Učešće energije proizvedene iz obnovljivih izvora u finalnoj potrošnji je pre dve godine bilo na nivou od 20,32 odsto, a trebalo je da bude 24,3 procenta
Vest da vlada s decembarskim računom za utrošenu električnu energiju značajno povećava naknadu za zelenu energiju (za više od 4,6 puta, sa 0,093 na 0,437 dinara po kilovat času) koju plaćaju svi potrošači preko računa s pravom je pokrenula brojna pitanja čitalaca koji su svoje komentare ostavljali na sajtu „Politike”. Zanimalo ih je da li se hidroelektrana „Đerdap” koristi kao izvor zelene energije, ali i zašto bi plaćali ovu struju stranim i domaćim privatnim kompanijama po značajno višoj ceni nego što je EPS-ova, za gradnju vetro-parkova, solarnih panela ili malih hidroelektrana kad već imamo svoj „Đerdap”.
Jedan od bivših direktora u Elektroprivredi Srbije mr Željko Marković, lider za sektor energetike i resursa u „Diloitu” kaže da su „Đerdap”, kao i druge hidroelektrane u sastavu EPS-a, obnovljivi izvori energije (OIE) i da proizvode zelenu energiju.
– Dakle, nema sumnje da je energija iz velikih hidroelektrana u sistemu EPS-a uračunata u energiju koja se proizvodi iz obnovljivih izvora. Nažalost, i sa tom energijom, učešće energije koja je proizvedena iz obnovljivih izvora u finalnoj potrošnji je, prema poslednjim Eurostatovim podacima za 2018. godinu, bilo na nivou od 20,32 odsto. što je prilično daleko od cilja za tu godinu od 24,3 procenata – kaže Marković.
Iako se, dodaje, iz godine u godinu povećavaju kapaciteti iz obnovljivih izvora, permanentni porast potrošnje finalne energije Srbiju i dalje drži udaljenim od zacrtanog cilja.
– Našoj zemlji nije nametnuto koje će obnovljive izvore da razvija, već je državna strategija bila da se, imajući u vidu da raspolažemo hidropotencijalom, akcenat stavi na male hidroelektrane, jer je kilovat čas struje koji je proizveden iz njih najjeftiniji u poređenju sa kilovat časovima proizvedenim iz sunca i vetra, pa bi samim tim i subvencije koje se daju za stimulaciju investicija u male hidroelektrane, bile manje – objašnjava naš sagovornik.
Novac za subvencionisanje izgradnje proizvodnih objekata iz obnovljivih izvora energije se u skoro svim zemljama, pa i kod nas, obezbeđuje iz takse za obnovljive izvore energije, koju plaćaju svi građani.
„Naime, napori u celom svetu, pa i kod nas, su usmereni na to da se ograniči globalno zagrevanje na 1,5 stepen Celzijusovih u odnosu na predindustrijski nivo –cilj koji zahteva da se postigne nulta emisija ugljen-dioksida do 2050. godine. U tom pogledu, i naša zemlja se obavezala da na putu ka priključenju EU, ispuni određene ciljeve a to je da energija dobijena iz obnovljivih izvora učestvuje sa 27 procenata u odnosu na ukupnu bruto finalnu potrošnju energije. Pri tome moram da napomenem da se to ne odnosi samo na potrošnju električne energije, već na potrošnju svih vidova energije, toplotnu, za transport itd.”, objašnjava Marković.
– Svakako, ukoliko želimo da dostignemo zacrtane ciljeve iz oblasti povećanja učešća energije proizvedene iz OIE, moramo subvencionisati izgradnju elektrana koje proizvode energiju iz OIE, a tu se u prvom redu, nameću solarne i vetro-elektrane. Tim pre što se pojeftinjenjem tehnologije smanjuju troškovi investicije, pa samim tim i rok njene otplate. Nažalost, taj rok je i dalje duži, tako da ćemo i u budućnosti morati da subvencionišemo proizvodnju iz ovih elektrana. Ono što je dobro je, što se iz godine u godinu taj iznos smanjuje napretkom i pojeftinjenjem tehnologije – kaže on.
Taksa za zelene kilovate 100 puta veća u Sloveniji
Po iznosu te takse za OIE po kilovat satu utrošene električne energije Srbija je sa 0,08 eurocenti u začelju tabele. Najveći iznos te takse plaćaju Italijani, 12,64 evro centi po kilovatu, Portugalci, Španci, Slovenci, Austrijanci, Nemci itd. Prosečan iznos te takse na nivou EU iznosi 4,02 evro centi po kilovat času.
Kad je reč o regionu, napomenimo i to da je taksa za OIE u BiH 2,5 puta veća od takse u Srbiji, u Hrvatskoj skoro 18 puta, a u Sloveniji skoro 100 puta – zaključuje Željko Marković.
Izvor; Politika