Monte Karlo metoda za uslove otvorenog tržišta
Stalnim povećanjem tražnje za električnom energijom nameće se potreba za izgradnjom novih i unapređenjem postojećih objekata u elektroenergetskom sistemu. Izgradnja novih jedinica je zahtevna i zbog tehničke složenosti i zbog potrebnih velikih finansijskih sredstava. Pre liberalizacije tržišta većina elektroenergetskih sistema bila su vertikalno organizovana preduzeća zadužena za proizvodnju, transport i snabdevanje električnom energijom u kojima se isplativost novih objekata gledala kroz uticaj na već postojeća postrojenja, a ne kroz njihovu uspešnost.
Liberalizacijom tržišta električne energije pojavljuje se dodatni kriterijum vrednovanja projekta, pa se uz kriterijum pouzdanosti razmatra i ekonomska isplativost određenog projekta koji u suštini razmatra kolike su mogućnosti generisanja potencijalno izgrađenog postrojenja u njegovom životnom ciklusu. Ulaganje u nove proizvodne kapacitete najviše je osetljivo na ovu razliku.
Projekat izgradnje proizvodnog kapaciteta je složen poduhvat u toku kojeg je zainteresovana strana izložena brojnim rizicima od kojih su neki toliko značajni da mogu da upropaste projekat. Analiza isplativosti koja uzima u obzir uticaj tih rizika je potrebna da bi investitor i vođa projekta što bolje predvideli i izbegli buduće probleme.
Autori rada „Monte Karlo metoda u planiranju novih proizvodnih kapaciteta u uslovima otvorenog tržišta”, Stefan Pavlović i Ivan Škokljev sa Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, predlažu probabilistički pristup kod donošenja odluka o isplativosti investicija u proizvodne kapacitete u uslovima slobodnog tržišta. Akcenat se stavlja na Monte Karlo metodu gde se analizira upotreba ove metode pri odluci o investiranju u tri tehnologije za proizvodnju električne energije koje pokrivaju bazni deo dijagrama opterećenja. To su termoelektrana na ugalj sa superkritičnim kotlom, termoelektrana na gas sa kombinovanim gasno-parnim ciklusom i nuklearna termoelektrana sa reaktorom koji koristi vodu pod pritiskom kao rashladni medijum. Menjajući scenario analize, sa promenljivim stopama povraćaja kapitala, sa i bez regulatorne politike smanjenja emisije CO2, pokazuje se i diskutuje kako se različite tehnologije ponašaju sa aspekta isplativosti.
Numeričko modeliranje, kakva je ova metoda, savremena je metoda analize rizika kojom se dobijaju lako merljivi i upotrebljivi podaci, jer svaki rizik pretvara u funkciju raspodele verovatnoće mogućih ishoda, a njen rezultat je grafik kao egzaktna informacija o rizičnosti projekta.
Ova metoda je suprotna tradicionalnom pristupu gde se odluka donosi na temelju pojedinačne procene. Najosetljiviji deo modela je još uvek prisutna subjektivna procena pri dodeljivanju funkcija gustine verovatnoće ulaznim varijablama.