Obaveze proistekle iz Ugovora o Energetskoj Zajednici imaju za cilj da uspostave slobodno tržište energije i energenata,obezbede sigurno snabdevanje i dugoročnu održivost za celu Evropu. Predstavnici Evropske Unije ocenjuju da je jedna od ključnih reformi za Srbiju razdvajanje različitih energetskih delatnosti, sa ciljem da se uspostavi slobodna konkurencija na tržištu električne energije i gasa.
Ove mere trebale bi da doprinesu restrukturiranju i modernizaciji energetskih kompanija, kao što su Srbijgas i EPS, i obezbede održavanje opreme i nove investicije. Cene energije i energenata trebale bi pokriti sve troškove, nivo naplate podignut na odgovarajući nivo a državni podsticaji postepeno ukinuti. U slučaju prirodnog gasa, diversifikacija izvora snabdevanja je ključni preduslov za uspostavljanje slobodnog tržišta.
Ministarstvo energetike je još pre godinu i po pokrenulo temu restrukturiranja Srbijagasa. Poručeno je da Srbijagas, kao jedan od stubova energetike, neće biti privatizovan, ali da se kompanija mora rekonstruisati u akcionarsko društvo, uvažavajući zahtev Energetske Zajednice o vlasničkom razdvajanju na tržištu prirodnog gasa. Neispunjavanjem obaveze razdvajanja transporta i trgovine gasom Srbija rizikuje pokretanje spora od strane Energetske Zajednice, na šta je Srbija i zvanično upozorena. Reforma Srbijagasa takođeje uslov za realizaciju projekta gasovoda Niš – Dimitrovgrad. Sredstva za gasovod EBRD je obezbedila još pre nekoliko godina, uz deo iz IPA fonda, ali zbog kašnjenja reforme projekat stoji u mestu.
Tokom 2013. godine Ministarstvo energetike je predstavilo polazne osnove za restrukturiranje Srbijagasa. Predložen je model akcionarskog društva sa razdvajanjem transporta i distribucije gasa, dok se menadžment Srbijagasa zalagao za holding, s pravnim, a ne vlasničkim razdvajanjem delatnosti. Generalni direktor Srbijagasa, Dušan Bajatović je rekao da mere koje je predložilo Ministarstvo slabe finansijsku poziciju kompanije. Prema njegovom mišljenju, sprovođenje ovih mera moglo bi ugroziti stabilnost snabdevanja domaćeg tržišta gasomi stvoriti probleme u realizaciji projekta Južni tok.
Tadašnja ministarka energetike Zorana Mihajlović iznela je predlog prema kome bi prva faza restrukturiranja kompanije obuhvatila finansijsku konsolidaciju, odnosno reprogramiranje obaveza i potraživanja.
Druga faza značila bi razdvajanje delatnosti distribucije i trgovine od transprota i skladištenja gasa. Prema ovom planu, Srbijagas bi se bavio distribucijom i trgovinom, dok bi novosnovana kompanija Transgas preuzela delatnosti transporta i skladištenja gasa. Ove kompanije bi bile akcionarska društva u stoprocentnom vlasništvu države.
U trećoj fazi reforme bilo je predviđeno stvaranje Srpskog energetskog holdinga, u kojem bi bile kompanije Transgas, Transnafta i Elektromreže Srbije a kasnije i Gasna skladišta.
S druge strane, u predlogu koji je dostavio Srbijagas, prva stavka je finansijsko restrukturiranje. Program kompanije pokazuje da gubitak zbog neekomske cene gasa iznosi 433 miliona evra. Predstavljeni su svi krediti koji je Srbijagas uzeo, u ukupnom iznosu od 850 miliona evra, koliko iznosi dug kompanije, kao i potraživanja u iznosu 900 milona evra.
Srednjoročni program predviđa podelu transporta, distribucije, skladištenja i trgovine u skladu sa Trećim eneregetskim paketom. Bajatović objašnjava da suštinska razlika između ovog programa i predloga Ministarstva leži u tome što je Srbijagas insistirao da se osnuje holding u kome će se pravno razdvojiti subjekti delatnosti. Pri tom, troškovi bi bili zajednički, a holding bi kreirao ukupnu poslovnu politiku. Ovaj program podrazumeva i doregistraciju za proizvodnju električne energije.
Bajatović objašnjava da su sve evropske zemlje veličine kao Srbija usvojile ovaj model, a da su vlasničko razdvajanje delatnosti delimično sprovele samo neke veće zemlje. Program restrukturiranja Srbijagasa uradila je konsultanska kuća The Boston Consulting Group, a finansirala ga je Evropska Unija.
Prema Bajatovićevim rečima, predlog Ministarstva gura Srbijagas u stečaj. Ukoliko bi se usvojio ovaj kocept, kampaniji bi preostala samo distirbucija gasa, a transport i skladišta bi bili odvojeni. Ministarstvo je tražilo vlasničko razdvajanje, a zatim finansijsko restrukturiranje, pod nadzorom EBRD, sa čime se u Srbijagasu takođe nisu složili.
Krajem februara ove godine Sekretarijat Energetske Zajednice izneo je ocenu da Srbija nije ispunila svoje obaveze na tržištu prirodnog gasa, odnosno da kompanije Srbijagas i Jugorosgas još nisu razdvojile proizvodnju od transprota gasa. To razdvajanje, predviđeno propisima EU, sa kojima je Srbija dužna da se usklađuje u okrviru Energetske Zajednice, trebalo je biti primenjeno još 1. jula 2007.godine.
Sekretarijat je ocenio da jedina dva licencirana preduzeća za transport gasa, državni Srbijagas i Jugorosgas, u kome 50 procenata vlasništva ima Gasprom, nisu sprovela svoju obavezu da razdvoje proizvodnju i snabdevanje od transporta gasa, kako nalažu pravila EU. Jugorosgas je u septembru 2013.godine osnovao svoju ćerka-kompaniju za transport gasa, ali se ocenjuje da to nije dovoljno kako bi se obezbedilo nezavisno odlučivanje unutar kompanije. Srbijagas, s druge strane, aktivnosti nije razdvojio ni sa pravne strane.
Nerazdvajanje dve kompanije za transport gasa predstavlja osnovnu prepreku za razvoj konkurentnog tržišta gasa u Srbiji, ali utiče i na razvoj šireg regionalnog tržišta gasa, kao i na hitno potrebne investicije u gasnom sektoru.
Južni tok je najvažniji projekat u koji je uključen Srbijagas, kao vlasnik 49 procenata kompanije South Stream Serbia. Više puta je ponovljen stav evropskih zvaničnika da je sporazum o izgradnji gasovoda Južni tok u mnogim tačkama u koliziji sa evropskom regulativom. Ni u slučaju Južnog toka nisu razdvojene delatnosti tranzita i snabdevanja, a nisu ostavljene ni mogućnosti priključenja treće strane na gasovod. Postoji mogućnost da se traži izuzetak od pravila treće strane, ali proceduru za to nije inicirao ni Gasprom ni Srbijgas.
Iako nije izostalo zvanično i deklarativno opredeljenje za restrukturiranje Srbijagasa u skladu sa trećim energetskim paketom, i od strane Ministarstva energetike ali i samog Srbijagasa, do sada nije ovom planu nije zabeležen napredak.Zvaničan stav Energetske zajednice o neophodnosti razdvajanja delatnosti nije dao željeni efekat, iako je u februaru postavljen rok od dva meseca za ispravljanje propusta. Reforma Srbijagasa, oko koje u prošloj Vladi nije postojao konsenzus, s obzirom da različite vizije dubine neophodnih promena, biće vruća tema za sadašnju Vladu. Samo je pitanje kada će se Srbija još jednom naći na meti kritike od strane evropskih zvaničnika i da li će i koje posledice snositi zbog odlaganja reformi.
Izvor Serbia Energy