Za razliku od sveta, korišćenje pepela, šljake i gipsa – najzastupljenijih sekundarnih materijala u Srbiji je nedovoljno. Ovaj problem mogao bi se rešiti uspostavljanjem operatera, koji bi centralizovano upravljao plasmanom pepela, rečeno je na Međunarodnoj stručnoj konferenciji „Pepeo, šljaka, gips – sirovine za cirkularnu zelenu ekonomiju“, koju je, u sardnji sa Građevinskim fakultetom i Elektroprivredom Srbije, a pod pokroviteljstvom Ministarstva rudarstva i energetike Energija Balkana organizovala na ovom fakultetu.
Pepeo koji nastaje kao nusproizvod u proizvodnji električne energije u termoelektranama Elektroprivrede Srbije ima veliku upotrebnu vrednost. Zahvaljujući interakciji sa cementom, kao vezivni metarijal povećava kvalitet betona i same gradnje a omogućava i značajne uštede. Uprkos tome, EPS proda samo oko pet odsto proizvedenog pepela, koji je najzastupljeniji sekundarni materijal u Srbiji. Cena deponovanja pepela na postojećim deponijama je pet evra po toni, a kada deponija ne postoji duplo više – čak 10 evra po toni. Ovaj problem mogao bi se rešiti uspostavljanjem operatera, koji bi centralizovano upravljao plasmanom pepela, rečeno je na Međunarodnoj stručnoj konferenciji „Pepeo, šljaka, gips – sirovine za cirkularnu zelenu ekonomiju“, koju je, u sardnji sa Građevinskim fakultetom i Elektroprivredom Srbije, a pod pokroviteljstvom Ministarstva rudarstva i energetike Energija Balkana organizovala na ovom fakultetu.
Prof. dr Vladan Kuzmanović, dekan Građevinskog fakulteta, rekao je da se ova akademska ustanova, odnosno, njeni stručnjaci ovom temom – pepelom, šljakom, gipsom i cirkularnom ekonomijom bave više desetina godina. Prethodne nedelje obeleženo je 177 godina od osnivanja fakulteta, a već 75 godina fakultet je samostalna institucija.
„Pre 20 godina u Privrednoj komori Srbije je organizovana konferencija na kojoj se raspravljalo o tome da li su pepeo i šljaka radioaktivni. Posle raznih studija Instituta za nuklearne nauke Vinča, svi su shvatili da pepeo u Srbiji nije radioaktivan i da se može koristiti u različitim oblastima građevinarstva”, rekao je Kuzmanović na otvaranju konferencije.
Za potrebe EPS-a rađena studija o mogućoj primeni pepela i šljake, kao i eksperimenti, koji su pokazali da je primena moguća u donjim slojevima puteva, u različitim vrstama betona i kod brana od valjanog betona.
„Imamo vise projekata o cirkularnoj ekonomiji, odbranjeno je nekoliko doktorskih disertacija na ovu temu, bilo je reči i o otpadu kao građevinskom materijalu. Građevinski fakultet jeste mesto na kome moramo da pričamo o ovoj temi. Međutim, nedostaje zakonodavni okvir. Najvažnije bi bilo da investitori u projektni zadatak stave obavezu projektanta da ispita i varijantu sa upotrebom šljake i pepela, pogotovo kad su ovi resursi blizu. Troškovi transporta bi u tom slučaju bili niski i postojala bi ekonomska opravdanost. Potrebno je da se ispita da li je to optimalna varijanta. Ova konferencija će dati odgovore na brojna pitanja, a ovi materijal mogu da daju veliki doprinos u razvoju cirkularne ekonomije”, istakao je Kuzmanović.
Treba izgraditi fabriku za proizvodnji materijala na bazi gipsa
Da se o ovoj temi već godinama priča rekao je i Dejan Popović, predsednik Saveta Agenciju za energetiku Republike Srbije.
„Kada su rađene izmene Zakona o upravljanju otpadom, gips je bio kategorisan kao opasan otpad. Zato smo tražili rešenje kako da se gips kao nusproizvod odsumporavanja dimnih gasova tretira kao neopasan otpad. To je izuzetan proizvod, koji su naše cementare uzimale kao dodatak cementu. Mislim da od tada više nije bilo pomaka”, rekao je Popović navodeći primer Holandije, gde se materijal sličan po karakteristikama našoj šljaci koristi za izgradnju puteva.
U Srbiji, prema njegovim rečima, veliki problem predstavlja odlaganje pepela i šljake, pa tako TE Kolubararadi smanjenim kapacitetom – zbog problema sa odlaganjem.
„EPS je tokom 2022. godine proizveo 6,5 miliona tona elektrofilterskog pepela. A sa ulaskom novog bloka TE Kostolac B3 proizvodnja će se stabilizovati na sedam miliona tona. Gips se dosta dobro plasira. Tokom prošle godine u dva bloka TE Kostolac generisano je 150.000 tona gipsa, od čega je uspešno plasirano više od 128.000 tona. Ovaj gips je kvalitetan, međutim, naše tržište je već zasićeno. Zato se više od polovine gipsa izvozi u Rumuniju. Kad u pogon uđe TE Kostolac B3proizvodnja će dostići 400.000 tona”, rekao je Popović ocenjujući da bi rešenje za korišćenje ove sirovine mogla biti izgradnja fabrika građevinskih materijala na bazi gipsa.
Za upotrebu šljake i pepela važan zakonodavni okvir
Ranko Šekularac, pomoćnik ministra građevinarstva, infrastrukture i saobraćaja smatra da je za upotrebu šljake i pepela važan zakonodavni okvir. On navodi da je Ministarstvo kroz Zakon o planiranju i izgradnji pokušalo da sažme sve ekološke komponente kroz ceo zakon.
„Novina u zakonu je reciklaža građevinskog otpada – reciklira se samo pet odsto, iako su reciklirane sirovine jeftinije nego novi materijali. Građevinska industrija je odgovorna za 40 odsto štetnih emisija, od čega 27% odsto nastaje pri operativnim aktivnosti. U zakonu su uključeni segmenti koji će imati za posledicu veću upotrebu ovih materijala. Građani smatraju da su ovi materijali opasni i beže od njihove upotrebe. Građevinska industrija je odgovorna za 40 odsto štetnih emisija, od čega 27% odsto nastaje pri operativnim aktivnostima. Uvođenjem kvalitetnog regulatornog okvira omogućiće rešavanje problema građevinskog otpada. Regulativa treba da ukaže na obavezu investitora i izvođača kada je u pitanju korišćenje ovog otpada”, ocenio je Šekularac.
Tatjana Kaluđerović, pomoćnica Ministarke zaštite životne sredine, rekla je da u Srbiji postoji pet deponija pepela, koje su većim delom otvorene, čime ugrožavaju život i zdravlje ljudi. U Evropi, pepeo se koristi za izgradnju i nasipanje puteva, jer to propisi zahtevaju. Ministarstvo zaštite životne sredine izdaje dozvole za prekogranično kretanje otpada, ali da nema zahteva za ove dozvole. Nema ni konsultacija o tome kako ih ishodovati.
„Uvedeni su novi institute, kao sto je status nusproizvoda. Gips je vec proglašen za nusproizvod i nakon što se upiše u registar, Ministarstvo nema nadležnost nad kretanjem ovog proizvoda. Za upis su propisani strogi kriterijumi”, navela je Kaluđerović, precizirajući da će početkom 2024. se očekuje izmena pravilnika, tako da budu uključeni i pepeo i šljaka, čime prestaje status otpada.
„To se ne odnosi na postojeće deponije. Ali, ako postoji potražnja, ako se ispune uslovi, standardi kvaliteta koji će biti u rangu evropskih, moći će da budu upisani u registar. Koristi će imati građevinarstvo, industrija cementa, betonskih blokova… to je zaokruženiji put kojim će se ispoštovati postulati cirkularne ekonomije”, zaključila je Kaluđerović.
Pepeo – materijal koji štedi novac
Kada je u pitanju korišćenje pepela iz termoelektrana EPS-a u građevinarstvu, treba utvrditi kako se korišćenjem pepela mogu popraviti karakteristike materijala koji su osnova za građevinske projekte, za zamenu zemljanih i kamenih materijala u izgradnji puteva, zamenu peskovitih ili šljunčanih materijala u izradi betona, rekao je prof. dr Jovan Despotović, član UO Inženjerske komore Srbije.
„U Evropskoj uniji je tokom 2008. godini iskorišćeno 90 odsto ukupnih količina pepela. Od toga 47 odsto je iskorišćeno u industriji betona, 22 odsto za granulisane ispune/nasipe i 21 odsto u industriji cementa. Ono što je bitno, pepeo se pokazao kao materijal koji štedi novac. Na Građevinskom fakultetu su urađene studije i za puteve, i za tlo i železnicu. Uradili smo studije i za hidrotehničke objekte, što se tek sprema u Evropi”, naveo je profesor Despotović.
Ocenjujući da nam „nedostaje strategija za Srbiju“ Despotović je istakao da bi takav dokument bio temelj za sve druge strategije, pa i onu za korišćenje pepela.
„Potrebne su nam uštede u ovoj oblasti, zamena materijala, zaštita životne sredine, smanjenje emisije CO2 u cilju dostizanja cirukularnosti ekonomije. Ovo se nekada zvalo domaćinsko poslovanje. Najvažnije je da brinemo o sebi. Imamo 700 miliona tona pepela, polovina se baci, prospe. A to je naš zlatan grumen. Ko bude dovoljno pametan da to iskoristi, biće heroj Srbije”, rekao je prof. Despotović.
Raubovanje životne sredine prešlo sve granice lepog ponašanja
Cena emisije CO2 na današnji dan je 85 evra po toni, a 1. oktobra je počela primena CBAM, podsetio je Siniša Mitrović, rukovodilac Centra za cirkularnu ekonomiju u Privrednoj komori Srbije.
„Kada je u pitanju pepeo, propuštene su prilike u proizvodnji 2,5 miliona tona betona u stanogradnji, zaboravili smo putne koridore. Sada je pitanje da li se mogli više. Odgovor je da. Ako ne podignemo tržište za ove materijale platićemo visoku cenu”, ocenio je Mitrović.
Ovaj stručnjak smatra da svakog trenutka možemo da vidimo informacija u studijama za procene uticaja kamenoloma i šljunkara na životnu sredinu i da je „raubovanje životne sredine prešlo sve granice lepog ponašanja. Moj posao je da napravimo tržište sekundarnih sirovina sa ciljem da iskoristimo 30 odsto ovih sirovina. Od 2007. godine pričamo o struganom asfaltu, kako da ga koristimo a imamo dva miliona tona ovog materijala na deponijama”.
Mitrović navodi da će Evropska komisija da usvoji Zakon o kritičnim sirovinama i da nema zelene transformacije bez litijuma, bakra, nikla, vanadijuma. Ceo proces se ubrzava u delu regulatornog okvira evropskog formata a, prema njegovim rečima, CBAM diktira koliko će koštati električna energija.
„U Srbiji postoji više od 60.000 ruralnih, nekategorisanih puteva. Ovo može biti Green Deal za našu zemlju, čak jedan odsto BDP-a može biti ostvaren u ovom delu. Ključna poruka je da moramo da ponovimo ovu konferenciju sledeće godine, verujem u Univerzitet i institucije, koji mogu da daju novi kvalitet procesima koji dolaze, koji uključujući pepeo, gips, strugani asvalt”, poručio je Mitrović.
Gips iz Kostolca nalazi kupce
Za sistem odsumporavanja dimnih gasova u Termoelektrani Kostolac Bu EPS-u je izgrađen prvi visokoefikasan sistem odsumporavanja vlažnim postupkom, na bazi krečnjaka.
„Postrojenja je u funkciji od 2020. godine. Tokom njegovog rada smanjuje se koncentracija sumpornih oksida gotovo 20 puta i emisija praškastih materija pet puta. TE-KO Kostolac je gips koji nastaje kao nusproizvod radom ODG postrojenja upisao u Registar nusproizvoda i u Evropski registar hemikalija (REACH). To omogućava da se gips prodaje zainteresovanim kupcima”, rekao je Željko Ilić, direktor za proizvodnju energije TE-KO Kostolac.
Tokom ove godine, do kraja oktobra prodato je 117 tona gipsa, od čega je polovina izvezena u Rumuniju. Veliki kupci su i cementare u Srbiji. Cena gipsa je oko 0,5 evra po toni, što znači da zarada nije velika, ali smanjuju se troškovi deponovanja, objasnio je Ilić.
Deponije pepela i šljake u EPS-u zauzimaju površinu od oko 1.600 hektara
Oko 70 odsto proizvodnje električne energije u Elektroprivredi Srbije odvija se u termoelektranama koje kao gorivo koriste lignit. U ovom procesu generišu se velike količine pepela i šljake, koje se, uprkos tome što imaju upotrebnu vrednost, odlažu na deponijama pepela u sklopu elektrana, rekla je Milena Đakonović, direktor Sektora za energetsku efikasnost u EPS AD.
Govoreći o letećem pepelu Milena Đakonović je objasnila da je reč o neorganskom proizvodu sagorevanja uglja, koji se iz dimnih gasov aizdvaja u elektrostatičkim filterima, dok se pepeo koji pada na dno komore za sagorevanje u kotlu naziva šljaka.
„Elektrofilterski pepeo se obično transportuje penumatskim cevovodom do silosa. Pepeo i šljaka iz teremoelektrana se mešaju sa vodom, transporportuju cevovodima i odlažu na otvorene deponije pepela I šljake, koje su udaljene od objekata najviše pet kilometara. Ove deponije u EPS-u zauzimaju površinu od oko 1.600 hektara. Do sada je na ovim deponijama odloženo oko 200 miliona tona pepela i šljake, što ih čini najzastupljenijim sekundarnim materijalom u našoj zemlji”, rekla je Đakonović.
Malovodni, odnosno ugušćeni sistem sakupljanja, transporta i odlaganja pepela šljake uveden je termoelektranama Kostolac A i B, Nikola Tesla B i Kolubara A5, a projekat je započet i u TENT A.
Troškovi vezani za odlaganje pepela u EPS su značajni.
„Prema izveštaju Državne revizorske institucije o reviziji svrsishodnosti poslovanja upravljanje industrijskim otpadom iz 2019. godine procenjeno je da troškovi deponovanja pepela za EPS u periodu 2016-2018. godine iznose 9,4 milijardi dinara. Ovaj iznos verovatno ne obuhvata kompletne kapitalne i investicione troškove vezane za deponovanje pepela jer, na primer, investiciono ulaganje za izgradnju kasete 4 deponije pepela u TENT A iznosi oko 47 miliona evra. A projekat uvođenja malovodnog transporta i odlaganja pepela je vredan oko 160 miliona evra”, rekla je Đakonović.
Godišnje se u okviru EPS proizvede oko sedam miliona tona pepela. Od toga se jako mali deo proda – samo oko pet odsto. Pepeo se uglavnom prodaje cementarama koje posluju u Srbiji.
Svet decenijama troši leteći pepeo
Leteći pepeo je smeša velikog broja komponenti, koje uključuju značajne količine silicijum dioksida (i amorfnog i kristalnog), aluminijum i kalcijum oksida. Sastav zavisi od uglja koji se koristi. Ovaj pepeo ima pucolanske karakteristike i zahvaljujući tome ima bitnu primenu u betonskim mešavinama.
„Hidratacija letećeg pepela je proces očvršćavanja cementnog kamena usled reakcije kreča i pucolana uz prisustvo vode. Postoje višestruke koristi od korišćenja pepela, jer se radi o vezivnom materijalu u interakciji sa cementom, čime se povećava kvalitet cementa, betona i same gradnje, a ostvaruje se znatna ušteda u potrošnji cementa, odnosno energije potrebne za njegovu proizvodnju”, objasnila je Đakonović.
Koristi se i kao veziva u stabilizacijama kolovoznih konstrukcija, u gradnji novih i rekonstrukciji postojećih kolovoznih konstrukcija. Veća primena letećeg pepela u gradnji puteva ima veliku opravdanost i ostvarivanje brojnih ušteda. Leteći pepeo u betonu koristi se uspešno u svetu već više od 50 godina. Na primer, u branu Hungry Horse u Sjedjinim Američkim Državama, koja je izgrađena 1953. godine ugrađeno je 120 hiljada tona letećeg pepela.
„U periodu od januara do oktobra 2023. godine prodato je oko 117.000 pepela iz TENT B, što je ok ošest odsto ukupne proizvedene količine koja iznosi 1,97 miliona tona. U istom periodu, prodaja u TE KO B iznosila je oko 27.000 tona. Poređenja radi, u SAD se reciklira se oko 50 odsto proizvedenog pepela, a u EU čak 90 odsto. Indija i Kina recikliraju 60 odsto, odnosno 70 odsto generisanog pepela”, rekla je Đakonović.
Stroži ekološki propisi zahtevali su da termoelektrane budu opremljene uređajima za smanjenje emisije sumpor-dioksida. Kako bi smanjio emisije, EPS AD je uveo, odnosno trenutno gradi vlažne sisteme za odsumporavanje dimnih gasova, koji krečnjačkom suspenzijom ispiraju otpadbi gas u apsorberu i na taj način uklanjaju SO2 uz stvaranje gipsa, koji je proizvod hemijske reakcije između krečnjačke suspenzije i SO2. Đakonović je podsetila da je ODG postrojenje u TE KO B pušteno u redovan rad, dok je završetak izgradnje ODG postorjenja u TENT A3-A6 i TENT B1-B2 planiran za 2024, odnosno 2025. godinu.
Da ne postoji pepeo bi trebalo izmisliti
Radomir Putnik, direktor firme Tekon Tehnokonsalting je na početku svog izlaganja rekao „da pepeo ne postoji, trebalo bi ga izmisliti“. Ocenio je da je izazovno živeti u blizini deponija i da je sa stanovišta životne sredine ovo jedan od zagađivača. I na zapadu postoji pepeo, jer nema termoelektrane koja ne proizvodi pepeo, ali tamo se primenjuju veće takse po principu zagađivač plaća.
„U svetu je počelo povlačenje uglja, sve elektroenergetske kompanije teže da srežu troškove. Procena je da se na globalnom nivou plasira oko 43 odsto pepela. Francuska na primer nema aktivne TE na ugalj, ali ima potrošnju pepela, jer je aktivirala stare deponije pepela. Primeri za upotrebu pepela su sve brojniji” objasnio je Putnik.
Na pitanje da li tu ima čarolije Putnik odgovora da taj rezultat nije došao preko noći.
„Niko nije imao tržište. Pepeo je bio trošak. Da bi deponovale pepeo, kompanije su morale da ulože novac, plaćale su takse. Zatim je uvedena nulta cena – samo nosi, ne košta ništa, da bi došli do tačke naplate”, rekao je Putnik.
Cena deponovanja pepela na postojećim deponijama iznosi oko pet evra po toni. Ukoliko treba da se izgradi nova deponija cena raste na 10 evra po toni. Putnik je ocenio da su ovo vedre procene i da su troškovi još veći.
Operater – rešenje za plasman pepela šljake i gipsa
„Cenovna politika ne obezbeđuje plasman ozbiljnih količina pepela. Potrebna je njena revizija. Uticaj na EPS varira od elektrane do elektrane, s obzirom da neke imaju problema sa nedovoljnim prostorom za deponije, a neke ne. Ideja je da se pristupi faznom povećanju plasmana, gde bi se definisala kvota od 450.000 tona. Rešenje bi bilo uspostavjanje operatera, koji bi centralizovano upravljao plasmanom pepela i dodatno investirao u infrastrukturu. Tu postoje neki nedostaci, Operater bi izgradio nova postrojenja, tamo gde je to potrebno. Ovaj operater bi se bavio plasmanom pepela, koordinacijom plasmana. Da bi se postigao krajnji cilj – potrebno je više godina, a možda i čitava decenija”, kaže Putnik.
Tokom diskusije koja je usledila nakon panela, prof. Despotović je rekao da je trebalo doneti najjednostavniju stvar – da se Uredba o pepelu primenjuje, pogotovo imajući u vidu skupe kredite koje uzimamo za njihovu izgradnju.
Milan Radunović, savetnik generalnog direktora EPS-a rekao je da EPS dobija u poslednjih pet meseci pozive velikog broja kompanije koje su zainteresovane za pepeo i gips. On je dodao da je interes EPS-a u tome što ne mora da pravi nove deponije i da je inicirano rešenje koje predviđa da se osnuje operater koji će se baviti plasmanom ovih nusproizvoda.
Izvor: Energija Balkana