Mnogo mastila je protrošeno u vezi sa ozloglašenim projektom Južni tok i njegovim ukidanjem. Kao kratak podsetnik, planirani gasovod trebalo je da transportuje ruski prirodni gas ispod Crnog mora do Bugarske, a zatim kroz Srbiju, Mađarsku i Sloveniju, dalje prema Austriji. Projekat je konačno prekinut 2014. godine, usred ukrajinske krize, zbog neusklađenosti sa zakonodavstvom Evropske unije o konkurenciji i energetici (Treći energetski paket), posebno sa pravilima o razdvajanju vlasništva (sprečavanje Gazproma da istovremeno isporučuje gas i bude vlasnik prenosne mreže), kao i zbog zabrinutosti za pristup treće strane gasovodu (ili nepostojanje iste) i tarifne strukture.
Nakon otkazivanja projekta, Rusija je usmerila svoju pažnju na Turski tok, novi gasovod do Turske. Prvi deo gasovoda, završen 2018. godine, predviđen je za snabdevanje turskog tržišta, dok bi drugi deo dovodio gas do granice sa Turskom, a zatim bi ga usmerio putem povezanih gasovoda ka jugoistočnoj i centralnoj Evropi, slično konceptu Južnog toka.
Nedavno su napravljeni važni koraci u vezi sa daljim razvojem gasovoda, koji je sada poznat kao gasovod Gastransa: krajem 2018. godine, srpski energetski regulator objavio je da namerava da izuzme projekat iz Trećeg energetskog paketa EU, što omogućava da se projekat nastavi, uprkos tome što nije ispunio obavezu razdvajanja (Gazpromu je omogućeno da poseduje gasovodnu infrastrukturu uprkos tome što je aktivan na strani snabdevanja), niti regulisao pristup treće strane i tarifnu regulativu za prenos gasa tokom perioda od dvadeset godina.
Prema pravilima EU i Energetske zajednice, Srbija je dužna da primenjuje zahteve razdvajanja za operatore prenosnih sistema i procedure sertifikacije, kao i da obezbedi nediskriminatorni pristup mreži prenosnim i distributivnim sistemima, skladištima i upstream gasovodima, kao princip. Određeni projekti mogu biti izuzeti, ali operator gasovoda treba da, između ostalog, dokaže da investicija unapređuje konkurenciju i sigurnost snabdevanja i da je izuzeće srazmerno veličini rizika povezanog sa investicijom. Srpski energetski regulator tvrdio je da su Gastrans, odnosno akcionari Gazprom i Srbijagas, upravo to obezbedili u vezi sa novim projektom gasovoda.
U februaru 2019. godine Sekretarijat Energetske zajednice izdao je mišljenje u vezi sa planiranim izuzećem, koje je srpski regulator bio dužan da uzme u obzir u svojoj konačnoj odluci, prema pravilima Energetske zajednice. Iako je mišljenje potvrdilo da bi izuzeće projekta bilo moguće, insistira se na tome da su potrebne brojne prethodne zaštitne mere kako bi se osiguralo da projekat neće dovesti do zatvaranja tržišta u Srbiji ili šire. Sekretarijat je primetio da Srbija predstavlja upečatljiv primer pune zavisnosti od ruskog snabdevanja gasom, sa vrlo ograničenim konekcijama sa susednim zemljama (jedina postojeća konekcija za prenos gasa je upstream sa Mađarskom). Akcionari Gastransa (indirektni), Gazprom i Srbijagas snažno dominiraju, pa čak imaju praktični monopol na različitim nivoima srpskog tržišta gasa, uključujući razvoj, proizvodnju i upstream snabdevanje, skladištenje prirodnog gasa i downstream snabdevanje gasom i maloprodajno snabdevanje.
Dok bi nova ruta kroz Bugarsku poboljšala sigurnost snabdevanja, Sekretarijat je smatrao da će takođe učvrstiti i uvećati dominaciju Gasproma i Srbijagasa, jer bi postojeći aranžman zapravo dodatno zatvorio tržište. Pošto Gazprom uživa monopol na srpskom tržištu, mogao bi da blokira isporuku gasa bilo kom downstream konkurentu, a sa 51% kontrole u Gastransu, takođe bi imao podsticaj da onemogući konkurentima pristup gasovodu, što znači da neće imati komercijalni interes – a nema zakonsku obavezu – da omogućiti dostupnost gasovoda drugim snabdevačima gasa.
Evropska komisija je ranije uspostavila opšte pravilo po kojem se ne odobrava izuzeće za novi deo infrastrukture koji bi mogao imati značajan iznos kapaciteta dodeljen dominantnom igraču na relevantnim tržištima. Tamo gde je pristup infrastrukturi ograničen, biće ograničena i konkurencija, posebno ako novi kapacitet nije dostupan novim učesnicima i / ili konkurentima dominantnom preduzeću. Ako je, naprotiv, novi kapacitet dostupan samo dominantnom učesniku na tržištu, takav projekat će samo ojačati tržišnu poziciju dominantnih vlasnika i dodatno zatvoriti tržište.
Sekretarijat je zaključio da Gastrans i uslovi izuzeća koje je prvobitno zahtevao srpski regulator neće unaprediti konkurenciju na tržištima Srbije, Mađarske ili Bugarske – već naprotiv, da će projekat bio štetan za konkurenciju, jer će ojačati tržišnu poziciju dominantnih vlasnika i zatvoriti tržište jer neće efikasno staviti nove kapacitete na raspolaganju postojećim ili potencijalnim konkurentima.
Zbog toga je Sekretarijat insistirao na dodatnim uslovima za izuzeće: kao prvo, da se Srbija uskladi sa neizmirenim obavezama u okviru Energetske zajednice (u vezi sa razdvajanjem Srbijagasa i alokacijom kapaciteta na postojećoj tački interkonekcije na mađarskoj granici, zbog čega je Energetska zajednica ranije pokrenula pravni postupak protiv Srbije zbog neusaglašenosti) a zatim i na nekoliko konkretnih mera u vezi sa samim projektom, od kojih je najvažnija smanjenje ekskluzivnog kapaciteta gasovoda dodeljenog Gazpromu i Srbijagasu, sa ciljem da se omogući pristup značajnijem udelu u kapacitetu novim učesnicima na tržištu na konkurentan način (putem aukcija) i uvođenjem dodatnih mera likvidnosti, primoravanjem Gazproma i Srbijagasa da ponude određenu količinu gasa na tržištu, kako bi podstakli bar neki stepen konkurencije.
U martu, Agencija za energetiku Republike Srbije donela je svoju konačnu odluku kojom je potvrdila izuzeće projekta iz Trećeg energetskog paketa. Regulator je izjavio da je pažljivo razmotrio mišljenje i preporuke Sekretarijata u svojim razmatranjima i da je sproveo sve preporuke koje je mogao da primeni u važećem zakonskom okviru, kako bi se osiguralo da projekat neće naštetiti konkurenciji na srpskom tržištu. Reakcija Energetske zajednice bila je manje entuzijastična, pa su ključne ličnosti u organizaciji javno prokomentarisale da je „AERS odbacio ili temeljno izmenio sve uslove koje je postavila Energetska zajednica u pogledu pristupa treće strane i reguliacije cena… Gasovod Turski tok nije obuhvaćen Trećim energetskim paketom i žalimo zbog toga. Ovo je bila važna prilika, možda i jedina, da se osigura da projekat takvog obima i uticaja, ne samo na Srbiju, već i na susedna tržišta, bude u skladu sa evropskim pravilima.“ Prema Energetskoj zajednici, projekat će ugroziti konkurenciju u Srbiji i regionu, a nacionalni regulator nije uspeo da ga uskladi sa pravnim okvirom EU za energetiku i konkurenciju, uključujući preporuku koje je trebalo da prihvati.
Budućnost nikada nije bilo lako predvidjeti u ovom regionu, a pogotovo u pogledu projekata ove veličine; s jedne strane, čini se da Gastrans sa zadovoljstvom nastavlja sa projektom, tražeći obavezujuće ponude za rezervaciju za tranzit gasa do 2039. godine. S druge strane, iako Srbija još nije članica EU, ona je država kandidat koja traži pristupanje. Ovo nije prvi put da Srbija krši pravila vezana za energiju i konkurenciju u vezi sa snabdevanjem gasom, računajući prethodne postupke koji se tiču upornog neuspeha da razdvaji Srbijagas i operacije skladištenja gasa Banatski Dvor, neuspeh da se reguliše pristup treće strane postojećoj tački interkonekcije u Mađarskoj i antikonkurentske odredbe o gasu u sporazumima sa Rusijom (konačno ukinute 2018. godine), što otežava odnos Srbije i Energetske zajednice.
Energetska zajednica je već bila prilično otvorena u svojoj proceni da se jaz između transpozicije pravila i njihove primene u Srbiji svake godine proširuje. Čini se da ni Mađarska ni Bugarska nisu spremne da odstupe od acquis EU u vezi sa projektom Gastransa; zaista, čini se da su njihova nacionalna regulatorna tela izrazila zabrinutost srpskom regulatoru tokom postupka izuzeća, jasno izjavljivljujući da bi to moglo negativno uticati na razvoj trgovine, konkurencije i integracije tržišta u regionu.
To u suštini čini Srbiju tačkom kada se Treći energetski paket urušava u odnosu na politički i pravno veoma osetljiv međunarodni projekat. Nije potreban biti čarobnjak da bi se videlo da je ovo veoma nezavidan položaj, posebno kada je zemlja strateški opredeljena da se pridruži klubu. Iako su u neposrednom smislu unosni, ruski energetski aranžmani mogu se pokazati kao značajan kamen spoticanja u pristupnim ambicijama Srbije.