Energetska kriza zatekla je Srbiju nespremnu. Globalni problemi sa energentima nastali zbog rata u Ukrajini i evropskih sankcija Rusiji samo su se nadovezali na posledice višegodišnjeg nemara zbog stalnog odlaganja investicija. U poslednje tri decenije u našoj zemlji nije izgrađen nijedan kapitalni enegretski objekat, a nova Vlada Srbije najavljuje promenu tog kursa i kao prioritet stavlja izgradnju novih kapaciteta. Premijerka Ana Brnabić je u ekspozeu istakla da će svi napori biti uloženi u energetiku, jer se planira ulaganje od 12 milijardi evra.
Među projektima koje je nabrojala su završetak izgradnje Bloka B3 u Kostolcu, gasna interkonekcija do Bugarske koja će nas spojiti sa Grčkom, izgradnja hidroelektrane Bistrica, izgradnja naftovoda ka Mađarskoj…
Ministarka energetike Dubravka Đedović je za Euronews Srbija izjavila da će morati da se pozabavi reformama energetskog sektora, koja je dugo odlagana, a preko je potrebna. Ona je rekla da je važno da pokrenemo revizibilne hidroelektrane, jer su one ključ da bi Srbija mogla da se osloni na obnovljive izvore energije.
“To znači da imamo stabilne kapacitete proizvodnje. Dodatkom energije iz Kostolca ćemo pojačati našu sigurnost snabdevanja, ali moramo da imamo i kvalitetan ugalj. Imamo projekte koji treba da obezbede da se izjednači kvalitet uglja. Radićemo i na obezbeđivanju novih kapaciteta hidroelektrana i na tome da postoji dobar energetski miks iz uglja i hidroenergije koja mora da se pojača da bi se obnovljivi izvori ubacili u sistem”, rekla je ministarka energetike.
Ona je istakla da je potrebno obezbediti veću energetsku nezavisnost, sigurnost i stabilnost. Stručnjaci smatraju da nije svejedno koje će projekte Vlada Srbije izdvojiti kao prioritetne da bi postigla te ciljeve. Napominju da se nedostatak investicija prethodnih decenija ne može nadoknaditi u kratkom roku, ali ukazuju da je važno da se konačno počne sa realizacijom projekata i kao ključnu stvar navode važnost energetske strategije.
Gavrilović: Dobrodošlo je svako povezivanje
Stručnjak za energetiku Velimir Gavrilović kaže da najava investiranja 12 milijardi evra u energetiku Srbije deluje impozantno, ali da je pitanje odakle bi se taj novac obezbedio. On smatra da bi najbolje bilo napraviti takav poslovni ambijent da se privuku velike privatne investicije u energetiku, ali i u druge privredne grane.
“I dalje se insistira na završetku Bloka B3 TE Kostolac B, iako je u pitanju velika investicija u termocentralu koja spaljuje lignit. Ugalj je, zbog energetske krize, kratkoročno ponovo postao prihvatljiv izvor energije i pored štete koju nanosi životnoj sredini. Termocentrale treba zadržati u meri u kojoj budemo imali dostupnog lignita zadovoljavajućeg kvaliteta, odnosno u meri u kojoj budu neophodne za proizvodnju nedostajućih količina energije, uz striktno pridržavanje evropskih standardra za prihvatljive nivoe emisije štetnih čestica i gasova. Srednjoročno, bolje je zastarele termocentrale menjati gasnim elektranama, uz pretpostavku da će se politička situacija u Evropi u dogledno vreme smiriti, a dotok ruskog gasa vratiti u normalne okvire”, napominje Gavrilović.
On smatra da je izgradnja hidroelektrane Buk – Bijela koja će koštati više od 200 miliona evra dobrodošla, ali ukazuje da je to “obična, akumulaciona hidorelektrana”, a da bi prioritet svakako trebalo dati reverzibilnoj hidro-elektrani Bistrica, “iako je za nju potrebno 3,5 puta više novca”.
“Reverzibilna elektrana povećava nacionalne kapacitete za balansnu energiju, koji su presudni za pravljenje ravnoteže u energetskom sistemu koji bi trebalo da sadrži značajne solarne kapacitete i vetroparkove. Aktuelizovan je ponovo projekt reverzibilne elektrane Đerdap 3, verovatno u kombinaciji sa vetro-parkom. To je idealan, ali i veoma skup projekt, “težak” nekoliko milijardi evra. U ovom projektu će svakako učestvovati srpske i rumunske elektroprivrede, ali bi se isti u određenom, atraktivnom procentu mogao ponuditi i na međunardonom tenderu, na primer po koncesionom modelu”, objašnjava Gavrilović.
On ističe da su sve to jako skupe i višegodišnje investicije i ukazuje da bi Vlada trebalo da ima dugoročnu energetsku strategiju.
“Pošto Srbija nije na vreme sprovela energetsku tranziciju ka obnovljivim izvorima, prinuđena je da to radi u situaciji ekstremne energetske i finansijske krize. Energetska tranzicija u našim uslovima treba da znači povećano oslanjanje na obnovljive izvore energije, vodu, sunce i vetar, ali i biomasu i geotermalnu energiju i to pravljenjem odgovarajućeg ambijenta za privatne investicije u ove energetske izvore”, navodi Gavrilović.
Stojčevski: Obnovljivi izvori za rezultat u kratkom roku
Tehnički direktor Berze električne energije SEEPEX Dejan Stojčevski kaže da su aktuelna dešavanja sa koronom i ratom u Ukrajini pokazala da je važno da država može da se osloni na sopstvene kapacitete, i podseća da smo to videli na primeru vakcina, a da se potom pokazalo koliko je važna energetska nezavisnost i oslanjanje na sebe i svoje izvore.
On je istakao da su neophodni desetogodišnji planovi sa jasnim rokovima, projektima i odgovornostima. Dodao je da država, kako bi se obezbedilo dovoljno struje u budućnosti, treba da ulaže u izgradnju nuklearnih elektrana u okruženju, a da u zemlji podstiče gradnju obnovljivih izvora energije, pre svega solarnih panela.
On je istakao da su jasni propisi i brza procedura glavna stvar, kao i strategija koja neće zavisiti od politike, “već da se zacrta i da svako radi svoj posao”.
“U problemu smo, jer mi ne možemo brzo da izgradimo čak ni termo-elektranu, a da ne govorimo o nuklearnoj elektrani, koja je sada prihvaćena kao zelena. Nisam za gradnju na našoj teritoriji, ali smatram da bi trebalo da gradimo sa susednim zemljama, kao što je Mađarska, Rumunija i Bugarska, gde bismo mi jednostavno ulagali u investicije, jer znanje i tehologije tamo već postoje i gde bismo imali određenu količinu za naše potrebe”, kaže Stojčevski.
Rajaković: Nemamo mnogo vremena za planove
Profesor i predsednik Saveza energetičara Srbije Nikola Rajaković kaže za Euronews Srbija da nijedno rešenje ne sme biti odbačeno, odnosno da bi trebalo koristiti sve što nam je na raspolaganju.
“I sunce, vetar, vodu, geotermalnu i biomasu i pokušati u okviru toga zajedno sa energetskom efikasnošću i savremenim tehnologijama koje su pred nama da to sve zajedno upakujemo u jednu celinu i da to da dobre rezultate. Nije to lako, izazovi pred energetikom su krenuli već nekoliko godina. Resursi sa fosilnim gorivima su ograničeni i neophodno je da obezbedimo što veći stepen energetske nezavisnosti”, rekao je Rajaković.
Profesor je napomenuo da je situacija takva da Srbiji svaki megavat treba već sutra i da nemamo mnogo vremena za planove, već da bi trebalo da počnemo ozbiljno da radimo na njihovoj realizaciji.
On je napomenuo da Srbija dominantno proizvodi energiju na centralizovan način, u TE Obrenovac i HE Đerdap, ali da proizvodnja energije na nivou lokalnih samouprava postaje sve značajnija. Istakao je da je u Srbiji pored velikih sistema za proizvodnju struje koji već postoje, potrebno graditi i manja postrojenja i da u tom segmentu važnu ulogu ima lokalna samouprava.
“Mi jednu četvrtinu ili oko 25 odsto ukupnih energetskih potreba i za električnom, toplotnom, i za energijom za hlađenjem možemo da pokrijemo na lokalnom nivou. Velika prednost takve proizvodnje je što se energija troši na mestu gde se i proizvodi i onda nema troškova transporta”, rekao je Rajaković.
Babić: Problem je što plan traje u jednom mandatu
Potpredsednik Saveza energetičara Srbije Milun Babić smatra da bi najbrži povraćaj bi bio država deo tih sredstava uložila u energetsku efikasnost.