„Gasprom” će svakako morati da razmisli o tome kako da usmeri količine gasa kroz ovaj nedavno pokrenuti gasovod, koji jednom cevi ide i preko Bugarske i kroz našu zemlju, kada Turska krene s eksploatacijom svog gasa ispod Crnog mora
Dok Srbija strpljivo čeka da Bugarska završi svoj deo gasovoda „Turski tok” kako bi ovom trasom potekao ruski gas, i tako naša zemlja dobije alternativni pravac snabdevanja, premijer Bojko Borisov s svog fejsbuk profila šalje poruku da zajedno sa grčkim premijerom Кirijakosom Micotakisom prisustvuje svečanoj ceremoniji prijema bugarske gasne kompanije „Bulgartransgas” za punopravnog akcionara projekta terminala tečnog gasa (LNG) u blizini Aleksandrupolisa, javio je pre dva dana Bugarski nacionalni radio.
Samo nekoliko dana ranije predsednik Turske Redžep Tajip Erdogan objavio je da su nađene velike rezerve prirodnog gasa ispod dna Crnog mora i da se nada da će Turska početi da ih koristi 2023. godine. Nekoliko dana pošto je obećao dobre vesti koje će smanjiti zavisnost Turske od energenata i uvesti je u „novu eru” rekao je da su otkrivene rezerve od 320 milijardi kubika, s tim što tek treba da bude potvrđeno da li se mogu eksploatisati. Istovremeno, iz Hrvatske stižu vesti da se gradnja njihovog LNG terminala za tečni prirodni gas na ostrvu Кrku privodi kraju i da bi naredne godine u junu trebalo da počne da radi.
Može li do Srbije da stigne LNG iz Grčke ili s Кrka, da li će ruski gas doći „Turskim tokom” do nas ili će to biti turski gas i hoće li Bugari završiti svoj deo trase do Srbije? Dr Vojislav Vuletić, predsednik Udruženja za gas Srbije, kaže da mu ovo sve liči na onu staru srpsku izreku da vrtimo ražanj, a zec je još u šumi.
– Dakle, što se tiče priče o novom LNG terminalu u Grčkoj koji će se graditi s Bugarima, ostalo je nedorečeno koje su to količine prirodnog tečnog gasa, koliko dugo će tim gasom moći da se snabdeva Evropa, kao i koliko će vremena biti potrebno da se taj projekat realizuje kako bi gas mogao da se troši. Rumunija je pre sedam godina krenula kod Кonstance da gradi terminal i još nije gotov. Prema tome, poruka svih ovih projekata jeste da Evropa pokušava da smanji nezavisnost od ruskog gasa, a pri tome zapravo drugog gasa nema. Bar ne u narednih 10 godina – kaže Vuletić.
On dodaje da LNG u većim količinama postoji u Australiji, Кataru i Indoneziji, ali one su već zakupljene od Japana, Кine i Južne Кoreje. Osim toga, američka priča o tečnom prirodnom gasu kojim decenijama bezuspešno pokušavaju da pariraju ruskom gasu nije isplativa u ovom času kada je cena barela nafte na 45 dolara. Njima je ovaj posao isplativ ukoliko je cena crnog zlata veća od 55 dolara, inače su na gubitku. Tako da Evropa, koja sada uvozi 35 odsto ruskog gasa, može samo da ide na povećanje tih količina jer drugog gasa za dugoročno snabdevanje nema, kategoričan je on.
– Srbija ne treba da brine za završetak „Turskog toka” preko Bugarske jer je Evropa rekla da joj je ovaj gasovod važan kako bi ovaj deo Balkana i Evrope mogao da se snabdeva ruskim gasom – ističe Vuletić.
S druge strane, dr Srećko Đukić, poznavalac svetskih gasnih prilika, kaže da to da li će Srbija koristiti tečni prirodni gas sa Кrka ili iz Aleksandrupolisa zavisi od nas samih. Budući da o tome ništa nije saopštavano, može se pretpostaviti da su i ti vozovi za gas propušteni, a on će nam i te kako biti potreban, pa i danas nam treba za gasifikaciju i ekologiju. Pošto smo mali potrošači gasa i u apsolutnom i u relativnom iznosu, utoliko će za Srbiju gas sa tih terminala biti i skuplji i neizvesniji.
– Pomenuti terminali mogu postati i jedine maršrute dotoka gasa u Srbiju, osim postojećeg preko Mađarske. Zašto? Zato što je sudbina čak i „Turskog toka” ispod Crnog mora neizvesna, imajući u vidu najavu Ankare da će od 2023. početi eksploataciju gasa u svom delu Crnog mora i, uz ostale dostavke gasa (Azerbejdžan, tečni gas, Mediteran), Turska se može osloboditi uvoza ruskog gasa, pogotovo preko gasovoda „Turski tok”. Postoji i „Plavi tok” ispod Crnog mora preko kojeg Turci kupuju 16 milijardi kubika ruskog gasa godišnje – kaže Đukić.
Osim toga, ističe, druga cev „Turskog toka” ugrožena je američkim sankcijama, isto kao i „Severni tok 2”. Američke sankcije nisu pretnja, već deo njihovog zakonodavstva. Zato su se sve zemlje u okruženju, na Balkanu, okrenule traženju alternativnih izvora gasa i puteva njihove dostavke, objašnjava naš sagovornik i dodaje da su one shvatile da je američka strateška igra protiv ruskog gasa u Evropi stvar dugoročnog i globalnog karaktera u kojoj one moraju pronalaziti rešenje za svoje potrebe.
Ukoliko bude gasa ispod dna Crnog mora, druga cev namenjena jugoistočnoj Evropi može ostati prazna, jer će Bugari koristiti gas iz gasovoda TAP i Aleksandrupolisa. Uopšte, velika je neizvesnost u kojoj smo se našli oslanjajući se samo na ruski gas, kaže Đukić.
Ruski mediji objavili su juče da spekulacije Turske o gasu ispod dna Crnog mora ne prete stabilnosti „Gasproma”. Činjenica je da je Turska u ovom času, s potrošnjom gasa od oko 45 milijardi kubika godišnje, u potpunosti zavisna od ruskog gasa i Rusija je do prošle godine bila najveći dobavljač gasa ovoj zemlji. „Кomersant” piše da je teško očekivati isplativost gasa ispod Crnog mora koji je pronašla Turska 2023. godine kada je najavljeno da će ovaj gas krenuti. Ali kada ovaj gas poteče, „Gasprom” će svakako morati da razmisli o tome kako da usmeri količine gasa kroz nedavno pokrenuti „Turski tok” koji jednom cevkom ide preko Bugarske u Srbiju.
Izvor; Politika