U Termoelektrani Ugljevik dogodine počinje proces odsumporavanja, što je spas od zagađenja vazduha, ali nus proizvod tog procesa biće više od 300.000 tona gipsa godišnje.
Tako će najveći proizvođač struje u RS, za samo tri godine uz ekološki čistu struju „usput” proizvesti i oko milion tona gipsa, koji valja negde smestiti ili za nešto upotrebiti. U TE Ugljevik tvrde da imaju spremno rešenje.
– Ne treba ove bojke uzimati zdravo za gotovo, to su tek grube procene. Najveći deo gipsa ćemo deponovati, a za jedan manji deo smo našli tržište, pa ćemo ga prodavati – rekao je nedavno Zlatko Malović, projekt menadžer za izgradnju sistema za odsumporavanje u TE Ugljevik.
Gips je bezopsan material, koji ima široku primenu u raznim oblastima, od medicine i građevinarstva, do poljoprivrede, proizvodnje nakita i ukrasa, do raznih grana industrije.
Ipak, brda gipsa, koji će proizvoditi ugljevička elektrana neće biti lako „utopiti”. Radi se o ogromnoj količini ove materije, od koje se, primera radi, može proizvosti nekoliko desetina miliona gipsanih lavova ili labudova, kakvi krase domove „dobrostojećih domaćina”, ili proizvesti rigips dovoljan za opremanje nekoliko stotina naselja stambenih zgrada. Poređenja radi, količina gipsa koja se od iduće godine očekuje u TE Ugljevik ravna je polovini ukupne godišnje proizvodnje ove materije u celoj BiH, piše Srpskainfo.
Bezopasna materija
Profesori Studijskog programa hemija na banjalučkom prirodno matematičkom fakultetu, međutim, tvrde da ne treba dizati buku oko ugljevičkog gipsa, jer je to bezopasna materija, čiji je najevći „greh” što fizički zauzima prostor.
Profesori Saša Zeljković, Milica Balaban i Suzana Gotovac Atlagić upozoravaju da je naša javnost „sklona skepticizmu” čak i kada za to nema nikakavog razloga, te da je priča kako će „gips zatrpati Ugljevik” preterana i neosnovana.
– Sve nas treba da raduje otvaranje pogona za odsumporavanje, jer će on svakako doneti veliku dobrobit. Gips koji tim procesom bude nastajao, može biti deponovan, ali se vrlo brzo može naći i neko drugo rešenje za taj nus proizvod. Osim što će fizički zauzimati prostor, nema nikakve zastrašujuće opasnosti od njegovog deponovanja – pojašanjava Milica Balaban.
Njen kolega Saša Zeljković navodi da je, za raliku od gipsa, sumporna kiselina koja nastaje u plućima ljudi kada udišu sumpor dioksid iz neprečišćenog dima termoelektrne, opasna po život i zdravlje.
– Bolesti disajnih organa, poput kancera, astme ili alergija, u velikom porastu upravo u zonama gde su visoke vrednosti sumpor dioksida. Dakle, Srpsku mnogo više košta lečenje obolelih, nego što će ikada koštati odsumporavanje – kaže Zeljković.
Suzana Gotovac Atagić navodi da javnosti treba objasni kako u procesu odsumporavanja, pa i u nastanku velike količine gipsa, kroz taj proces, nema nikave zavere niti skrivenih namera. Radi se, kaže, o klasičnom procesu, odavno proverenom i u praksi i u laboratorijama.
– Uprošćeno govoreći, dim se provodi kroz „supu“ od kreča. Pri tome gas sumpor dioksid iz dima reaguje sa kalcijumom iz kreča i nastaje gips – objašnjava Gotovac Atlagić.
Gips za bolje zemljište
– Mi sa studijskog programa hemija smo optimisti da će gips koji bude genrisan u Ugljeviku naći svoj put ka primeni. Ona je najočiglednija u građevinskoj industriji, ali čak i ako tu ne bude potrebe za gipsom iz Ugljevika, postoje i druge mogućnosti. Jedna od njih je i primena u poljoprivredi za obogaćivanje zemljišta. Za takvu primenu neophodno je prethodno provesti standardne provere, a upravo tu mi možemo dati svoj doprinos u budućim istraživanjima – kaže Suzana Gotovac Atlagić.
Izvor: Blic