Predsednik Srbije, Aleksandar Vučić najavio je 29. decembra da će ruski prirodni gas početi da teče cevovodom Balkanski tok. Novi cevovod će omogućiti Rusiji da snabdeva gasom centralnu Evropu proširenjem kontroverznijeg Turskog toka. U međuvremenu, EU i zapadni Balkan moći će da diverzifikuju gasne rute zaobilazeći još uvek nestabilnu Ukrajinu. Zaobilazeći turbulentna područja bivšeg Sovjetskog Saveza, Balkanski tok daje Moskvi veći uticaj na Kijev i Minsk. U stvari, obe zemlje u velikoj meri zavise od tranzitnih taksi koje Rusija plaća za korišćenje ukrajinskih i beloruskih cevovoda. Mogućnost pomeranja značajnog dela ovih zaliha dalje na jug zadala bi poguban udarac tim ekonomijama. U međuvremenu, EU dodeljuje nekoliko asova u svojim odnosima sa Turskom i istočnim susedstvom.
Međutim, zbog Balkanskog toka Brisel će se suočiti sa mnogo složenijim pitanjem. Kako Jugoistočna Evropa ponovo zauzima centralno mesto u geopolitici energije, pojavljuju se novi rizici. Svetska banka, Srbija, kao i članica EU, Bugarska stekle su veliki udeo u igri. Kako će njihova vlada iskoristiti ovu novu poziciju?
Ambiciozni projekat cevovoda Turski tok započeo je još 2014. Prvog decembra potpisan je Memorandum o razumevanju za cevovod koji vodi preko Crnog mora prema Turskoj. Dugoročna priroda projekta bila je očigledna: izgradnja je započela 2017. godine, a cevovod je počeo sa radom 2020. Bugarska vlada iskoristila je istorijsku priliku kada su italijanski sudovi zaustavili izgradnju drugog cevovoda koji je polazio iz Turske. Transjadranski cevovod trebalo je da dovede centralnoazijski gas u Evropu smanjujući zavisnost EU od ruskog gasa. Kako je izgradnja ovog projekta zaustavljena, Sofija je ponudila izgradnju produžnih cevi koje produžavaju Turski tok na Stari kontinent. Odatle je započet sadašnji cevovod Balkanski tok.
Prema bugarskim vlastima, projekat je imao pozitivan efekat na lokalnu ekonomiju. U stvari, gradilišta su direktno zapošljavala 2.500 ljudi. U međuvremenu, bugarska blagajna će zarađivati oko 180 miliona evra svake godine od tranzitnih naknada od 2021. godine nadalje. Štaviše, Balkanski tok je zahtevao sistemsku modernizaciju bugarske gasne mreže i, samim tim, dalja ulaganja. U Sofijinom planu, Balkanski tok je samo prva stepenica u mnogo širem i ambicioznijem projektu.
Najavljujući vezu Balkanskog toka sa srpskom gasovodnom mrežom, Aleksandar Vučić je naglasio: „Ovo je sjajan dan za Srbiju, ekonomiju, građane i industriju.“ U drugoj izjavi koju je prenela ruska novinska agencija TASS, Vučić je povezao Balkanski tok sa razvojem srpske ekonomije njegovim rečima:
„Pumpanje gasa započinjemo do kraja godine. Naša ekonomija će se razviti i zauzeti prvo mesto u Evropi po nivou rasta ove i naredne tri godine.”
U stvari, tokom konferencije za novinare, Vučić je primetio da će Srbiji biti potrebne masovne investicije u narednim godinama. Da bi se omogućila savršena operativnost Balkanskog toka, mnogo novca bi se uložilo u izgradnju puteva u istočnom delu Srbije. Ako Srbija ispuni ova obećanja, mogla bi da se vrati na svoj uobičajeni visokocifreni nivo rasta 2021. Napokon, gas je presudan u Energetskoj strategiji koju je Vlada Srbije izradila za naredne godine. Planirani razvoj distributivnih mreža trebalo bi da odredi porast potražnje za prirodnim gasom za potrošnju domaćinstava i industrijsku upotrebu.
Balkanski tok je šansa Srbije da postigne neke čisto političke poene u regionalnoj areni. Za početak, to postaje način vršenja pritiska na susednu Bosnu i Hercegovinu. Srbija još dublje uvlači jedan od konstitutivnih entiteta BiH, autonomnu Republiku Srpsku. RS već kontroliše ceo gas koji dolazi u zemlju, a sve potiče na granici sa Srbijom. Ipak, RS je objavila nameru da svoju mrežu pripoji sa Balkanskim tokom izgradnjom cevovoda do naseljenog grada Banja Luka, 2020. godine.
Gledajući širu sliku, Srbija koristi Balkanski tok da bi se Rusija uzdržala od otvorenih neprijateljstava. Zapravo, odnosi između Beograda i Moskve nisu bili ni prijateljski ni stabilni u poslednjih nekoliko godina. Ipak, Bugarska je još nepredvidljiviji partner Rusiji, što su nedavni događaji još jednom pokazali. Dakle, ruskom predsedniku Vladimiru Putinu potreban je Vučićev pristanak ako želi da ponovi svoje pretnje „alternativnim opcijama za snabdevanje gasom na jugu Evrope“, ako Borisov nije u saglasnosti.
Gasovodi u Zapadnom moru i na Crnom moru pružaju Bugarskoj i Srbiji šansu da se domognu centralne pozornice. Obe vlade su nastojale da dobiju što je moguće više od ove konjukture. Ipak, ne treba biti zaslepljen gore navedenim uspehom.
Prvo i najvažnije, Rusi još uvek imaju percepciju da „kada je u pitanju Sofija, sve ide“. Štaviše, zemlja sada proživljava višemesečni period nemira i osporavanja. Vladu čekaju izbori na proleće i pobeda manje poslovno naklonjenog BSP-a nije nemoguća. Dakle, Bugari gube šansu da unište uverenje da im nedostaje „sposobnost da deluju kao regionalni partneri“.
Istovremeno, pokušaji Beograda da poveća potrošnju prirodnog gasa nisu nimalo uverljivi. Vladina energetska strategija predviđa smanjenje proizvodnje gasa za 31% u 2023. na nivoima iz 2018. godine. U međuvremenu se očekuje da će se upotreba uglja smanjiti za manje od 3% do 2030. Štaviše, pokušaji zavaravanja Moskve mogu se povratiti čim Sofija osigura toleranciju. Napokon, Balkanski tok daje Rusiji mogućnost da pristupi tržištu EU zaobilazeći bivši Sovjetski Savez, a Srbija nije deo zagonetke, piše Global Risk Insights.