Na globalnom nivou, eneregetski sektor je pod velikim pritiskom: otkriće i eksploatacija uljnih škriljaca, ohrabrivanje razvoja obnovljivih izvora energije i nedavnipad cene nafte, znače pritisak na kompanije u energetskom sektoru. Ovim jedino nisu pogođene kompanije u oblasti javnih usluga – prenosa i distribucije energije i gasa. Situacija i dalje nije povoljna za proizvođače i snabdevače, ali počinju da se javljaju prilike zadugoročne investitore, prenosi sajt serbia-energy.eu
U Evropi, tržište električne energije je prethodnih godina postalo veoma izobličeno. S jedne strane, zbog recesijei posledica finansijske krize, potrošnja je značajno opala, naročito u industrijskom sektoru, dok, s druge strane, ciljevi koje su usvojile evropske države u smislu smanjenja emisija ugljen dioksida, vode spektakularnom rastu investicija u obnovljive izvore, od kojih je većina subvencionisana, što je stvorilo suficit energije u sistemu.
Između smanjenja tražnje i prevelike ponude, veleprodajne cene energije su doživele kolaps, izgubivši preko 85 procenata vrednosti između maksimuma u maju 2011. i minimuma u maju 2013. Povremeno, višak energije je bio toliko veliki da su cene na tržištu dan unapred bile negativne, odnosno proizvođači su plaćali distributerima da preuzmu energiju – ovakve anomalije su bile vidljive na nemačkom tržištu početkom 2013.
Dok su proizvođači zelene energije, iz vetra ili sunca naprimer, kompenzovani kroz subvencije i velikodušnih koristi od prioriteta u preuzimanju energije u sistem, konvencionalni proizvođači koji poseduju termo i nuklearne elektrane, snažno su pogođeni.
Pad cena smanjio je profit i doprineo da neke proizvodne jedinice postanu neprofitabilne. Međutim, pošto je obnovljiva energija u suštini nestabilna, u zavisnosti od vremenskih prilika, vlasti su primorale konvencionalne proizvođače da nastave da rade uprkos gubicima, kako bi bili sigurni da su potrebe kupaca pokrivene. Na nemačkom tržištu situaciju dodatno komplikuje odluka vlade da u potpunosti odustane od nuklearne energije, što je izazvalo dodatni šok za kompanije kao što su E.ON i RWE. S druge strane, potrošači su prinuđeni da snose troškove subvencija za zelenu energiju, i plaćaju neke od najviših računa za električnu energiju u Evropi.
Generalno, slika energetskog tržišta u Rumuniji je ista. U većem delu 2014.cene na berzi OPCOM su bile minimalne, što se veoma dobro oslikava u kotizaciji deonica kompanije Nuclearelectrica, jedinog proizvođača energije listiranog na berzi u Bukureštu. Kompanija je izgubila više od trećine vrednosti i u drugom kvartalu je imalo neto gubitke a zatim i neuspeh da plasira energiju u aukcijama za 2015.
U stvari, jedinipošteđeni ovog propadanja nisu integrisane kompanije, već operatori prenosnog sistema, Transelectrica i Transgaz. Njihove aktivnosti i tarife koje naplaćuju regulisani su od strane regulatorne agencije za energetiku ANRE, koja obezbeđuje predvidljivost i veću stabilnost prihoda i neto profita.
Budući izgledi ukazuju na mogućnost umerenog oporavka, u kontekstu u kome je ekonomski oporavak još uvek stidljiv, i ne može da poveća potrošnju. Na evropskom nivou, donosioci odluka su postali svesni neravnoteža koje su nastale poslednjih godina, i vode se pregovori sa ciljem podizanjavrednosti zelenih certifikata. To bi trebalo biti prevedno u više cene električne energije, ali bez radikalnih promena, tako da su sada cene stabilizovane na prilično niskom nivou.
Na nacionalnom nivou, postoje pregovori za stvaranje balansnog tržišta, koje bi obezbedilo kompenzaciju tradicionalnim proizvođačima električne energije za zadrže svoje kapacitete i na taj način stabilizuju sistem. Takođe, veoma velikodušne subvencije poslednjih godina su ublažene, tako da je bum obnovljivih izvora pri kraju, usporavajući ritam ulaska novih energetskih kapaciteta na tržište. Prema trenutno raspoloživim informacijama, verovatnije je da ćemo imati stabilizaciju tržišta na niskom nivou, nego period impulsivnog rasta.
Do pre nekoliko meseci, proizvođači nafte i uslužne kompanije u naftnoj industriji, izgledale su bezbedne od problema koji pogađaju proizvođače električne energije. Kompanije kao što je Exxon Mobil i dalje na papiru imaju titulu najvrednijih svetskih kompanija, ravnopravno s IT gigantima kao što su Apple, Google i Microsoft. Međutim, od juna 2014.cena nafte je pala za oko 30 procenta, povlačeći za sobom tržišnu kapitalizaciju proizvođača nafte (Exxon, Chevron, Shell, Total, ali i najveća kompanija u Rumuniji OMV Petrom).
Nema znakova da bi se ova neprijatna situacija mogla popraviti u skorije vreme. Kineska ekonomija je u blagom procesu usporavanja, Evropa kao veliki potrošač bori se da ne padne u recesiju. Pritisak u vezi smanjenja emisija gasova staklene bašte i globalnog zagrevanja, jeste element koji će istrajati, kako ekstremni vremenski uslovi postanu česti i vidljivi.
U takvoj situaciji možemo se zapitati šta je poenta investiranja u energetski sektor. Odgovor je nedavni talas negativnih događanja. Kako bi se promenila energetska slika planete, potrebno je najmanje nekoliko decenija. Vetar i solarna energija, bez obzira koliko su čisti, nemaju kapacitet da obezbede stabilnost neophodnu za savremene društvene i ekonomske aktivnosti.
Kompanije sa stručnim menadžmentom i unutrašnjim kapacitetom za prilagođavanje, opstaće, pa čak i napredovati. Ovo je lajtmotiv kapitalizma i razlog zašto neugodnosti koje pogađaju ovu oblast, nude pametnim investitorima dobre prilike da ostvare odlične zarade na dugoročnim projektima. Strpljenje i saveti brokera su sve što treba investitorima, pored novca za ulaganje. Kapitalizam je grub sistem, zbog čega su neophodne korekcija u hodu, ali sa minimumom sredstava korišćenim pravilno, to može biti korisno za investitore, koji mogu da ostvare profit, prenosi sajt serbia-energy.eu
Autor je Ovidiu Dimitrescu, zamenik generalnog direktora rumunske brokerske kuće Tradevill
Izvor; Serbia Energy