Evropski ekološki propisi
Emisije štetnih gasova iz velikih postrojenja na sagorevanje u Evropskoj uniji reguliše dve direktive – o velikim ložištima (LCPD) i industrijskim emisijama (IED). Prema odredbama Ugovora o osnivanju Energetske zajednice, direktiva o velikim ložištima trebala je biti primenjena do 31. decembra 2017. godine, bez produžetka za pripremu Nacionalnih planova za smanjenja emisija. Međutim, Ministarski Savet Energetske Zajednice je u oktobru 2013. godine doneo odluku da se njena primena odloži do kraja 2023. godine. U Evropskoj Uniji ovu direktivu zamenjuje direktiva o industrijskim emisijama od 1. januara 2016. godine.
LCPD direktiva se odnosi na termoeneregetska postrojenja snage jednake ili veće od 50 megavata. Njen cilj je da se smanji nivo čestica i ograniči emisija sumpor-dioksida, azotnih oksida i suspendovanih čestica iz ovih postrojenja. Prilikom izrade Nacionalne strategije za aproksimaciju u oblasti životne sredine Republike Srbije, procenjeno je da će troškovi usaglašavanja sa projektovanim vrednostima iznositi 1,5 milijardi evra.
IED direktiva objedinjuje LCPD i šest drugih direktiva, među kojima je Direktiva o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađenja (IPPC), koja je jedna od prvih direktiva u potpunosti transponovana u pravni sistem Srbije. Zakonom o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađenja definišu se uslovi za dobijanje integrisane dozvole i uslovi za primenu standarda najbolje dostupne tehnike koje je usvojila Evropska Komisija. Svih deset termoenergetskih postrojenja EPS-a je implementiralo zahteve direktive.
Elektroenergetski sistem Srbije je najveći u regionu i oko 64 procenata električne energije se proizvodi iz lignita iz „Kolubare” i „Kostolca”. U cilju primene LCPD i IED direktive, na nove elektrane i one koje će biti revitalizovane, moraju da ugrade sistem za desumporizaciju, denitrifikaciju izduvnih gasova i visoko efikasne elektrostatičke filtere. Ekonomska analiza data u Nacionalnoj strategiji za aproksimaciji u oblasti životne sredine pokazala je da tek 2023. godine postoji mogućnost usklađivanja sa LCPD direktivom, što znači da će za IED direktivu biti potrebno još više vremena.
U EPS-u su ocenili da je odlaganjem primene direktive o velikim ložištima izbegnuta situacija da energetska stabilnst bude ugrožena zatvaranjem termoelektrana instalisane snage ispod 300 megavata, za koje nisu obezbeđeni zamenski kapaciteti, a ne postoji ekonomska opravdanost za primenu izuzetno skupih savremenih sistema za smanjenje štetnih emisija.
Primena direktive o velikim ložištima znači da postojeća postrojenja EPS-a moraju da smanje emisije supmor-dioksida ispod 400 mg/m3, azotnih oksida ispod 200 mg/m3 i čestica ispod 50 mg/m3. U slučaju supor-dioksida ide se na opciju da koncentracija bude manja od 200 mg/m3 jer će se na taj način istovremeno ispuniti zahtev IED direktive.
Projekti EPS-a
Vrednost projekata koje EPS realizuje ili planira u cilju ostvarivanja zadatih vrednosti za smanjenje emisija zagađujućih emisija u vazduh iz termoelektrana, u periodu od 2017. do 2025. godine iznosi 900 miliona evra, a do sada je uloženo oko 330 miliona evra.
Da je na snazi ostala prethodna odluka o primeni LCPD od 2018. godine, to bi značilo gašenje blokova snage manje od 300 megavata jer na njima nisu predviđene aktivnosti na smanjenju emisija, što je ukupno više od 1.100 megavata. Problem bi nastao i za blokove ukupne snage 1.200 megavata, kod kojih projekti zaštite životne sredine ne mogu biti okončani do roka koji je prvobitno bio predviđen.
Projekti EPS-a na planu smanjena štetnih emisija ostavljaju dovoljno prostora za ispunjavanje preuzetih obaveza prema Energetskoj Zajednici. S obzirom da su u pitanju dugotrajni i veoma skupi projekti, ključni faktor je blagovremeno obezbeđivanje novca za njihovu realizaciju. Ispunjavanje obaveza EPS-a znači i osetan pomak Srbije u procesu prilagođavanja obimnim propisima EU u oblasti životne sredine.
Izgradnja postrojenja za odsumporavanje u termoelektrani Nikola Tesla A, što je najznačajniji projekat EPS-a, vredan 167 miliona evra, započeta je u februaru ove godine. Sredstva je obezbedila Japanska agancija za međunarodnu saradnju, JICA. Tehnologija odsumporavanja dimnih gasovima vlažnim postupkom uz korišćenje krečnjaka kao reagensa izvršiće se na blokovima A3, A4, A5 i A6, snage po 350 MW.
Ovaj najveći ekološki projekat do sada izveden u Srbiji, smanjiće emisije sumpor-dioksida na izlazu iz postrojenja ispod 200 mg/m3, odnosno sa 74.000 tona na 7.800 tona godišnje, što će zadovoljiti i zahteve IED direktive.
Glavni izvođač radova je japanski konzorcijum koji predvodi Mitsubishi Hitachi Power Systems (MHPS), a domaće kompanije će obaviti radove vredne oko 95 miliona evra, rekao je direktor EPS-a Milorad Grčić na ceremoniji postavljanja kamena temeljca za postrojenje.
Rok za završetak radova je 42 meseca od stupanja ugovora na snagu.
Za ovu godinu najavljena je i modernizacija blokova A1 i A2, koji su najstariji i čija revitalizacija će trajati nekoliko godina.
„U TENT-u su urađena tri ključna segmenta važna za zaštitu životne sredine, a to su izgradnja elektro filtera na svim blokovima TENT-a, kao i smanjenje azotnih oksida, koje je sprovedeno na blokovima A3 i A5, a do kraja februara biće završeno i na bloku A4. Najveći segment koji sledi je odsumporavanje dimnih gasova, čija izgradnja kreće danas i to zahvaljujući Vladi Japana i JICA, koji su nam dali povoljan zajam“, izjavio je tom prilikom ministar energetike Aleksandar Antić.
Pred EPS-om je i projekat odsumporavanja oba bloka TENT B, čija procenjena vrednost je 160 miliona evra. Prema rečima direktora Grčića, EPS je u fazi pripreme za ovaj projekat.
Smanjenje zagađenja praškastim materijama rešeno je ugradnjom elektrofiltera na svim blokovima TENT-a.
„Do sada su preduzete i neke mere za smanjenje emisije azotnih oksida kao što je ugradnja niskoemisionih gorionika na blokovima A3 i A5, pokazalo se da i optimizacija procesa sagorevanja može da utiče na kontrolu ulaznih koncentracija praškastih materija u elektrofiltere, a samim tim i da se odrazi na efikasnost rada elektrofiltera. U okviru kapitalnog remonta bloka TENT A5, 2012. godine, na ovom termopostrojenju su tada ugradjeni novi gorionici, koji predstavljaju jedan od delova sistema za redukciju azotnih oksida. Time je izmenjen proces sagorevanja u ložištu kotla, čime su stvoreni uslovi za znatno smanjenje azotnih oksida. Dve godine kasnije, 2014. godine, sistem za redukciju NOx implementiran je i na bloku TENT A3, tokom revitalizacije ovog postrojenja. U oba ova projekta JP EPS je ukupno uložio 23,8 miliona dinara sopstvenih sredstava, od čega je deo ovih sredstava upotrebljen za rekonstrukciju mlinova na bloku A5. Projekat ugradnje sistema za redukciju azotnih oksida na bloku TENT A5 Hitači je realizovao u dve faze“, navodi se na sajtu TENT-a.
Postrojenja za odsumporavanje izgrađena su u TE Kostolac A i B (vrednost investicije je oko 96 miliona evra) izgrađena su u sklopu kineskog kredita. Kineski CMEC (China Machinery Engineering Corporation) gradi i novi blok TE Kostolac B3, snage 350 MW, koji je usklađen sa zahtevima EU u oblasti životne sredine. Vrednost investicije je oko 700 miliona dolara, a projekat bi trebao biti završen 2020. godine.
Dinamika povlačenja kapaciteta
U pogledu dinamike gašenja termo blokova EPS-a koji ne ispunjavaju ekološke standarde u prethodnih nekoliko godina razmatrano je više scenarija.
Prema ranijim najavama, planirano je da ovaj proces bude okončan do 1. januara 2024. godine, što je obaveza koju je Srbija preuzela u okviru Energetske zajednice. U pitanju su blokovi kapaciteta do 300 MW, na kojim ne postoji ekonomska računica za primenu skupih mera za ograničenje emisija sumpora i usklađivanje sa evropskim propisima.
Nacrt strategije energetike predviđao je sukcesivno povlačenje, u periodu od 2018. do 2024. godine, termoenergetskih kapaciteta snage ispod 300 MW – TENT A1 i A2, TE Morava, TE Kolubara i Panonskih elektrana, prosečne starosti preko 45 godina. To znači da bi se iz proizvodnje trebalo povući ukupno 1.200 MW, čiji je stepen iskorišćenosti pao ispod 30 odsto. Za ove blokove bilo bi potrebno obezediti zamenske kapacitete.
Pored toga, rad postrojenja koja nemaju sistem za odsumporavanje dimnih gasova, u istom periodu trebao bi biti ograničen na 20.000 sati rada.
Najstariji i najneekonomičniji termo blokovi u okviru EPS-a, predviđeni za povlačenje su TE Kolubara A1 – A4, nominalne snage 161 MW, a realno raspoložive oko 120 MW. Starost ovih blokova je oko 55 godina i oni rade sa potrošnjom od preko 1.600 kJ/KWh, što izaziva nepovoljne finansijske i ekološke posledice.
Gašenje ovih blokova prvobitno je u okviru EPS-a bilo planirano do 2014. godine. Kada je postalo jasno da se to neće dogoditi u predviđenom periodu, u skladu sa obavezama u okviru Energetske zajednice, rok je pomeren na 2018. godinu. Jasno je da je propušten i ovaj rok.
Da nije usvojena odluka Energetske zajednice o odlaganju povlačenja zastarelih termokapaciteta do kraja 2023. godine, u skladu sa Direktivom o velikim ložištima, svi blokovi snage ispod 300 MW, na kojima nisu bile predviđene aktivnosti na smanjenju štetnih emisija, trebali su biti ugašeni 2018. godine.
U novembru 2017. godine, domaći mediji su preneli da je pripremljena Uredba kojom je planirano gašenje osam termo blokova koji ne ispunjavaju ekološke uslove Direktive o velikim ložištima.
U skladu sa Uredbom, Srbija bi do 2024. godine ostala bez električne energije koja se proizvodi u termoelektranama Kostolac u blokovima A1 i A2, TENT A1 i A2, kao i u TE Kolubara.
Dinamika gašenja kapaciteta EPS-a, koja je tada razmatrana, predviđala je da bi se u periodu do 2024. godine van pogona mogli staviti najmanja i najstarija postrojenja TE Kolubara A1-A4 (2018/19. godine); zatim TE Kolubara A5 (2020. godine); TENT A1 i A2 (2021/22. godine); TE Morava i TE Kostolac A1 (2021 godine). Osim TENT A1, ovi blokovi su snage ispod 300 MW. Gašenje bloka TENT A2 planirano je za 2022. godinu a bloka Kostolac B 2024. godine.
Električna energija iz ugašenih termoblokova nadomestila bi se puštanjem u rad osam vetroelektrana, jedne gasne termoelektrane u Pančevu (čija izgradnja je započeta u martu ove godine) i završetka bloka B3 TE Kostolac, ali i rehabilitacijom agregata u gotovo svim hidroelektranama.
Međutim, ovo nisu bila definitivna rešenja već su pokrenuta preispitivanja isplativosti modernizacije bloka A u Kostolcu i jednog od blokova u TENT-u, koje bi po procenama trebalo ukupno da koštaju oko 417 miliona evra. Pošto je reč o puno novca, EPS bi posebnim planom trebalo da definiše ima li mogućnosti za ova ulaganja. Samo gašenje preostalih šest Srbiju bi koštalo oko 26 miliona evra.
Kao što smo videli, najavljena je revitalizacija blokova TENT A i B, po svoj prilici znači da se i od ovog plana odustalo.