Nove tehnologije daju nove mogućnosti
U ovom radu, autori Petar Pavlović i Nikola Georgijević sa Elektrotehničkog instituta „Nikola Tesla“ i Željko Đurišić i Predrag Stefanov sa Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu, predstavili su jednu od metoda za uključenje vetroagregata u regulaciju učestanosti injektiranjem dodatne aktivne snage na račun smanjenja kinetičke energije obrtnih masa.
Instalisani kapaciteti vetroelektrana u svakodnevnom su porastu u elektroenergetskim sistemima širom sveta, pa se postavlja pitanje mogućnosti učešća vetroelektrana u regulaciji učestanosti. Pri pojavi poremećaja u sistemu, izazvanih debalansom aktivne snage, trajna podrška sistemu korišćenjem vetroelektrana moguća je samo u slučaju rezerviranja snage vetroelektrane. Takođe, vetroelektrana ima i mogućnost da u kratkom vremenskom periodu injektira dodatnu aktivnu snagu u sistem i da umanji odstupanje učestanosti na račun usporavanja rotora. Da bi se vetroelektrana uključila u regulaciju učestanosti, potrebno je promeniti sistem regulacije izlazne aktivne snage, dodavanjem dodatne regulacione petlje između merenja odstupanja učestanosti i odate aktivne snage.
Razmatrana brzina vetra u radu je niža od nominalne brzine vetra, člime je obezbeđena rezerva u aktivnoj snazi za aktiviranje pri promeni učestanosti. Pozitivan efekat uključenja vetroagregata u regulaciju učestanosti se ogleda u smanjenju maksimalnog kratkotrajnog odstupanja učestanosti pri pojavi velikih poremećaja.
Vetroelektrane imaju mogućnost da značajno doprinesu oporavku učestanosti pri skoro svim brzinama vetra ( većim od minimalne radne, a manjim od granične brzine vetra). Za vreme pada učestanosti, vetroagregat može da injektira određenu količinu energije iz obrtnih masa vetroagregata i doprinese njenom oporavku. Pri brzinama vetra, koje su niže od vrednosti uzete u primeru koji se navodi u radu, a veće od minimalne brzine vetra, vreme injektiranja dodatne aktivne snage će biti kraće za istu vrednost statizma vetroagregata. Zbog ovoga učešćše vetroparka u regulaciji učestanosti može biti ograničeno.
Autori u ovom radu analiziraju jednu od mogućnosti učešća vetroelektrana u regulaciji učestanosti, oslanjajući se na trendove istraživanja ove problematike, koji vladaju u svetu. Model koji je stvoren za potrebe ovog rada je implementiran na osnovu dosadašnjih istraživanja autora rada iz oblasti regulacije učestanosti vetroelektrana. Oblast istraživanja, vezana za obnovljive izvore energije se svakodnevno razvija i nove tehnologije daju nove mogućnosti za njihovo učešće u sistemskim uslugama. Sve ovo traži nekonvencionalne pristupe u realizaciji upravljačkih sistema.