Investiciono tržište obnovljivih izvora energije u Jugoistočnoj Evropi sve se više deli između projekata koji su obezbedili pristup elektroenergetskoj mreži i onih koji to još nisu, čime kapacitet prenosne mreže postaje vrednija razvojna imovina od sve nižih troškova solarnih panela i baterija.
Crna Gora je nedavno pružila primer ovog trenda kada je operator prenosnog sistema CGES potpisao ugovor o priključenju sa kompanijom Nu Energy za planirani solarni projekat Velestovo u blizini Cetinja.
Projekat predviđa do 60 MWp solarnih kapaciteta, u kombinaciji sa baterijskim sistemom od 50 MW/100 MWh, dok se ukupna vrednost investicije procenjuje na oko 50 miliona evra.
Ugovor o priključenju sam po sebi ne znači da su razvoj projekta i njegovo finansiranje završeni, ali uklanja jednu od najvažnijih neizvesnosti sa kojima se suočavaju novi projekti obnovljivih izvora energije: da li elektroenergetski sistem fizički može da prihvati njihovu proizvodnju.
Širom regiona, to pitanje postaje sve složenije.
Srbija je u maju promenila propise tako da se studije priključenja za veliki broj novih projekata varijabilnih obnovljivih izvora energije koji se već nalaze u redu čekanja neće obrađivati do perioda od 1. septembra do 31. decembra 2029. godine, čime je zamenjen prethodni rok koji je predviđao obradu tokom 2026. godine.
Udruženje Obnovljivi izvori energije Srbije saopštilo je da ova promena praktično zaustavlja početnu fazu razvoja obuhvaćenih projekata, jer je studija priključenja neophodan korak ka priključenju na mrežu.
Projekti koji već imaju napredna prava na priključenje, ili pripadaju kategorijama na koje se primenjuju drugačija pravila, zbog toga zauzimaju sve povoljniju poziciju.
Time nastaje tržište sa dve brzine.
Investitor može da poseduje zemljište, podatke o merenju vetra, studije uticaja na životnu sredinu, dobavljača turbina i potencijalne finansijere, ali projekat i dalje može biti komercijalno neupotrebljiv ukoliko ne postoji pouzdan pravac priključenja na mrežu.
Nasuprot tome, projekat sa obezbeđenim pristupom prenosnoj mreži može postati vredniji čak i pre početka izgradnje.
Druge zemlje na ovaj izazov odgovaraju investicijama, a ne ograničenjima.
Slovenija je u avgustu povećala sredstva dostupna kroz program Modernizacionog fonda za projekte prenosa i distribucije na oko 58,66 miliona evra, dok je kroz poseban program do 69 miliona evra stavljeno na raspolaganje za ulaganja u pametne mreže do 2030. godine.
Cilj ovih mera je, između ostalog, povećanje sposobnosti mreže da integriše proizvodnju iz obnovljivih izvora, sisteme za skladištenje energije, električna vozila i druga nova opterećenja.
Širi trend odražava neusklađenost građevinskih ciklusa.
Solarne elektrane mogu se razviti i izgraditi relativno brzo kada su obezbeđene dozvole i zemljište. Baterijski sistemi mogu biti postavljeni još brže.
Velike transformatorske stanice i visokonaponski dalekovodi mogu zahtevati više godina, jer podrazumevaju studije sistema, planske i druge dozvole, rešavanje imovinskih odnosa, procedure zaštite životne sredine i složene građevinske radove.
Razvoj obnovljivih izvora energije zato može da pretekne infrastrukturu potrebnu za njihovo priključenje.
Skladištenje energije delimično menja tu jednačinu, ali je ne rešava u potpunosti.
Baterijski sistem može da smanji vršna opterećenja pri plasmanu električne energije u mrežu, obezbedi balansiranje i prebaci proizvodnju iz obnovljivih izvora u sate kada ona ima veću vrednost. To može povećati sistemsku vrednost projekta i, u određenim regulatornim modelima, olakšati njegovo priključenje.
Međutim, baterijski sistem i dalje zahteva priključak koji može da omogući i preuzimanje i predaju električne energije.
Zbog toga se menja i investiciona hijerarhija.
Pre pet godina investitori su se prvenstveno nadmetali za kvalitetne lokacije sa dobrim potencijalom vetra ili sunca, zemljište i povoljne cene opreme.
Danas se sve više nadmeću za pozicije na mreži, kapacitete za balansiranje i pouzdane datume puštanja pod napon.
To ima posledice po finansiranje i akvizicije.
Banke će verovatno sve veću pažnju posvećivati stepenu realizacije ugovora o priključenju pre nego što odobre kapital. Investitori koji kupuju portfolije projekata sve će jasnije razlikovati nominalne megavate u razvoju od megavata sa obezbeđenim pravima na priključenje.
Ova razlika mogla bi posebno da dođe do izražaja u Srbiji, gde bi odlaganje do kraja 2029. godine moglo da ostavi projekte koji već imaju napredne pozicije na mreži sa premijom zbog ograničene dostupnosti priključnih kapaciteta.
Projekat Velestovo u Crnoj Gori pokazuje suprotnu stranu istog tržišta.
Solarni paneli i baterije za ovaj projekat na kraju mogu biti nabavljeni na konkurentnom međunarodnom tržištu opreme.
Njegov priključak na visokonaponski sistem Crne Gore ne može.
Kako se kapaciteti obnovljivih izvora energije nastavljaju širiti širom Jugoistočne Evrope, ta razlika pretvara pristup elektroenergetskoj mreži u jednu od najvrednijih energetskih imovina u regionu.





