Mišljenja o liberalizaciji tržišta struje su podijeljena u Hrvatskoj, a od 1. januara monopol je prestao i u Srbiji i BiH.
Svi potrošači u Bosni i Hercegovini i Srbiji od 1. januara imaju pravo kupovati električnu energiju na otvorenom tržištu i zaključivati ugovore sa snabdjevačem električne energije kojeg sami izaberu. U Hrvatskoj je to slučaj već 18 mjeseci.
Semin Petrović, projektni menadžer Istraživačko-razvojnog centra za gasnu tehniku iz Sarajeva, za Al Jazeeru je kazao da se kratkoročno ne mogu očekivati povoljnije cijene za potrošače, “jer je, realno, i do sada cijena električne energije za domaćinstva u Bosni i Hercegovini skoro najniža u Evropi, a u svakom slučaju je niža od svih zemalja članica Evropske unije”.
“Dakle, sve kompanije koje su se registrirale za oblast trgovine i snabdijevanje električnom energijom u Bosni i Hercegovini moraju negdje nabaviti (kupiti) struju koju hoće plasirati na našem tržištu (pošto nemaju vlastita postrojenja za proizvodnju struje, osim domaćih elektroprivrednih kompanija), a cijena električne energije u svim zemljama koje imaju viškove je uglavnom viša nego u Bosni i Hercegovini”, rekao je Petrović.
“Što se tiče domaćih elektroprivrednih proizvođača struje, koji istovremeno imaju dozvolu i za trgovinu i snabdijevanje, ovo je prilika da možda pokušaju naći i iskoristiti svoje unutrašnje rezerve u poslovanju i barem zadržati sadašnji nivo cijena u bliskoj budućnosti, jer će ostale registrovane kompanije za trgovinu i snabdijevanje pokušati ponuditi niže cijene električne energije za domaćinstva, da bi stvorile psihološki efekat povoljnosti u datom trenutku”, dodao je on.
Dugoročne prednosti liberalizacije, kaže Petrović, vidjet će se tek nakon nekog vremena.
“Dugoročno, cijena električne energije u Bosni i Hercegovini za sve kategorije potrošača će zavisiti od mnogo faktora, između ostalog od gradnje novih postrojenja za proizvodnju i prenos električne energije u Bosni i Hercegovini i regionu, korištenih vrsta energije (energenata) u postrojenjima, cijena i trgovine emisijama, poticaja za obnovljive izvore energije… U svakom slučaju, trendovi u trgovini električnom energijom u EU28, kojima i mi stremimo, su više cijene električne energije za domaćinstva nego za industriju, da bi ona bila konkurentnija. U Bosni i Hercegovini je još uvijek obrnut trend, odnosno cijena električne energije za industriju je viša od cijena za domaćinstva. Ako ćemo slijediti trendove i smjernice EU-a, nije za očekivati (znatno) povoljnije cijene električne energije za domaćinstva, bez obzira na liberalizaciju tržišta”, zaključio je Petrović.
Proizvodni kapaciteti
Na pitanje šta građani dobivaju liberalizacijom tržišta struje i šta su kratkoročne i dugoročne prednosti i mane, Ljiljana Hadžibabić, članica Savjeta Agencije za energetiku iz Srbije je kazala da je najveći problem regije što nema izgradnje novih proizvodnih kapaciteta. Osim toga, najstarije termoelektrane morat će se gasiti, zbog zaštite životne sredine i neisplativosti eksploatacije.
“Tržište je malo, a cene nedovoljne da bi investitori mogli da povrate uložena sredstva u elektrane u razumnom roku. Ulaže se samo u kapacitete bazirane na obnovljivim izvorima, jer se njima daje finansijski podsticaj. Zbog toga je dobro da se uspostave tržišne cene za celokupnu potrošnju i obezbede preduslovi za nove investicije”, rekla je Hadžibabić.
Dodala je da se u Srbiji gotovo 65 posto domaćinstava i malih kupaca snabdijeva po reguliranim cijenama, koje su niže od tržišnih.
“Dok regulisana cena ne bude dostigla tržišnu, ti kupci nemaju interesa da napuštaju regulisanog snabdevača, što je u Srbiji Javno preduzeće Elektroprivreda Srbije. Sa druge strane, ni snabdevači ne pokazuju interes za krajnje kupce. U 2014. godini, od 85 licenciranih snabdevača, 44 ih je bilo aktivno, ali su uglavnom tranzitirali preko Srbije, ili trgovali među sobom i sa EPS-om, a samo tri je snabdevalo krajnje kupce”, istakla je ona.
Što se tiče domaćinstava i široke potrošnje, kaže Hadžibabić, očekuje se da će neke grupe potrošača dobiti ponude snabdjevača s povoljnijim cijenama, naprimjer oni koji značajno troše na grijanje, pa ulaze u crvenu zonu s najskupljom energijom. Dodala je da će domaćinstva prednosti odabira snabdjevača tek osjetiti kada regulirana cijena dostigne tržišnu, što će dovesti do toga da se snabdjevači takmiče za kupce.
“Po strategiji razvoja Srbije, opredeljenje je da to bude za dve-tri godine, što se verovatno neće ostvariti, jer se cene retko podižu. Rastu cena mora da prethodi zbrinjavanje najugroženijih domaćinstava, koja nisu u mogućnosti da plaćaju tržišnu cenu, iz budžetskih sredstava”, kazala je Hadžibabić i konstatira da EPS ostaje dominantan snabdjevač.
“EPS će izgubiti deo kupaca, ako drugi snabdevači budu zainteresovani, ali će ostati dominantan snabdevač. U 2014. godini je snabdevao sve kupce na regulisanoj ceni (65 posto potrošnje krajnjih kupaca) i 97 posto potrošnje kupaca koji su imali pravo da izaberu snabdevača. Mislim da nitko ozbiljan danas neće, barem otvoreno i jasno, reći da potpuno otvaranje tržišta električne energije nije dobro za građane”, zaključila je ona.
U Hrvatskoj mišljenja podijeljena
Mladen Željko, hrvatski energetski stručnjak, kaže da su u Hrvatskoj, gdje građani već 18 mjeseci mogu birati snabdjevača strujom, mišljenja o liberalizaciji podijeljena.
“Jedan dio građana je u svojoj komunikaciji, ili u svojim postupcima, imao negativna iskustva s dosadašnjim pružateljem usluge opskrbe električnom energijom. To su do prije nekoliko dana bile elektroprivrede koje su imale monopol. Jedan dio tih ljudi, koji su doživjeli neugodnosti s dosadašnjim monopolistima, vjerojatno će iz nekog inata, čim mu se pruži prilika, promijeniti opskrbljivača. Ti razlozi nisu racionalni, nego, kao što sam rekao, iracionalni. Oni će bježati od dosadašnjih opskrbljivača, makar im cijena kod nekog drugog bila i nešto viša. Međutim, broj takvih (ako govorimo u postocima) će biti vrlo mali”, kazao je Željko.
“Ako pogledamo iskustvo Hrvatske i ako se ograničimo na kućanstva (ostali su, prema određenoj dinamici, i prije dobili pravo i mogućnost izbora novog opskrbljivača), onda je oko 10 posto potrošnje (a tu je negdje i broj kućanstava) promijenilo opskrbljivača, što znači otišlo je od Hrvatske elketroprivrede prema nekom drugom. Trenutno u Hrvatskoj 23 tvrtke imaju dozvolu za obavljanje djelatnosti opskrbe električnom energijom, aktivnih je između 10 i 13, a samo njih pet ili šest ima neki značajniji udjel u opskrbi električnom energijom u Hrvatskoj”, istakao je on.
U cijenama, rekao je Željko, nema razlike.
“U početku su tvrtke koje su htjele ući na tržište u Hrvatskoj nudile nešto niže cijene nego što su to nudila dva opskrbljivača u sustavu HEP-a, a to su HEP ODS d.o.o i HEP Opskrba d.o.o. Treba reći da je pri tome bilo i dosta manipulacija, a i dosta marketinških trikova, gdje je jedna usluga jeftinija od konkurencije, ali je zato druga ili ostale usluge skuplja nego kod konkurencije. Narod u BiH bi za to rekao – što dobiješ na mostu, izgubiš na ćupriji“, tvrdi on.
Željko dodaje kako je HEP uskladio svoje cijene na način da se dijelom zaštiti od konkurencije.
“U početku je bilo malo nesnalaženja i HEP-a, ali i Ministarstva gospodarstva i Regulatorne agencije. Naime, u tom momentu je HEP i za sniženje cijene električne energije trebao tražiti suglasnost regulatora, i dok se to sve usuglasilo, prošlo je nekoliko mjeseci. U isto vrijeme su ostali opskrbljivači imali slobodne ruke u tom smislu, pa im je utoliko bilo lakše podešavati svoju tržišnu poziciju”, rekao je Željko.
Dodao je da veliki broj potrošača ima problem pri “vaganju” ponuda.
“Ne potcjenjujući nikoga, veliki broj populacije nije u stanju sam izračunati koji opskrbljivač nudi najpovoljnije uvjete, odnosno kod koga će mjesečni račun za električnu energiju biti najmanji. Mjesečni račun za električnu energiju ne sastoji se samo od jedne brojke, nego tu ima cijena energije u višoj tarifi, cijena u nižoj tarifi, zatim postoji fiksna naknada, koja pokriva očitanje brojila, obradu podataka i slanje računa. Dakako da su naknade za mrežu i za obnovljive izvore jednake kod svih opskrbljivača, jer to ne određuju oni, nego regulator”, kazao je Željko.
Gubitak monopola
Kad su u pitanju elektroprivrede i gubitak monopola, Željko kaže da je to je svakako dobra stvar.
“One sada dolaze u situaciju da moraju ozbiljno razmišljati o svojoj učinkovitosti, o svojim troškovima, kako bi se mogle nositi s konkurencijom. Na kraju treba nešto reći i u obranu elektroprivreda, koje su do sada bile jedini opskrbljivač kad su u pitanju kućanstva. One ulaze u tržišnu utakmicu s naslijeđem iz prošlosti, objektivnim i subjektivnim problemima, koje su osjećali kupci energije, a na koncu i s brojem ljudi, koji je u pravilu prevelik u svim elektroprivredama. Njima kao konkurencija dolaze tvrtke koje mogu imati samo nekoliko zaposlenika i svakako da su njihova fiksna troškovna opterećenja puno manja nego kod elektroprivreda. Elektroprivrede se ne mogu trenutno riješiti određenog broja ljudi. To je, na kraju krajeva, veliki socijalni problem”, istakao je on.
“Nadalje, elektroprivrede su dobile zakonsku obvezu javne usluge, u što spada tzv. univerzalna usluga, ali i zajamčena usluga. Znači, ako neki kupci promijene opskrbljivača i on propadne (bankrotira), sve kupce koji su bili kod tog opskrbljivača mora preuzeti elektroprivreda u okviru zajamčene opskrbe. To, također, izaziva određene dodatne troškove”, smatra on.
Predsjednik Saveza “Potrošač” iz Zagreba Ilija Rkman kaže da je proces liberalizacije tržišta električne energije imperativ vremena.
“Ovako složena i prijelomna tržišna promjena, kao liberalizacija tržišta, mora biti precizno planirana i provedena sukladno najboljim modelima i iskustvima iz država-starih članica EU-a. Hrvatski potrošači već imaju iskustvo s lošom liberalizacijom tržišta telekomunikacijskih usluga, o čemu govori i Flash Eurobarometar o zaštiti potrošača u Hrvatskoj 2014. godine. Na tržištu električne energije takva greška ne bi smjela biti ponovljena, jer je hrvatski potrošač 2014/15. je oprezniji, bolje informiran i educiran o svojima pravima i obvezama na liberaliziranom tržištu električne energije”, rekao je Rkman.
Izvor: Al Jazeera