Nakon zime, tokom koje je Rumunija bila prinuđena da uvozi električnu energiju za pokrivanje nacionalne potoršnje, pri tom ne izuzetno visoke, zvaničnici su konačno priznali da značajan deo energetskih kapaciteta koji se prijavljuju kao operativni, postoje samo na papiru. Počinje prilagođavanje realnosti, ali to će biti skup proces.
„Ja ću usvojiti političku odluku o ukidanju licenci za 8.000 MW. Kompanije su to morale same da urade do sada, ali nisu učinile“, rekao je Doru Visan, državni sekretar za energetiku, na stručnoj konferenciji. On je dodao da podaci koji se šalju Evropskoj komisiji o 24.000 MW, uključujući rezervu, mogu biti štetni za zemlju.
Visan je prvi zvaničnik koji je priznao ono što zna celo energetsko tržište: stvarni kapaciteti za proizvodnju električne energije u Rumuniji mnogo su manji od prijavljenih.
Od 24.000 MW, 8.000 nedostaje. To je realnost, koju su stvorili pravni, finansijski, ekološki i tehnički uslovi, ocenio je Visan. On dodaje da je potrebno ukidanje licenci za ove kapacitete, što je proces koji će biti pokrenut nakon aprila ove godine.
Ovo predstavlja veoma hrabru izjavu. Ako bude započet proces ukidanja dozvola za postrojenja koja postoje samo na nivou statistike, to će doneti ne samo dodatne rashode za proizvođače električne energije, već i političke troškove.
Naime, prema ocenama stručnjaka za energetiku, povlačenje licenci znači otpuštanje radnika, jer proizvođači električne energije ne mogu da pravdaju isti broj zapolenih ako dođe do smanjenja instalisane snage. A proizvođači su državne kompanije, što znači prelivanje uticaja na politički i socijalni plan.
Drugo, ekološki troškovi bi mogli biti visoki, kada su u pitanju čitava postrojenja van upotrebe. Ove troškove snosiće kompanije, i u krajnoj liniji akcionari, odnosno u ovom slučaju država.
Rumunija nema studiju o proceni troškova dekomisije energetskih grupa. Međutim, ako se uzme u obzir procena troškova realizovana u Poljskoj, koja je planirala zatvaranje termoelektrana na ugalj kapaciteta 5.800 MW, u periodu od 2013. do 2018. godine, rashodi su procenjeni na 50 miliona evra godišnje.
Izvor: economica.net