Rusija, Bugarska i Srbija pokazale su kako zaobići zakon EU u izgradnji gasovoda, koji de facto jača monopolistički ruski stisak na jugoistoku Evrope. Evropski krak Turskog toka zove se Balkanski tok kako bi se prikrilo pravo poreklo poduhvata. Ovo je druga inkarnacija gasovoda Južni tok, koji zajedno sa Severnim tokom 1 i 2 oslobođa Gazprom od oslanjanja na Ukrajinu. Ruski gigant je zaobišao Treći energetski paket zahvaljujući dogovoru sa balkanskim državama. Ova situacija nudi vrhunac u kome će Rusija želeti da zaobiđe ažuriranu direktivu o gasu – piše Bartłomiej Savicki, urednik na BiznesAlert.pl.
Srbija je glasna, Bugarska odsutna
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić otvorio je 1. januara srpski deo evropskog dela Turskog toka u mestu Gospođinci kod Novog Sada. Rekao je da se prirodni gas iz Rusije već isporučuje Srbiji gasovodom koji prolazi kroz Tursku i Bugarsku. Gasovod je dugačak 403 kilometra, a njegov kapacitet biće skoro 14 milijardi cm3 godišnje. Vučić je takođe otkrio da će 1.000 cm3 gasa koštati 155 dolara, plus dodatnih 12-14 dolara za prenos. Kapacitet Turskog toka je 15,75 milijardi kubika, ali najveći deo gasa ostaće u Turskoj. Krajnji cilj je prenos 31,5 milijardi kubika godišnje ruskog prirodnog gasa u zapadne turske provincije. Polovina te količine biće dalje izvezena na Balkan i u Centralnu Evropu, uključujući Bugarsku, Srbiju i Mađarsku.
„Danas se navršava tačno godinu dana otkako je pokrenut ofšor gasovod Turski tok na svečanoj ceremoniji otvaranja. Gasovod pouzdano prenosi ruski gas preko Crnog mora za potrošače u Turskoj i u čak šest evropskih zemalja: Bugarskoj, Grčkoj, Severnoj Makedoniji, Rumuniji, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Otkako je pustio u rad Turski tok, Gazprom je povećao stepen korišćenja gasovoda za 2,2 puta, uključujući 2,5 puta veći rast iskorišćenosti za evropske potrošače“, rekao je 8. januara izvršni direktor Gazproma Aleksej Miler. Miler je takođe istakao da su Turska, Grčka i Severna Makedonija kupile više gasa od Gazproma u 2020. godini.
Turski tok prolazi ispod Crnog mora od Rusije do Turske i otvoren je u januaru 2020. godine. Rok za završetak produžetka preko Bugarske, nazvan Balkanski tok od strane bugarskog premijera Bojka Borisovog, istekao je 15. decembra. Dan kasnije, izvršni direktor nacionalnog gasnog operatora Bulgartransgaza Vladimir Malinov potvrdio je da je izgradnja završena. Zvanično otvaranje nije održano.
Gasovod treba da isporučuje ruski gas u Centralnu i Istočnu Evropu zaobilazeći Ukrajinu. Sjedinjene Države su najavile da će uvesti sankcije kompanijama koje pomažu u realizaciji Turskog toka i Severnog toka 2. Nakon što je američki Senat poništio veto odlazećeg predsednika, sankcije su stupile na snagu i kompanije koje učestvuju u tim projektima moraju da povuku svoje učešće do kraja januara. Vašington veruje da su oba projekta geopolitički alati koje Kremlj koristi da Evropu učini zavisnom od ruskog gasa.
Bugarska – tiha strana
Posle proslave, Srbija je dospela u centar pažnje širom Evrope, iako je to trebalo da bude Bugarska. Mada je Srbija zaista članica Evropske energetske zajednice u kojoj su na snazi propisi EU, uključujući i one koji se odnose na gas, suprotno Bugarskoj, ona nije članica EU. Iako je implementacija projekta zaglibila zbog tehničkih pitanja i nesporazuma sa Rusijom, Sofija ga je završila tiho i bez puno gužve.
U Bugarskoj je glavni izvođač radova bila saudijska kompanija Arkad, kojom upravljaju Rusi, a oni su od ruskih kompanija kupovali cevi proizvedene u Rusiji. Preko 90 procenata kapaciteta gasovoda već je rezervisano u narednih 20 godina od strane kompanija u vlasništvu Gazproma i švajcarske kompanije MET. Ovu informaciju otkrio je Bulgartransgaz, bugarski operator prenosne mreže gasa početkom 2020. godine.
Početkom godine premijer Borisov najavio je otvaranje bugarske deonice Turskog toka nakon pokretanja interkonekcije između bugarske prenosne mreže i grčkog LNG terminala u Aleksandrupolisu. Ovo je zaseban projekat čiji je cilj diversifikacija izvora prirodnog gasa, koji ima američku podršku.
„Kad sve bude spremno, pozvaću komšije, doći će svi prijatelji, jer ono što je Bugarska učinila omogućilo je postizanje pune diversifikacije i omogućava našim susedima da dobiju tranzitne taksu“, rekao je Borisov za portal Slobodna Evropa. Međutim, dan ranije to ga nije sprečilo da poseti kompresorsku stanicu u gradu Petriču, koja je počela da transportuje azerbejdžanski gas iz Turske u Evropu. Prema ugovoru koji je Bulgargtransgaz potpisao sa azerbejdžanskim naftnim gigantom SOCAR, Bugarska će godišnje dobijati 1 milijardu kubnih metara gasa tokom 25 godina. Izgleda da Evropska komisija nije primetila ovaj pokušaj zaobilaženja zakona EU. Međutim, SAD su obratile pažnju i prete pretnjama sankcijama kompanijama koje su angažovane na izgradnji Balkanskog toka. Ovo može objasniti suzdržanost Bugarske.
Gazprom je zaobišao EK
Međutim, prema EurActiv-u, Gazprom je vešto zaobišao Treći energetski paket EU, koji je pre sedam godina stao na put izgradnji Južnog toka, prethodnika Turskog toka. Štaviše, portal tvrdi da su ga države EU stvarno platile. Ovo može objasniti suzdržanost Bugarske. „Pred nosom Evropske komisije, Gazprom je preuzeo najvažnije granične tačke bugarskih tranzitnih gasovoda, a da nije morao da plati milijarde evra za njihovu izgradnju i bez posedovanja cevi – zaobilazeći pravila EU prema Trećem energetskom paketu“, tvrdi portal. Drugim rečima, Rusija i balkanske države postigle su džentlmenski sporazum. Za razliku od Južnog toka, Gazprom nije formalno učestvovao u izgradnji proširenja Turskog toka u Evropi. Ulaganja su izvršile same države, uključujući Bugarsku i Srbiju, koje poduhvat formalno nisu nazvale tranzitnim gasovodom, već proširenjem svoje unutrašnje tranzitne mreže. Zauzvrat je Gazprom kao deo dugoročnih sporazuma rezervisao kapacitete, koji su garantovali povraćaj ulaganja zahvaljujući tranzitnim naknadama. Stoga je nepisani dogovor, zasnovan na uzajamnom poverenju, prošao ispred nosa Evropske komisije.
Gazprom je već rezervisao sve ključne izlazne tačke gasovoda iz Bugarske u strateškom južnom pravcu prema Turskoj, Grčkoj i Severnoj Makedoniji, kao i prema Srbiji na zapadu. Gazprom je takođe ispunio zahtev Trećeg energetskog paketa da rezerviše do 50 procenata raspoloživog kapaciteta. Preko 90% kapaciteta je rezervisano za Gazprom i švajcarsku kompaniju MET, u kojoj je većina akcija u vlasništvu ruskog giganta, na osnovu dugoročnog ugovora koji će biti obavezujući do 2039. godine. Dakle, formalno, sve je u skladu sa zakonom EU. Međutim, istina je da to zapravo nije važno, jer cevi nemaju fizičku vezu sa bilo kojim drugim izvorom, osim sa onim na obali Crnog mora. Nijedan drugi igrač nema fizički pristup toj ulaznoj tački. „Takvi uslovi utiru put Gazpromu da preuzme celo bugarsko tržište. Male su šanse da će omiljeni projekat premijera Bojka Borisova – Balkansko čvorište – delovati kao „evropsko čvorište“, dok su svi gasni putevi prema Turskoj, Grčkoj i Makedoniji prema jugu blokirani “, piše EurActiv.
Izvor: biznesalert.com