U Srbiji danas ima pet reciklažnih centara, u Subotici, Obrenovcu, Jagodini, Leskovcu i Čačku. Ministarstvo životne sredine je najavljivalo 30 takvih mesta do kraja godine. Zasad je potpisano 17 ugovora sa 16 opština u Srbiji, vrednih 650 miliona dinara. U ovim centrima će se prikupljati, privremeno skladištiti i razdvajati sekundarne sirovine.
Prema podacima Agencije za zaštitu životne sredine, prošle godine u Beogradu je sakupljeno i deponovano 599.610 tona otpada, a godinu pre 583.738 tona, što je skoro pet i po puta više od količine smeća koje naprave Novi Sad i Sremski Karlovci zajedno. A na tu količinu đubreta Beograđani su dobili 39 reciklažnih kontejnera, na 10 opština. Zato je nemoguće pravilno odlagati smeće.
Gotovo polovina našeg smeća su otpaci od hrane. Ambalažni otpad je, po pravilu, otpad potrošačkog društva.
Ništa bolja situacija nije ni sa rekama. Teški metali, pepeo iz termoelektrana, ulja i drugi otrovi otpadnih voda, ocedne vode iz deponija i kanalizacija svakodnevno se ulivaju u srpske reke. Mrtva riba koja pluta između tetrapaka i flaša prepoznatljiva je razglednica iz zemlje u kojoj se prečišćava samo šest odsto otpadnih voda.
– Oko 50 odsto zagađenja ispuštenog u reke dolazi od industrijskih postrojenja – kažu u udruženju ”Eko gea”, koje se bavi promocijom zaštite životne sredine. – Srpska industrija u Dunav godišnje izlije čak 72.000 tona azota i 7.000 tona fosfora, po čemu smo treći na listi zagađivača Dunava.
Za one zbog kojih dolazi do prekoračenja graničnih vrednosti koncentracije fenola i amonijum jona predviđene su krivične prijave za privredni prestup. Kazna za privredni prestup je od 500.000 do tri miliona dinara, prekršajna prijava je od 200.000 do milion dinara, a kazna odgovornom licu može biti od 20.000 do 50.000.
U 2010, podignuto je 157 prekršajnih prijava, samo tri prijave za privredni prestup zagađenja voda i nijedna krivična. A ove godine do juna samo jedna krivična, tri za privredni prestup i 75 prekršajnih prijava.
Vodu prečišćavaju samo 24 opštine
U Srbiji čak 60 odsto domaćinstava nema kanalizaciju. Milion ljudi nema kupatilo, a milion i po čak ni nužnik. Septičke jame se prelivaju i šire zarazu. U Beogradu, Novom Sadu sa Sremskim Karlovcima, Nišu, između 75 i 80 odsto stanovništva ima kanalizaciju, ali gradovi nemaju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Od 153 opštine, samo u 24 postoje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda koja zadovoljavaju potrebe kanalizacione mreže.
Izvor novosti.rs