Republika Srbija je od 2006. godine članica Energetske zajednice, kroz koju je već usaglasila deo zakonodavstva u oblasti energetike sa evropskim. U skladu sa obavezama iz Ugovora, Srbija do kraja 2015. godine treba da usvoji i Nacionalni plan za smanjenja emisija u sektoru energetike. U vreme kada je Ugovor potpisan, rokovi su delovali kao realni i mogući za ostvarivanje, ali pošto se nije puno toga uradilo u prethodnih nekoliko godina, naredni period je ključan za usaglašavanje sektora energetike sa EU i Energetskom zajednicom, prenosi sajt serbia-energy.eu
U organizaciji Centra za ekologiju i održivi razvoj CEKOR, u okviru nacionalnog konventa o Evropskoj uniji, juče je u Beogradu održana javna prezentacija i diskusija na temu „Put i troškovi usaglašavanja sektora energetike sa EU i Energetskom zajednicom“.
O Povezanosti energetike i zaštite životne sredine, evropskom okviru i obavezama Republike Srbije prema Ugovoru o Energetskoj zajednici govorili su Thomas Bruckner, ekspert za klimatske promene (Univerzitet u Lajpcigu), Peter Vajda, ekspert za zaštitu životne sredine iz Sekretarijata Energetske zajednice, predstavnici Ministarstva rudarstva i energetike, kao i predstavnici CEKORA-a Zvezdan Kalmar i Nataša Đereg, zatim Jadranko Simić, šef poslovne jedinice za zaštitu životne sredine i prostorno planiranje (Konsultanti jugoistočne Evrope), Aleksandar Kovačević, ekspert u oblasti energetike, kao i predstavnici „Elektroprivrede Srbije“.
Na samom početku, Thomas Bruckner iz Univerziteta u Lajpcigu, predstavio je najnoviji, Peti izveštaj Međuvladinog panela za klimatske promene – IPCC. Kako objašnjava, od tri dela u poglavlju o energetskim sistemima, zapravo je najvažniji deo o ublažavanju klimatskih promena. Potrebna su smislena rešenja i mere koje treba preduzeti kako u narednim decenijama ne bi došlo do povećanja temperatura više od 2 stepena Celzijusa. Kako bi se ovaj cilj ostvario, emisija ugljendioskida se mora znatno smanjiti, što prvenstveno znači bitan prelaz u proizvodnji energije. Kako naglašava Bruckner, prema rezultatima istraživanja, dva glavna pravca za smanjenje emisije CO2 su unapređenje energetske efikasnosti i snabdevanje energijom koja ima što niži nivo CO2. On ističe da bi upotreba lignita dovela do blažih uticaja na životnu sredinu, ukoliko bi se radilo na skladištenju CO2.
Srbija svoje zakonodavstvo mora da uskladi sa četiri evropske direktive u oblasti zaštite životne sredine. To su Direktiva o uticaju na životnu sredinu, Direktiva o velikim ložištima, o smanjenju sumpora u tečnim gorivima (koja se primenjuje od 2012. godine) i Direktiva o zaštiti divljih ptica pri izgradnju energetskih postrojenja. Direktiva o velikim ložištima koja uvodi ograničenja za termoelektrane. Prema odredbama, direktiva o velikim ložištima trebala je biti primenjena do 31. decembra 2017. godine, bez produžetka za pripremu Nacionalnih planova za smanjenja emisija. Međutim, Ministarski Savetu EnZ je u oktobru 2013. doneo odluku da se njena primena odloži do kraja 2023. godine. U Evropskoj uniji ovu direktivu zamenjuje direktiva o industrijskim emisijama od 1. januara 2016. odnosno pre nego što bi ugovorne strane EnZ trebalo da primene direktivu o velikim ložištima.
Peter Vajda iz EnZ istakao je da EnZ i Srbija imaju dobru saradnju u poslednje dve godine i da je Srbija na dobrom putu kada se govori o primeni Trećeg paketa, ali da još ima posla oko usklađivanja zakonodavstva i prakse sa evropskim tekovinama. Vajda je govorio o obavezama Srbije u oblasti zaštite životne sredine. To su četiri direktive, od kojih je za nas trenutno najvažnija Direktiva o velikim ložištima. Postojeća velika termopostrojenja značajno doprinose emisijama sumpordioksida i neophodno je smanjiti te emisije. Direktiva će se primenjivati na postrojenja sa toplotnim ulazom koji je veći od 50MW, bez obzira na vrstu goriva. Vajda je takođe istakao važnost člana 15. iz Ugovora, gde je reč o uslovima za izgradnju novih energetskih postrojenj i tu su propisani svi uslovi koji se moraju ispuniti u izgradnji budućih objekata. On smatra da ispunjenje propisanih uslova zahteva visoke troškove, ali da će koristi od ulaganja biti ogromne.
Osim mеđunarodne obaveze Srbije u oblasti energetike i redukciji zagađenja, jedna od tema o kojoj se diskutovalo bila je i Strategija razvoja energetike Srbije posle 2015. godine.
Ekspert u oblasti energetike Aleksandar Kovačević, smatra da u veoma kratkom periodu neophodno napraviti dramatičan zaokret u energetskoj politici, uključujući poboljšanje pravne izvesnosti za investitotre. Kovačević je istakao da javnost nije dobro informisana, kao ni da statistika nema dobrih ulaznih podataka. Strategija treba da definiše srednji period od tri do pet godina tokom koga bi se ispunile preduzete obaveze i u okviru koga bi težište bilo na privrednom i društvenom razvoju. Kovačević je svojim izlaganjem započeo otovrenu diskusiju u kojoj su učestovovali i predstavnici ministarstva rudarstva i energetike i Zvezdan Kalmar iz CEKOR-a. Kalmar je ovom prilikom izneo mišljenje da javnost nije bila dovoljno informisana prilikom izrade Nacrta strategije, kao i da ne postoji alternativni scenario ni za jednu procenu uticaja. Diskusija se pretvorila u raspravu između, može se slobodno reći dva tabora, prisutnih predstavnika ministarstva, sa jedne strane i predstavnika CEKOR-a i ostalih izlagača, sa druge strane.
Biljana Ramić iz Ministarstva rudarstva i energetike istakla je da novi Nacrt pripremljen i da je ovih dana dostavljen na mišljenje Vladi, tačnije ostalim ministarstvima. Kako kaže, javne rasprave su bile održane i javnost je imala priliku da se upozna sa Strategijom i da iznese svoje sugestije. Iz Ministarstva su takođe napomenuli da se analize nikada ne rade ako nisu u pitanju precizni podaci. Strategija je bazirana na tri prioriteta – povećanje energetske bezbednosti, razvoj tržišta i održivi razvoj sa smanjenjem finalne potrošnje.
Zvezdan Kalmar iz CEKOR-a iskritikovao je Nacrt strategije i izneo mišljenje da srpskom energetskom sektoru treba strukturna reforma. Kalmar je istakao da su Srbiji neophodne investicije na zeleni održivi način, ali nije tačno objasnio kojim alternativnim putem Srbija treba da se kreće. On je takođe zamerio to što u Nacrtu nije uključeno pitanje „dekarbonizacije“, odnosno smanjenje korišćenja fosilnih goriva.
Jedna od tema bila je i Direktiva o industrijskim emisijama i izrada Nacionalnog plana o emisijama. Najstrožija ograničenja će biti za veća ložišta i veća postrojenja. Nacionalni plan za smanjenje emisija (NERP) sadržaće poštovanje Direktive za smanjenje emisija na osnovu grupnih ograničenja, zatim, sve podatke o postrojenju i godišnji prosek emisija azotnogoksida, sumpordioksida, ugljendioksida i prašine.
Jadranko Simić, za okruglim stolom govorio je upravo o primeni ove dve Direktive, o velikim ložištima i o industrijskim emisijama i o troškovima za njihovu primenu. Simić je izneo podatke koji pokazuju da je Srbiji za primenu prve Direktive potrebno 643,8 miliona evra, a za drugu, koja je još strožija, 710,7 miliona evra.
Milan Jakovljević iz „Elektroprivrede Srbije“, ovom prilikom je istakao da je EPS do sada najviše uložio upravo u zaštitu životne sredine i da su za preduzeće najvažniji projekti kojima treba sprečiti emisije štetnih gasova, što će koštati 440 miliona evra, a čija su sredstva već obezbeđena. Kada se govori o sredstvima za elektrofiltere, EPS je, uz pomoć EU donacija, već obezbedio 140 miliona evra za ove projekte, istakli su iz „Elektroprivrede Srbije“.
Primena Direktive o velikim ložištima znači da postojeća postrojenja EPS-a moraju da smanje emisije supmor-dioksida ispod 400 mg/m3, azotnih oksida ispod 200 mg/m3 i čestica ispod 50 mg/m3. U slučaju sumpordioksida ide se na opciju da koncentracija bude manja od 200 mg/m3 jer će se na taj način istovremeno ispuniti zahtev Direktive o industrijskim emisijama, prenosi sajt serbia-energy.eu
Izvor; Serbia Energy