Tržište električne energije u jugoistočnoj Evropi ulazi u jesen uz sve učestalije periode sa cenama solarne energije oko nule, ali i uz i dalje visoke večernje cene iznad 200 €/MWh. Tokom leta, suša, ograničenja u radu nuklearnih elektrana i zagušenja na elektroenergetskoj mreži dodatno su povećali jaz između obilja električne energije tokom dana i nedostatka fleksibilne ponude u večernjim satima.
Promena je bila vidljiva širom regiona tokom jula i avgusta, ali je naročito izražena postala krajem leta.
Prosečna bazna cena električne energije na srpskoj berzi SEEPEX porasla je sa 109,43 €/MWh u julu na 136,70 €/MWh u avgustu, što predstavlja rast od gotovo 25%.
Avgustovski prosek, međutim, prikrio je znatno veći jaz između pojedinačnih sati.
Cena električne energije u Srbiji bila je oko 66 €/MWh oko podneva, kada je proizvodnja iz solarnih elektrana bila najviša, ali je porasla na 210,97 €/MWh u 19. satu, 243,65 €/MWh u 20. satu i 240,25 €/MWh u 21. satu.
Večernja cena tako je bila gotovo četiri puta viša od podnevne.
Rumunija je u avgustu zabeležila još zategnutiju situaciju.
Prosečna cena na tržištu dan unapred iznosila je 793,19 leja/MWh, odnosno oko 150 €/MWh, što je približno 25% više nego u julu.
Nizak vodostaj Dunava smanjio je proizvodnju hidroelektrana i doveo do produženih ograničenja rada nuklearne elektrane Černavoda, pri čemu su u pojedinim periodima iz sistema istovremeno bili van pogona oba bloka od po oko 700 MW, odnosno ukupno oko 1,4 GW proizvodnje sa niskim graničnim troškovima.
Isti hidrološki uslovi uticali su tokom dela avgusta i na nuklearnu elektranu Pakš u Mađarskoj i nuklearnu elektranu Kozloduj u Bugarskoj, pretvarajući raspoloživost vode Dunava u regionalni faktor koji direktno utiče na tržište električne energije.
Leto je tako donelo neuobičajenu kombinaciju faktora.
Evropa je u celini raspolagala dovoljnim instaliranim proizvodnim kapacitetima, a ENTSO-E nije identifikovao opštu pretnju adekvatnosti sistema na nivou kontinenta.
Ipak, jugoistočna Evropa se u pojedinim satima više puta suočila sa nedostatkom električne energije, jer raspoloživi stabilni kapaciteti, hidrološki uslovi i prekogranični prenosni kapaciteti nisu bili dovoljni da u potpunosti nadomeste večernji pad proizvodnje iz solarnih elektrana.
Solarna energija je istovremeno tokom dnevnih sati stvarala suprotan problem.
Grčka, Bugarska i sve više Srbija beležile su veoma niske podnevne cene tokom perioda snažne fotonaponske proizvodnje.
Mađarska, Rumunija, Hrvatska i Slovenija kretale su se u istom smeru kada su se vremenski uslovi povoljno poklapali širom regiona.
Do 6. septembra, Mađarska, Rumunija, Hrvatska i Slovenija beležile su negativne cene tokom vrhunca solarne proizvodnje, dok su Grčka i Bugarska tokom nekoliko uzastopnih intervala imale cene oko nule.
Samo nekoliko sati kasnije, cene električne energije u Mađarskoj i Rumuniji ponovo su dostigle oko 225–230 €/MWh.
Taj preokret predstavlja ključnu strukturnu promenu tokom leta 2026.
Jugoistočna Evropa više se ne suočava samo sa manjkom proizvodnih kapaciteta.
Region se sve više suočava sa situacijom u kojoj ima previše električne energije u pojedinim satima, a premalo u drugim.
Zbog toga prosečne bazne dnevne cene sve manje predstavljaju stvarnu vrednost koju pojedinačne tehnologije uspevaju da ostvare.
Najizloženija je samostalna solarna proizvodnja.
Solarna elektrana može raditi tokom dana u kojem prosečna bazna cena iznosi 150 €/MWh, ali većinu svoje proizvodnje prodavati u satima kada električna energija vredi 20, 10 ili čak nula evra po megavat-satu.
Dodatno povećanje solarnih kapaciteta pojačava ovaj efekat kanibalizacije solarne proizvodnje, osim ako se istovremeno ne povećavaju kapaciteti za skladištenje energije, fleksibilna potrošnja ili mogućnosti za izvoz električne energije.
Isto tržište istovremeno stvara snažnu priliku za baterijske sisteme za skladištenje energije.
Rumunija je do početka septembra dostigla oko 1,1 GW/2,3 GWh operativnih baterijskih kapaciteta, a otvorila je i program vredan 150 miliona evra kojim se cilja izgradnja najmanje dodatnih 2,17 GWh.
Investitori se takođe sve više okreću sistemima dužeg trajanja, koji mogu da pokriju nekoliko sati večernjeg rasta potražnje, umesto da budu usmereni isključivo na kratkotrajne usluge balansiranja sistema.
Ipak, razvoj skladišta energije i dalje je premali da bi uklonio cenovni jaz.
Rumunski baterijski kapacitet od 2,3 GWh, na primer, predstavlja samo deo energije potrebne da se tokom nekoliko sati pokrije nacionalna vršna potražnja.
Hidroelektrane sa akumulacijama zbog toga zadržavaju snažnu konkurentsku poziciju.
Proizvođači hidroenergije koji mogu da sačuvaju vodu tokom sati niskih solarnih cena i plasiraju je nakon zalaska sunca mogu da ostvare sve veću premiju za fleksibilnost.
Problem je, međutim, što su akumulacije i rečni hidrološki uslovi ovog leta u delovima regiona takođe bili nepovoljni.
Prenosna mreža predstavljala je drugo veliko ograničenje.
Centralna tržišta jugoistočne Evrope više puta su trgovala po znatno višim cenama od zapadne Evrope, čak i kada je jeftinija električna energija bila dostupna u Nemačkoj.
Mađarska je 3. septembra trgovala gotovo 63 €/MWh skuplje od Nemačke.
Dan kasnije, razlika je porasla na gotovo 91 €/MWh, iako su se tokovi električne energije sa zapada povećali.
Ovi rasponi pokazuju da veća dostupnost jeftine proizvodnje u drugim delovima Evrope ne znači automatski i niže cene u jugoistočnoj Evropi kada su prekogranični prenosni koridori zasićeni.
Skladištenje i prenos stoga rešavaju različite delove istog problema.
Baterije pomeraju električnu energiju između različitih sati.
Interkonektori je prenose između država.
Leto je pokazalo da su regionu potrebna oba elementa.
Septembar bi trebalo da ostane veoma promenljiv, ali prosečne cene mogu biti niže nego tokom najzategnutijih perioda u avgustu.
Potražnja za hlađenjem trebalo bi da opadne, dok će solarna proizvodnja ostati dovoljno snažna da izaziva ponavljajuće viškove električne energije oko podneva, naročito tokom vikenda.
Osnovni scenario zato podrazumeva da će centralna tržišta jugoistočne Evrope, poput Mađarske i Rumunije, često trgovati u širokom rasponu od 130–180 €/MWh, dok cene na južnim tržištima i tržištima Zapadnog Balkana mogu znatno pasti ispod tog nivoa kada solarni i hidrološki uslovi budu povoljni.
Vikend-proseci ispod 100 €/MWh ostaju mogući, što je početak septembra već pokazao.
Međutim, večernje cene verovatno neće pasti u istoj meri.
Cena gasa oko 70 €/MWh povećava kratkoročne troškove fleksibilne proizvodnje iz termoelektrana, dok nizak vodostaj Dunava i dalje predstavlja rizik za raspoloživost hidro i nuklearnih kapaciteta.
Na rumunskoj ulaznoj tački Baziaș, protok Dunava iznosio je oko 1.550 kubnih metara u sekundi početkom septembra, što je manje od polovine dugoročnog septembarskog proseka od oko 3.800 kubnih metara u sekundi, dok se očekuje da će protok početkom septembra dodatno oslabiti.
To ostavlja prostor za večernje cene od 200–300 €/MWh tokom septembra u danima koje karakterišu slab vetar, ograničena raspoloživost hidro ili nuklearnih kapaciteta i snažna potražnja.
Oktobar menja ravnotežu.
Kraći dani trebalo bi da smanje učestalost i trajanje perioda sa cenama solarne energije oko nule ili u negativnoj zoni.
To će poboljšati ostvarene cene solarnih elektrana, ali će istovremeno ukloniti deo jeftine električne energije koja trenutno potiskuje dnevne bazne cene.
Potražnja za hlađenjem uglavnom će nestati, ali će potrošnja povezana sa grejanjem početi da se vraća, dok će proizvodnja iz solarnih elektrana brže opadati tokom kasnog poslepodneva.
Zbog toga će se večernji rast potražnje pomerati ka ranijim satima.
Aktuelne terminske cene na zapadnoevropskim tržištima već pokazuju da je oktobarska električna energija znatno skuplja od nedavnih vikend cena na spot tržištu, pri čemu se nemačka bazna cena za oktobar kreće oko 150 €/MWh.
Jugoistočna Evropa je tokom perioda ograničene ponude više puta beležila premiju u odnosu na Nemačku.
Ako ograničenja u radu Černavode ostanu na snazi, hidrološki uslovi na Dunavu ostanu nepovoljni, a cena gasa se zadrži oko 70 €/MWh, Mađarska i Rumunija mogle bi tokom većeg dela oktobra trgovati u rasponu od 150–190 €/MWh, uz više nivoe tokom dana sa zategnutim bilansom.
Povoljniji scenario zahtevao bi povratak nuklearnih kapaciteta u pogon, poboljšanje hidroloških uslova i smanjenje rizika povezanih sa cenama gasa iz Persijskog zaliva.
U takvim uslovima, oktobarske cene na centralnim tržištima jugoistočne Evrope mogle bi se približiti rasponu od 120–160 €/MWh, dok bi južna tržišta tokom perioda visoke proizvodnje iz obnovljivih izvora zadržala diskont.
Glavni rizik predstavlja kombinacija slabih hidroloških uslova, skupog gasa i sezonskog pada solarne proizvodnje tokom oktobra.
Takva kombinacija uklonila bi jeftin podnevni amortizer, a da pritom ne bi obezbedila dovoljno stabilne ponude, što bi moglo dovesti do novog perioda visokih baznih cena i večernjih skokova iznad 250 €/MWh.
Srbija bi trebalo da ostane volatilnija u odnosu na Mađarsku, umesto da zadrži stabilan diskont.
Cena na SEEPEX-u porasla je sa 184,92 €/MWh 3. septembra na oko 60 €/MWh do 6. septembra, pokazujući koliko brzo se regionalni cenovni odnos može promeniti pod uticajem domaće ponude, uvoza, prognoza proizvodnje iz obnovljivih izvora i prekograničnih ograničenja.
Za trgovce to znači da razlika između cena u Srbiji i Mađarskoj postaje sve važnija tržišna izloženost sama po sebi.
Jesenji izgledi zato se manje svode na prognoziranje jedne cene električne energije, a više na prognoziranje oblika svakog pojedinačnog dana.
Septembar će verovatno zadržati jeftine solarne sate i skupe večernje periode.
Oktobar bi trebalo da donese manje intervala sa cenama oko nule, ali potencijalno čvršće bazne i vršne cene kako se dnevna svetlost bude skraćivala.
Najveću vrednost iz takve tržišne strukture ostvarivaće kapaciteti koji mogu da odgovore na obe promene: baterijski sistemi za skladištenje energije (BESS), hidroelektrane sa akumulacijama, fleksibilne termoelektrane, upravljanje potrošnjom i prekogranični prenosni kapaciteti.
Leto 2026. pokazalo je da jugoistočna Evropa istovremeno može imati obilje električne energije i periode nestašice.
Septembar i oktobar će verovatno pokazati da li rastući kapaciteti za fleksibilnost u regionu mogu početi da smanjuju taj jaz pre nego što stigne zimska potražnja.





