Vreme je često najvažniji faktor. Nekada jedan mesec, dan ili sat presude dalju sudbinu i budućnost ljudi, kompanija, država… Prava odluka u pravo vreme promeni pravac života i poslovanja. I za „Elektroprivredu Srbije“ vreme je sve značajniji faktor. Previše vremena je prošlo u iščekivanjima. A neke odluke ne trpe čekanje.
Prošlo je skoro godinu dana od kada je Vlada Srbije usvojila Polazne osnove za reorganizaciju EPS-a, ali EPS nije postao akcionarsko društvo. Posle kašnjenja i ne baš jednostavne procedure osnovano je privredno društvo za snabdevanje kupaca u celoj Srbiji – „EPS Snabdevanje“. Iako je Polaznim osnovama predviđeno, kasni se i sa prelaskom EPS-a u akcionarsko društvo. Davno obećano akcionarsko društvo, koje će, svakako, bez zdravog ustrojstva ostati „mrtvo slovo na papiru“.
A zašto taj EPS treba da se promeni – u poslednje vreme pitaju se mnogi, i u EPS-u, i van njega. Zašto menjati nešto što godinama funkcioniše na ovakav način? Zašto je, uopšte, bilo neophodno osnivanje jedinstvenog snabdevača u okviru EPS-a? Nije „krivac“ samo Zakon o energetici, već i sve obaveze koje proističu iz Ugovora o Energetskoj zajednici i iz koraka kojima Srbija korača ka Evropskoj uniji. Bez promene načina funkcionisanja nikako se ne može stići ni do toliko traženog i očekivanog otvorenog tržišta električne energije u Srbiji. Nema ni ukidanja monopola, koji EPS-u nije baš doneo previše koristi poslednjih godina. Sa cenom ispod tržišne, regionalne, bilo kakave cene kilovat-sata i sa načinom poslovanja koji nameće često neracionalnosti i neefikasnost – teško da je EPS koristio monopolski položaj. Na kraju se ispostavilo – više štete, nego koristi.
Ipak, ako se ne promeni sada već decenijama utvrđeni način poslovanja, nema nama uspeha na tržištu. Promene se neće desiti samo sa izmenom statuta i osnivačkih akata EPS i zavisnih privrednih društava. To je gotovo sigurno. Promene nose ljudi. Suštine nema bez promene svesti ljudi koji rade u EPS-u da bi već za godinu dana ozbiljno mogao da bude ugrožen položaj kompanije. Da neka konkrencija može da preotme određeni procenat kupaca i prihoda. I toga treba da budu svesni svi – od rudara na kopovima, do inženjera u elektranama i montera u distribucijama i radnika na šalterima naplate. Baš svi i to od vrha EPS-a, pa do poslednjeg čoveka sa liste zaposlenih najveće srpske kompanije.
Već ove godine videlo se šta znači jedan izgubljeni kupac na visokom naponu, i to kupac koji troši i pritom redovno plaća. Kako se onda pripremiti da nam se nešto slično ne desi već od januara 2014. godine ili masovno 2015. godine? Brzo i odlučno.
Promene bi trebalo shvatiti, a i primeniti i to bez izgovora i prenemaganja. Drugačije se ne piše dobro. Ni kompaniji, ni zaposlenima. A ni državi Srbiji, kao većinskom vlasniku. Ako se dozvoli da konkurencija nadigra EPS, onda je to poraz i države koja nije uspela da „uglanca“ svoj najskupoceniji nakit. Ako „paučina padne“ i na EPS, sledi energetska nebezbednost zemlje, sve skuplji energenti, neka vrsta energetskog ropstva. Taj scenario, zaista, ne mora da se desi.
I za taj rasplet ili preokret ključan je glavni akter – država. Lopta koja presuđuje utakmicu, kojom se „puca“ poslednji penal u dvorištu je države. Samo je pitanje da li će neko od „igrača“ iskoristiti baš tu loptu nameštenu da tim pobedi u poslednjim sekundama ili će i ova odleteti preko gola, kao i mnoge pre njih.
Izvor Agencije