Srbija aktivno razmatra nuklearnu energiju kao deo svoje buduće energetske strukture. Ministarka rudarstva i energetike, Dubravka Đedović, izjavila je da je trenutno u toku preliminarna studija koja treba da definiše naredne korake. Ova studija ne predstavlja konačnu odluku, već ima za cilj da izradi plan puta, proceni dostupne nuklearne tehnologije i ispita kako bi se nuklearna energija mogla integrisati u postojeći energetski sistem Srbije. Očekuje se da studija bude završena do kraja drugog kvartala 2025. godine.
Francuska elektroenergetska kompanija Electricité de France (EDF) i inženjerska firma Egis privode kraju preliminarnu analizu izvodljivosti. Analiza se fokusira na tri ključne oblasti: izradu plana puta koji obuhvata 19 institucionalnih i infrastrukturnih pitanja prema smernicama Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), procenu nuklearnih tehnologija, uključujući konvencionalne reaktore i male modularne reaktore (SMR), kao i analizu mogućnosti uključivanja nuklearnih elektrana u energetski sistem Srbije.
Ministarka Đedović je naglasila potencijal SMR tehnologije, uprkos njenoj relativnoj novini. Dok su neke zemlje, uključujući Kinu i Rusiju, već primenile SMR u ograničenom obimu—uglavnom u pomorskim i pilot projektima—šira primena za proizvodnju električne energije još uvek je u fazi razvoja. SMR nude prednosti poput brže izgradnje i nižih troškova u poređenju sa tradicionalnim reaktorima, kao i veću fleksibilnost u skaliranju kapaciteta. Ipak, biće neophodno pažljivo izbalansirati prednosti i rizike kako konvencionalnih, tako i novih nuklearnih tehnologija u okviru energetskog planiranja Srbije. Izbor međunarodnih partnera, s obzirom na globalni karakter nuklearne tehnologije, takođe će igrati ključnu ulogu.
Ministarka je istakla da Srbija mora strogo poštovati regulative IAEA ukoliko se odluči za nuklearni program. Institucionalni i infrastrukturni zahtevi moraju biti u potpunosti ispunjeni i podložni međunarodnom nadzoru, jer nijedna zemlja ne može samostalno ući u nuklearni program bez usklađenosti sa globalnim standardima. Dugoročna energetska strategija Srbije ima za cilj da obezbedi stabilno snabdevanje električnom energijom uz smanjenje emisija ugljen-dioksida. Trenutno se osnovno opterećenje (base-load) uglavnom pokriva iz uglja i gasa. Iako se gas smatra prelaznim gorivom, održivost uglja je sve više pod znakom pitanja zbog globalnih napora da se fosilna goriva eliminišu.
Postavljanje jasnih energetskih prioriteta od suštinskog je značaja, jer takve odluke utiču na ekonomski razvoj, stabilnost i bezbednost snabdevanja. Iako nuklearna energija zahteva značajno vreme, stručnost i investicije, ona postaje realna opcija za mnoge zemlje. Srbija planira da i dalje koristi hidroenergiju, ali bez stabilnog izvora osnovnog opterećenja, kakav bi mogla biti nuklearna energija, biće teško održati stabilnost sistema.
Ministarka je naglasila da nuklearna energija nije lak izbor, ali jeste nužan za vladu koja se fokusira na dugoročnu energetsku nezavisnost. Gas bi mogao služiti kao osnovno gorivo naredne dve do tri decenije, ali smanjenje uticaja na životnu sredinu i obezbeđivanje stabilnog snabdevanja ostaju prioriteti. Obnovljivi izvori poput vetra i sunca, zbog svoje nepostojanosti, ne mogu u potpunosti zameniti osnovne kapacitete. Hidroenergija će ostati važna, ali sveobuhvatna energetska bezbednost verovatno zahteva i nuklearnu energiju.
Izgradnja nuklearnih elektrana je složen i dugotrajan proces, posebno za zemlje koje su nove u toj tehnologiji. Ceo projekat može trajati od 10 do 15 godina, što čini detaljno planiranje i temeljnu analizu ključnim koracima pre bilo kakve odluke o realizaciji.