Projekti vetroelektrana
Srbija je svoj prvi vetropark, instalisane snage 9,9 MW, dobila u februaru 2016. godine u okolini Kule. Projektovana godišnja proizvodnja tri vetrogeneratora Vestas je 24 GWh, a vrednost investicije kompanije Fintel energija iznosila je 15 miliona evra.
Među projektima ove kompanije je i vetropark La Piccopina, snage 6,6 MW, koji se nalazi u okolini Vršca i počeo je sa radom u julu 2016. godine. Godišnja proizvodnja je 15,5 GWh, a vrednost investicije 10 miliona evra.
U junu 2017. Fintel energija je pustila u rad svoj do sada najveći vetropark, Košava, takođe u okolini Vršca, snage 69 MW, sa godišnjom proizvodnjom od 200 GWh. U izgradnju je uloženo 120 miliona evra.
Pored toga, Fintel ima nekoliko projekata koji su u različitim fazama razvoja – Košava, faza II, 79,8 MW, zatim Kula 2, Košava 2, Ram, Dunav 1 i Dunav 3, svi instalisane snage po 9,9 MW. Najveći budući projekat kompanije je vetropark Torak, u opštini Žitište, koji će imati kapacitet od 138 MW, sa godišnjom proizvodnjom od 401,7 GWh godišnje.
Nakon vetroparkova u Kuli i Vršcu, Srbija u oktobru 2017. godome dobija vetropark Malibunar, kapaciteta 8 MW, u Alibunaru. Investicija belgijske kompanije Elicio bila je vredna 14 miliona evra, a očekivana proizvodnja je 15 GWh godišnje.
Paralelno je građen novi vetropark, Alibuar, snage 42 MW, vredan 80 miliona evra, koji je pušten u rad u septembru 2018. godine.
Vetropark Kovačica, 104,5 MW, izraelske kompanije Enlight Renawble Energy, počeo je probni rad u januaru 2019. godine. Vrednost ulaganja je 89 miliona evra.
Najveći vetropark u Srbiji, Čibuk, 158 MW, koji u Dolovu gradi Tesla Wind, trebao bi biti završen u prvoj polovini 2019. godine. Vrednost investicije je 300 miliona evra.
Pored toga, kompanije MET Renewables i NIS, u većinskom vlasništvu ruskog Gazproma, započeli su zajednički rad na projektu vetroparka Plandište u Srbiji.
Ovo će biti prvi vetropark za oba partnera, kao i prva investicija u obnovljivu energiju švajcarske MET Grupe izvan Evropske unije. Vetropark instalisane snage 102 MW će se sastojati od 34 vetroturbine, a biće izgrađena u opštini Plandište u Srbiji. NIS je ranije saopštio da je projekat vredan oko 160 miliona evra.
Izgradnja je planirana za 2019. godinu, tako da se očekuje da će 2021. godine vetropark biti potpuno operativan.
Kada se saberu ovi podaci, jasno je da bi u naredne tri godine u Banatu trebalo biti podignuto 186 vetrogeneratora, a vrednost investicija je blizu milijardu evra.
Takođe, Elektroprivreda Srbije je obezbedila energetsku dozvolu za vetropark u Kostolcu, kapaciteta 66 MW, i očekuje se da će izgradnja početi u trećem kvartalu 2019. godine. Investicija je vredna 97 miliona evra, od čega je 80 miliona evra obezbeđeno iz kredita nemačke razvojne banke KfW, dok ostatak čine nepovratna sredstva. Proizvodnja bi trebala početi 2020. godine.
Fid-in tarife
U Srbiji je do kraja 2018. godine na mrežu je priključeno dodatnih 200 MW energije vetra, a do kraja 2019. godine očekuje se još 200 MW, čime će biti zaokružen cilj od 500 MW energije vetra koja će biti subvencionisana, tokom garantovanog perioda od 12 godina.
Istovremeno, zahvaljujući ovim ulaganjima, zemlja će se značajno približiti cilju od 27% udela obnovljive energije u ukupnoj potrošnji do 2020. godine. Najveće učešće u novim zelenim kapacitetima imaju upravo vetroelektrane.
Srbija je, naime, preuzela obavezu da udeo obnovljive energije u ukupnoj finalnoj potrošnji poveća na 27% do 2020. godine, u odnosu na 21,9% u 2009. godini. U 2014. godini Srbija je, prema podacima EUROSTAT-a, imala udeo obnovljive energije od 23,1%.
Zakon o energetici postavlja glavni okvir za obnovljive izvore i delimično transponuje direktivu EU o promociji upotrebe energije iz obnovljivih izvora, uključujući odredbe vezane za sektor transporta (cilj od 10 odsto kada je u pitanju obnovljiva energija u sektoru saobraćaja).
Subvenciju za proizvodnju električne energije u vetroelektranama, kao i u drugim elektranama na obnovljive izvore, obezbeđuju su sticanjem statusa povlašćenog proizvođača.
U junu 2016. godine, Vlada Srbije je usvojila tri uredbe o obnovljivim izvorima energije. Uredba o povlašćenim proizvođačima propisuje uslove i procedure za sticanje statusa povlašćenog proizvođača. Uredba o podsticajnim merama za proizvodnju električne energije i toplote iz obnovljivih izvora određuje nivo fid-in tarifa. Treći propis je Uredba o utvrđivanju standardnih modela ugovora o otkupu električne energije.
Metodologija za utvrđivanje troškova povezivanja na prenosnu i distributivnu mrežu stupila je na snagu 2015. godine.
Podsticaji proizvođačima obnovljive energije isplaćuju su u vidu fid-in tarifa, odnosno garantovanih otkupnih cena, što je model koji primenjuje većina evropskih zemalja. On predviđa dugoročne investicije u proizvodnje objekte, uz plaćanje premije za podsticanje proizvodnje iz obnovljivih izvora.
Fid-in tarifa za energiju vetra iznosi 9,2 evrocenti po proizvedenom kilovat-času. Električnu energiju od povlašćenih proizvođača otkupljuje garantovani snabdevač, EPS Snabdevanje.
Fid-in tarife subvencionišu svi potrošači električne energije, putem mesečnih računa. To znači da novac za otkup električne energije od ovih proizvođača obezbeđuju krajnji kupci, plaćanjem naknade koja se posebno iskazuje i plaća uz mesečni račun za za električnu energiju. Nivo naknade utvrđuje se na osnovu Uredbe Vlade na godišnjem nivou.
Ova naknada za 2019. godinu ostala je na istom nivou kao i prethodnih godina i iznosi 0,093 dinara po kilovat-času.
Nakon sticanja statusa povlašćenog proizvođača, po Zakonu o energetici, proizvođač električne energije ima pravo na potpisivanje ugovora o otkupu ukupnog iznosa proizvedene električne energije (popularno PPA – Power Purchase Agreement) po povlašćenim cenama sa garantovanim snabdevačem. Ugovor pokriva i period probnog rada elektrane.
Balansiranje tržišta
Jedan od najvećih problema sa energijom vetra, pored visoke cene u odnosu na konvecnionalne izvore energije, predstavlja nestabilnost i nepredvidivost proizvodnje, zbog čega je potrebno obezbediti rezervne kapacitete kako bi elektroenergetski sistem funkcionisao. Promenljiva snaga elektrana na vetar tokom rada iziskuje napore i troškove pri balansiranju elektroenergetskog sistema.
Garantovani snabdevač, na osnovu ugovora o otkupu električne energije, preuzima i balansnu odgovornost. Balansna odgovornost predstavlja obavezu učesnika na tržištu, kako bi se uravnotežila proizvodnja, potrošnja i ugovorena prodaja i kupovina električne energije.
Upravo to predstavlja problem na takozvanom balansnom tržištu električne energije, odnosno delu koji reguliše preuzimanje električne energije, a koji potpuno ide na teret EPS-a. Recimo, onaj ko proizvodi struju iz vetra ne mora EPS-u da najavi koliko će mu zelenih kilovata isporučiti narednih dana kako bi javno preduzeće moglo da planira svoju proizvodnju.
To znači da sva električna energija koja se proizvede iz vetra mora da se otkupi po duplo većoj ceni od oko 92 evra po megavatu i da se zaustavi ili smanji (ili po potrebi poveća) proizvodnja energije iz uglja ili vode, čija je cena na berzi oko 48 evra.
Dodatni problem predstavlja što ni u Evropi nije razvijena balansna razmena energije.
Prema najavama nadležnih, predviđeno je da u budućnosti balansiranje pređe na stranu proizvođača.
Naime, povlašćeni proizvođači ne plaćaju troškove balansiranja tokom feed-in perioda, a po isteku 12 godina biće dužni da se ponašaju kao i svi učesnici na tržištu – da plaćaju troškove balansiranja ili da sami kupuju nedostajuće količine na tržištu.