od 1,8%. Ovo je važno jer se energija vetra ne ponaša kao solarna energija. Ona ima drugačiji satni obrazac proizvodnje, drugačiji sezonski profil i drugačiju sistemsku vrednost. Kada je dostupna, može da podrži snabdevanje tokom večernjih i noćnih sati, ali kada proizvodnja opadne, sistem često mora da je nadoknadi hidroelektranama, uvozom električne energije, elektranama na lignit ili gasnim elektranama.
Upravo zbog toga projekte vetroelektrana treba modelovati odvojeno od solarnih projekata u finansiranju energetskih investicija u Jugoistočnoj Evropi. Vetar može da ostvari veće faktore iskorišćenja kapaciteta i veću sistemsku vrednost tokom sati kada nema proizvodnje iz solarnih elektrana, ali njegova izražena nedeljna promenljivost stvara dodatnu izloženost troškovima neuravnoteženosti. Banke i investitori ne bi trebalo da se oslanjaju samo na godišnje procene proizvodnje na nivou P50. Potrebno je analizirati i konzervativnije scenarije P90, pretpostavke o troškovima neuravnoteženosti, osetljivost na ograničenja proizvodnje, modele ostvarenih tržišnih cena i realnu izloženost tržištima balansiranja.
Ova nedelja veoma jasno je pokazala efekat na elektroenergetski sistem. Regionalna potrošnja električne energije porasla je za 8,2%, dostigavši 15,15 TWh, dok je proizvodnja iz promenljivih obnovljivih izvora smanjena za 8,9%. Kao posledica toga, proizvodnja iz termoelektrana povećana je za 24,5%, na 4,22 TWh, dok je neto uvoz električne energije porastao za 9,1%, na 1,22 TWh. Drugim rečima, slabiji vetrovi poklopili su se sa većom potrošnjom i primorali sistem da se u većoj meri osloni na dispečabilne izvore energije.
Za investitore i developere vetroelektrana u Srbiji, Rumuniji, Hrvatskoj, Grčkoj i Bugarskoj, pouka je podjednako komercijalna koliko i tehnička. Projekti vetroelektrana i dalje mogu biti veoma atraktivni, naročito tamo gde proizvode električnu energiju van sati dominantne solarne proizvodnje. Međutim, njihova finansijska održivost zavisi od sposobnosti upravljanja proizvodnom volatilnošću. Preciznije prognoziranje, objedinjavanje proizvodnih portfelja, kombinovanje sa baterijskim sistemima, fleksibilni ugovori o otkupu električne energije (PPA) i pristup uslugama balansiranja sve više će uticati na prinose investitora.
Ovo je posebno važno za tržišta na kojima su prenosni sistemi već pod pritiskom zbog velikog broja novih priključaka obnovljivih izvora energije. Vetroelektrana koja se nalazi u delu mreže sa ograničenim kapacitetom prenosa može biti izložena i riziku neuravnoteženosti i riziku od ograničavanja proizvodnje. Projekat sa odličnim vetropotencijalom, ali slabim pristupom mreži, može veoma brzo izgubiti kvalitet prihoda i ekonomsku atraktivnost.
Energija vetra ostaje jedan od najvrednijih obnovljivih energetskih resursa u Jugoistočnoj Evropi, ali je ova nedelja pokazala zašto se ne može posmatrati kao jednostavan proizvod zasnovan isključivo na godišnjoj proizvodnji energije. Njena vrednost proizlazi iz trenutka proizvodnje, fleksibilnosti i doprinosa stabilnosti elektroenergetskog sistema. Naredna generacija vetroenergetskih projekata u Jugoistočnoj Evropi moraće da razvije snažnije modele prihoda, a ne samo efikasnije vetroturbine.






