II deo
Rumunija
Iako je neto izvoznik električne energije, Rumunija je u januaru ove godine bila na pragu energetske krize. Zemlja se početkom 2019. godine suočila se sa štrajkom rudara u Energetskom komleksu Oltenia i niskom proizvodnjom hidroelektrana i termoelektrana, u uslovima kada su vodeći rumunski proizvođači morali obezbediti zalihe skladu sa zimskim programom.
Rumunija je zbog toga bila prinuđena da uvozi velike količine električne energije iz Ukrajine za pokrivanje domaće potrošnje.
Preimar radi, 21. januara, uvoz električne energije u Rumuniju iznosio je 930 MW, pri potrošnji od 8.800 MW. Pri tom, više od polovine uvoza dolazilo je sa tržišta sa kojim Rumunija nije kaplovana, odnosno iz Ukrajine. Tako je neto uvoz iz Ukrajine bio 472 MW, što je znatno više u odnosu na uvoz iz Mađarske (312 MW). Električna energija iz Ukrajine se po svoj prilici troši isključivo u Rumuniji, s obzirom da su na liniji Ukrajina – Srbija fizički protoci bili jednaki nuli.
U januaru, ukupna vrednost ATC-a (raspoloživog prenosnog kapaciteta), postignuta na aukciji, iznosila je 400 MW. U februaru ove godine, prema podacima Transelektrike, ukupna vrednost ATC dodeljenog na aukciji, još je veća, 500 MW.
Čini se da je za Ukrajinu izvoz električne energije u Rumuniji veoma profitabilna aktivnost, bar za spot transakcije, iz dva razloga.
Prvi je niža cena električne energije. Ukrajina nije u EU, i nivo transparentnosti nije visok, ali prema izveštaju lokalnih medija, prosečna cena električne energije na veleprodajnom tržištu 1. januara iznosila je 47 evra po MWh. Međutim, cena na DAM tržištu za isporuku 22. januara dostigla je 86 evra po MWh.
S druge strane, rashodi za rezervaciju kapaciteta su neznatni u poređenju sa potencijalnom dobiti, jer je ATC na liniji Ukrajina – Rumunija rezervisan na aukciji po ceni od 0,04 evra po MWh.
U februaru, najviše kapaciteta rezervisao je slovenački GEN-I (209 MW), slede EFT Švajcarska (150 MW), francuski EDF Trading (50 MW), rumunski Neptun (50 MW), Axpo Energy (21 MW) i češki ČEZ Trade (20 MW).
Ovaj trend vidljiv je i iz statističkih pokazatelja za januar 2019. godine, kada je proizvodnja iznosila 6,04 TWh, za 229,4 GWh manje u odnosu na isti period 2018. godine. U januaru je izvezeno 235,2 GWh, što predstavlja značajan pad u odnosu na isti period 2018. godine, kada je izvoz iznosio 381,1 GWh.
Trend pada izvoza zabeležen je i tokom čitave 2018. godine – izvoz je iznosio 5,478 TWh, što je pad za čak 1,069 TWh u odnosu na 2017. godinu.
U prvoj polovini 2018. godine, izvoz električne energije iz Rumunije bio je niži za 2,8 TWh, što predstavlja pad od 20% u odnosu na rekordnih 3,5 TWh u istom periodu 2017. godine. Istovremeno, zabeležen je pad uvoza za 14%, sa 1,4 TWh na 1,2 TWh, uz blago povećanje proizvodnje i domaće potrošnje.
Rumunija je uprkos tome ostala neto izvoznik (saldo je 1,6 TWh) ali je situacija nešto lošija u odnosu na isti period 2017. godine, kada je bilans iznosio 2,1 TWh, prema podacima Transelektrike.
U prvoj polovini ove godine, stepen iskorišćenosti dodeljenih kapaciteta na linijima interkonekcija za izvoz, smanjen je u odnosu na prvu polovinu 2017. godine na većini destinacija, uz registrovanje rasta samo u odnosu sa Ukrajinom (+9 pp).
Dakle, u odnosu na prvu polovinu 2017. godine, fizički tokovi izvoza smanjeni su u odnosima sa Bugarskom i Srbijom, dok je u odnosu sa Mađarskom i Ukrajinom povećani. Kada su u pitanju fizički tokovi uvoza, došlo je do povećanja u odnosu sa Bugarskom i Srbijom, dok prema Mađarskoj i Ukrajini beleže pad, navodi Transelektrika.
Uvozno-izvozna kretanja u odnosima sa susednim zemljama, u fizičkim vrednostima:
Mađarska – Izvoz: 672 GWh, povećanje od 212% u odnosu na prvu polovinu 2017. (212 GWh); uvoz: 217 GWh, 28% manje u odnosu na prvu polovinu 2017. (304 GWh)
Bugarska – Izvoz: 1.198 GWh, pad od 48% u odnosu na prvu polovinu 2017. (2.079 GWh); uvoz: 511 GWh, povećanje od 190% u odnosu na prvu polovinu 2017. (304 GWh)
Srbija – Izvoz: 592 GWh, pad od 48% u odnosu na prvu polovinu 2017. (1.140 GWh); uvoz: 161 GWh, skoro četiri puta više odnosu na prvu polovinu 2017. (42 GWh)
Ukrajina – Izvoz: 339 GWh, rast od 1.500% u odnosu na prvu polovinu 2017. (21 GWh); uvoz: 329 GWh, 62% manje u odnosu na prvu polovinu 2017. (878 GWh).
Rumunija je takođe tokom 2017. godine bila neto izvoznik električne energije, ali je saldo manji usled rasta uvoza i pada izvoza. Tokom prva tri kvartala, izvoz je iznosio 4,5 TWh, što je pad od 13% u odnosu na 4,2 TWh, koliko je izvezeno prethodne godine. S druge strane, uvoz je povećan za 21%, od 1,9 TWh tokom prvih devet meseci 2017. godine, na 2,3 TWh.
U poređenju sa prvih devet meseci 2016. godine, fizički tokovi uvoza beleže pad iz pravca Mađarske i Srbije, dok su u odnosu sa Bugarskom i Ukrajinom porasli za 187,2%, odnosno 23,3%. Više od polovine uvoza (1,23 TWh) dolazi iz Ukrajine.
U evoluciji izvoznih tokova, primetan je rast u pravcu Srbije od 16%, dok je u pravcu Bugarske zabeležno smanjenje od 46%. Prema tome, fizički tokovi izvoza prema Srbiji porasli su za 41,3%, +443 GWh, dok je u odnosu na Bugarsku, Mađarsku i Ukrajinu zabeležen pad.
Licencirani snabdevači u Rumuniji oformili su 2006. godine nacionalnu Asocijaciju snabdevača električnom energijom, AFEER. Među najznačajnijim članovima asocijacije su Alro Slatina, Axpo Energy, CEZ Trade, Energetski kompleks Oltenia, E.On Energie, EFT Furnizare, Electrica Furnizare, Enel Trade, Energia Gas&Power, Engie, GEN-I, Hidroelectrica, MET Romanai Energy, MVM, Nuclearelectrica, OMV Petrom, Tinmar Energy i Verbund Trading.
Bugarska
Bugarska je takođe neto izvoznik električne energije, a odnos uvoza i izvoza značajno varira iz godine u godinu.
Pozitivan trend uvozno-izvoznih kretanja zabeležen je od početka 2019. godine. Tako je, prema podacima Operatora sistema električne energije, do 3. februara ove godine izvoz električne energije iz Bugarske u susedne zemlje povećan je za više od 199,72%. Povećanje je najvećim delom rezultat rasta izvoza električne energije u Tursku. Izveštaj o energetskom bilansu pokazuje da je rast proizvodnje iznosio 12%, dok je potrošnja povećana za gotovo 5%.
Rast izvoza u ovom periodu omogućen je zahvaljujući proizvodnji baznih kapaciteta – nuklearnih elektrana i termoelektrana. Istovremeno, velika postrojenja na obnovljivu energiju beleže pad proizvodnje od 3%.
Takođe, u prvih devet meseci 2018. godine, Bugarska je izvezla 29,49% više električne energije u odnosu na isti period 2017. godine, prema podacima ESO.
U periodu od 1. januara 2018. do 30. septembra 2018. godine, Bugarska je izvezla 5,94 TWh, a u istom periodu 2017. godine 4,24 MTWh.
Proizvodnja električne energije je u istom periodu smanjena za 0,28%, na 33, 51 TWh, u odnosu na 33,6 TWh.
Nacionalna potrošnja u istom periodu smanjena je za 4,58% na 29,37 TWh, u poređenju 28,02 TWh.
Bazne elektrane, Kozloduj, TE Marica Istok 2 i američke termoelektrane AES Galebovo i Marica Istok 3, ostvarile su u istom periodu za 5,2% manju proizvodnju – 27,07 TWh, naspram 28,55 TWh.
S druge strane, nivo izvoza u 2017. godini bio je niži za 14% u odnosu na 2016. godinu i iznosio je 5,5 TWh. Pad izvoza delimično je bio posledica zabrane izvoza od sredine januara do sredine februara 2017. godine.
Bugarska nacionalna asocijacija trgovaca električnom energijom, ATEB, uključuje kompanije Alpiq Bulgaria, Arcadia Service, GEN-I Sofia Electricity Trading and Sales, Danske Commodities, EVN Trading South East Europe, Edison Bulgaria, EDF Trading, EFT, MVM Partner, MET Energy Trading Bulgaria, CEZ Trade Bulgaria, Statkraft, i druge.
Hrvatska
Na hrvatskom tržištu električne energije aktivno je devet snabdevača električnom energijom – HEP – Opskrba, HEP – ELEKTRA, GEN-I Zagreb, RWE ENERGIJA, PROENERGY, PETROL, ENERGIA GAS AND POWER, CRODUX PLIN, MET Croatia Energy Trade.
Prema podacima Hrvatske elektroprivrede, HEP grupa je 2018. godine raspolagala sa 16,36 TWh, od čega je uvezeno 1,71 TWh. HEP Opskrba je svojim kupcima isporučila 8,32 TWh.
Što se tiče 2017. godine, prvih šest meseci obeležile su izuzetno nepovoljne hidrološke prilike, zbog čega je u hrvatskim hidroelektranama proizvedeno čak 32% manje električne energije nego u istom razdoblju prethodne godine.
Zbog rasta potrošnje na domaćem tržištu HEP je bio primoran da uveze 20% više električne energije sa inostranih tržišta nego u istom periodu 2016. godine.
Ako se uzme u obzir da je HEP 2016. godine uvezao 35,9% ukupnih potreba za energijom, postojala je opasnost da 2017. godine potrošnja električne energije iz uvoza premaši potrošnju iz domaće proizvodnje, koja više ne uspeva da pokrije ni polovinu domaćih potreba.
U 2017. godini uvećani su i troškovi nabave električne energije za gotovo 250 miliona kuna (33,6 miliona evra) u odnosu na 2016. godinu.
U pogledu izvoza energije, hrvatski ogranak slovenačke kompanije GEN-I jedan bio je od najvećih izvoznika u hrvatskom energetskom sektoru u 2017. godini, posle kompanije INA i snabdevača gasom PPD, i 2017. godinu je zaključio sa 1,17 milijardi kuna (157,2 miliona evra) prihoda od izvoza, što je rast od 57,8% u odnosu na 2016. godinu i uvrstio se na visoko osmo mjesto na listi hrvatskih izvoznika.
U odnosu na ostale ponuđače električne energije, GEN-I je imao i najveće prihode od izvoza. Na devetom mestu nalazi se HEP sa 1,16 milijarde kuna (155,9 miliona evra) izvoza, što je rast od 28% u odnosu na pretohodnu godinu.
Prema podacima Hrvatskog operatora prenosnog sistema, HOPS, Hrvatska će od 2018. do 2022. godine uvoziti u proseku oko 43% potrebne električne energije godišnje. U Hrvatskoj se potroši oko 17,5 TWh godišnje, pri čemu se iz uvoza podmiruje oko 7,4 TWh.
To, međutim, važi samo za idealne hidrološke uslove. Ako se u obzir uzmu nepovoljne hidrološke okolnosti, suša ili neplanirana zaustavljanja zbog kvarova na elektranama, predviđanja o uvozu su još nepovoljnija.
U slučaju smanjene sposobnosti proizvodnje ili rasta potrošnje, uvoz bi skočio na 9,3 TWh, odnosno za 53%.
U slučaju najnepovoljnijeg scenarija, npr. sušne godine, veće potrošnje i gasne krize, Hrvatska bi uvezila čak do 11,6 TWh godišnje, odnosno gotovo 67% potrebne električne energije.
HEP bi trebao, navodi se, sprovoditi energetsku strategiju i biti glavni investitor u gradnji elektrana, ali odluke o novim proizvodnim objektima se ne donose, a dobit kompanije služi za punjenje budžeta, dok jedini novi megavati na mreži dolaze iz obnovljivih izvora privatnih investitora.