Proizvodnja električne energije u Severnoj Makedoniji posljednjih godina beleži kontinuiran pad. To se može videti iz izveštaja Regulatorne komisije za energetiku, prema kome je došlo do značajnog pada domaće proizvodnje sa 6.744 gigavat-časova električne energije u 2010. godini na 5.655 gigavat-sati u 2019. godini, što je smanjenje od 16 procenata. Regulator ističe da najveći doprinos padu proizvodnje ima kompanija ESM Skoplje, koja je u 2010. godini proizvela 6.476 gigavat-časova, dok je u 2019. godini proizvodnja iznosila 4.283 gigavat-sata, što je smanjenje za 34 posto.
AD ESM Skoplje, počevši od 2014. godine, proizvodi ispod 5.000 gigavat-časova. Pad proizvodnje električne energije beleže i hidroelektrane i termoelektrane.
Proizvodnja električne energije u hidroelektranama najviše zavisi od hidroloških uslova, a u razmatranom desetogodišnjem periodu ona varira od 2.185 gigavat-sati u 2010. godini do 816 gigavat-sati u 2017. godini. Međutim, proizvodnja električne energije iz 2010. godine više nije ponovljena, iako je u 2012. godini počela sa radom nova hidroelektrana Sveta Petka.
Proizvodnja električne energije u termoelektranama takođe pada. Tokom ovog perioda, najveći nivo proizvodnje električne energije zabeležen je u 2011. godini – 4.776 gigavat-sati, dok je najmanja proizvodnja ostvarena u 2018. godini i iznosila je 2.613 gigavat-sati, navodi se u izveštaju.
Kao uzrok pada proizvodnje električne energije, regulator navodi radni vek termoelektrana, koji je, prema njima, već premašen ili će to uskoro biti, što izaziva niz kvarova, duži period otklanjanja kvarova i remonta i pad efikasnosti. Dodatni razlog je stanje rudnika, odnosno smanjenje iskopanih količina i kvaliteta lignita.
Stručnjaci, s druge strane, imaju svoje objašnjenje za ovu situaciju.
Pad proizvodnje električne energije posledica je lošeg stanja termoelektrana, zbog zastarelosti i slabijeg kvaliteta uglja, a možda i zbog rada hidroelektrana. Ipak, dnevni plan korišćenja elektrana je u nadležnosti ESM-a i oni sigurno imaju operativni plan za režim rada u zavisnosti od sezone i potreba potrošača – rekao je profesor Anton Čaushevski sa Fakulteta za elektrotehniku i informacione tehnologije.
Profesor objašnjava da su elektrane na ugalj bazne elektrane koje neprekidno rade tokom čitave godine, osim kada su toku planirane popravke ili ako postoje neplanirani tehnički zastoji. On dodaje da postoji nekoliko opcija koje se mogu koristiti za zamenu elektrana na ugalj.
Mogu se zameniti novim postrojenjima na prirodni gas. Takvo postrojenje bi se moglo realizovati novom investicijom od oko 1.000 evra po kilovat-času energije, a cena gasa bila bi tržišna kategorija. Druga opcija je da se zamene novim termoelektranama na uvozni visokokvalitetni ugalj, što je ulaganje od 2.000 evra po kilovat-času, a cena uglja bi takođe bila tržišna kategorija. Dugoročna opcija je, naravno, nuklearna elektrana (posle 2040. godine), koja zauzvrat zahteva dodatne uslove i velika ulaganja od 6.000 evra po kilovat-času energije – objašnjava profesor.
On kaže da tehnologije obnovljivih izvora energije, uglavnom solarne i energije vetra, treba kontinuirano implementirati i napominje da bi hidroelektrane, velike i male, trebalo maksimalno koristiti.
Analiza regulatora pokazuju da je udeo obnovljivih izvora energije u ukupnoj proizvodnji električne energije u zemlji i dalje mali.
Uprkos činjenici da 97 odsto ukupnog broja elektrana koristi obnovljive izvore energije, odnosno 256 od 264 elektrana, njihovo učešće u ukupnom instalisanom kapacitetu je 36,71 odsto. Učešće obnovljive energije u ukupnoj proizvodnji još je manje i iznosi 24,19 odsto – navodi se u izveštaju.
Izvor: novamakedonija.com.mk