Ovih dana usvojeno je više zakona o energetici i rudarstvu radi dekarbonizacije energetike i ostvarivanja održive energetike i zelenih investicija od 15 milijardi evra u narednih 30 godina. Pravi se prekretnica u odnosu na energetsku politiku prethodnih decenija, koja se 65 odsto zasnivala na termoelektranama, a ostatak na hidroelektranama, kako je izjavila ministarka rudarstva i energetike Zorana Mihajlović.
Prethodnih decenija investicione grupe EPS-a kupovale su opremu u inostranstvu i u saradnji s domaćim firmama kao što su „Minel”, „Termoelektro”, MIN, „Goša”, „Trudbenik”, „Rad” izgradile od 1965. do 1986. godine 15 velikih blokova na ugalj, ukupne snage snage 4.000 MW. Započeta je TE TO „Kolubara B” za proizvodnju struje 2×350 MWe i toplotne 2×380 MWt za grejanje Beograda. Uloženo je 350 miliona dolara, izvedeni građevinski radovi, nabavljena čelična konstrukcija, dva kotla, liftovski tornjevi, toranjski kran, započeta montaža, pa se odustalo od izgradnje. Odustalo se i od toplovoda za grejanje Beograda iz TENT-a. To je bila prva štetna prekretnica u odnosu na prethodnu politiku. Struje je bilo dovoljno, a onda je ponestalo uglja i struje. Prema izjavi ministarke Zorane Mihajlović od 2014. godine, za uvoz struje se plaćalo 400.000 evra dnevno. Nedostajala je elektrane snage 500 MW.
Druga štetna prekretnica je što se sada ulaže 600 miliona evra za odsumporavanje u TENT-u nakon 50 godina rada. To neće povećati proizvodnju struje, koja će se i dalje uvoziti. Ne pominje se završetak TE TO „Kolubara B”, kao nove i moderne termoelektrane za proizvodnju struje i toplote i iskorišćenja energije uglja od 70 odsto. Ovim završetkom izbegao bi se uvoz struje i smanjili troškovi za uvoz gasa za grejanje Beograda. Prednost TE TO „Kolubara B” je što se nalazi pored rudnika, ugalj dobija transporterom dužine 0,6 km, a pepeo vraća u rudnik, koristi 70 odsto energije uglja, dok se do TENT-a ugalj prevozi vagonima na udaljenost od 25 km, koristi se 35 odsto energije uglja, a deponija pepela zagađuje vazduh, podzemne vode i reku Savu. Nema ulaganja u povećanje proizvodnje uglja, rekultivacije prekopanog zemljišta, rešavanja problema fenola iz Sušare uglja i ostalih ekoloških problema u opštini Lazarevac.
Treća štetna prekretnica je i veliko ulaganje stranih investitora samo u vetroparkove, pod uslovom da sledećih 12 godina kupujemo svu proizvedenu struju po ceni od 92 evra za MWh, a naša prodajna cena je 70 evra za MWh, pa će, po mišljenju predsednika Nadzornog odbora EPS-a prof. Dejana Kovačevića, EPS gubiti 150 miliona evra godišnje.
Nije objavljena raspodela ulaganja 15 milijardi evra zelenih investicija, ali treba poboljšati proizvodnju energije iz uglja i ulagati u obnovljivu energiju od vetra, sunca, biomase i prirodnog gasa. Energija iz biomase povoljna je jer se može proizvesti na našim njivama i zaposliti naše radnike, pa i na izgradnji energana za njeno korišćenje. Biomasa je pouzdan energent, koji se može proizvoditi regionalno i u svako doba koristiti za proizvodnju struje i toplote, dok se od vetra i sunca dobija samo struja i to samo 1.500 sati godišnje – kad vetar duva ili greje sunce, a godina ima 8.760 sati.
Imamo 200.000 hektara državnog zemljišta i isto toliko privatnog koje se neracionalno koristi, a na kojem se mogu gajiti korovske energetske biljke, kao što su miskantus, čičoka i ostale. Sa jednog hektara dobija se 15 tona suve materije ili 60 MWh toplotne energije, dok sirovi ugalj „kolubara” ima 2 MWh toplotne energije.
Izvor; Politika