Depozicija sumpornih jedinjenja je velika jer su emisije velike posebno iz tačkastih izvora kao što su termoelektrane
U radu „Depozicija sumpornih jedinjenja u Ugljeviku“ autora Bosiljke Stojanović, Ljiljane Rudić-Mikić iz RiTE Ugljevik i Suzane Govedarice iz RiTE Gacko, objašnjeni su osnovni elementi za proračun suve i mokre depozicije.
Već nekoliko decenija je poznato da je čovečanstvo, pored izvanrednih uspeha u mnogim oblastima nauke i tehnologije, suočeno sa ugroženošću životne sredine. Posebno zabrinjavaju antropogene emisije polutanata u atmosferu u kojoj se odvijaju složene hemijske reakcije i dinamički procesi.
Materije emitovane u atmosferu vremenom podležu pojedinim transformacionim procesima, uz nastanak novih jedinjenja koja se zajedno sa originalno emitovanim materijama deponuju na zemljinu površinu. Ta depozicija se odvija bez učešća molekula vode (suva depozicija) ili sa učešćem molekula vode (mokra depozicija). To dovodi, pored fenomena čišćenja atmosfere, do pojedinih problema u životnoj sredini kao što je zakiseljavanje zemljišta, vodenih sistema, oštećenja bioloških materijala i ugrožavanje zdravlja ljudi.
Suva depozicija se odnosi na gasove i čestice nezavisno od atmosferskih padavina, a regulisana je koncentracijom zagađujuće materije u vazduhu i transportom kroz granični sloj, hemijskom i fizičkom prirodom depozicionih vrsta i efikasnošću površine koja prihvata ili apsorbuje deponovani materijal.
Ona predstavlja deo ukupne razmene materija između atmosfere i površine Zemlje. Deponovani gasovi se ponekad reverzibilno apsorbuju tako da se, u određenim uslovima, mogu ponovo reemitovati u atmosferu.
Vlažna depozicija podrazumeva čestice gasova i aerosola u vodenim kapima i ledu koje padaju kao kiša, sneg ili magla. Mokra depozicija je dominantna u područjima sa više padavina tokom godine i važna je za uklanjanje polutanata iz atmosfere.
Zagađujuće materije emitovane u atmosferu nakon niza međusobnih interakcija se deponuju na zemljinu površinu kao suva i mokra depozicija.
Suva depozicija se određuje modeliranjem, a vlažna merenjem količine padavina i koncentracije zagađujućih materija u njima.
Depozicija sumpornih jedinjenja je velika jer su emisije velike posebno iz tačkastih izvora kao što su termoelektrane.
Poređenjem suvih depozicija sumpora sa referentnim vrednostima kritičnog opterećenja ekosistema za Evropu se zaključuje da je područje Ugljevika izloženo enormnom štetnom uticaju sumpornih jedinjenja što može imati dalekosežne nepovoljne posledice.