Energetska tranzicija u Jugoistočnoj Evropi i dalje u velikoj meri zavisi od konvencionalne proizvodnje električne energije kada potrošnja raste, a proizvodnja iz vetroelektrana slabi. Ova nedelja jasno je pokazala tu realnost. Regionalna proizvodnja iz termoelektrana povećana je za 24,5% u odnosu na prethodnu nedelju i dostigla 4,22 TWh, dok su elektrane na ugalj, lignit i prirodni gas preuzele ključnu ulogu u održavanju ravnoteže elektroenergetskog sistema.
Najveći rast zabeležila je Turska, gde je proizvodnja iz termoelektrana više nego udvostručena, povećavši se za 103,2% na 2,03 TWh. Proizvodnja iz elektrana na ugalj porasla je za 55,7%, dok je proizvodnja iz gasnih elektrana skočila za čak 278,1%. Ovakav razvoj događaja bio je direktna posledica rasta potrošnje električne energije u Turskoj od 31,0%. Uprkos većoj proizvodnji iz solarnih i hidroelektrana, elektroenergetski sistem zahtevao je snažan odgovor konvencionalnih proizvodnih kapaciteta.
I Grčka je povećala proizvodnju iz termoelektrana, pri čemu je proizvodnja iz elektrana na lignit porasla za 66,2%, dok je i Srbija zabeležila veći obim termoenergetske proizvodnje. Rumunija je povećala proizvodnju iz termoelektrana za 5,2%, uz podršku veće proizvodnje iz gasnih elektrana. Italija je krenula suprotnim putem, sa padom termoenergetske proizvodnje od 16,7%, uglavnom zbog manje proizvodnje iz gasnih elektrana. Ipak, Italija je ostala tržište sa najvišom cenom električne energije u regionu, koja je iznosila 128,09 evra po megavat-satu.
Poruka tržišta je jasna. Rast obnovljivih izvora energije nije eliminisao značaj termoelektrana u formiranju cena električne energije u Jugoistočnoj Evropi. Promenio je samo trenutke kada su ti kapaciteti potrebni. Elektrane na ugalj, lignit i gas sve više imaju ulogu balansiranja sistema tokom večernjih vrhova potrošnje, perioda slabog vetra, hidroloških manjkova i sedmica sa povećanom potražnjom. Zbog toga se njihova uloga sve manje zasniva na baznoj proizvodnji, a sve više na sigurnosti snabdevanja i određivanju granične tržišne cene.
Takva situacija ima značajne finansijske posledice. Cene prirodnog gasa na nivou od oko 50 evra po megavat-satu čine proizvodnju električne energije iz gasnih elektrana skupom. Elektrane na lignit i ugalj i dalje imaju važnu ulogu u pojedinim elektroenergetskim sistemima regiona, ali su istovremeno izložene rizicima povezanim sa emisijama ugljen-dioksida i energetskim politikama. Termoelektrane mogu ostvarivati značajnu vrednost tokom perioda povećane potražnje, ali je njihova dugoročna perspektiva pod pritiskom procesa dekarbonizacije, rastućih troškova emisija, starosti postrojenja i regulatornih zahteva.
Zbog toga je tranzicioni rizik dvostruk. Prebrzo gašenje termoenergetskih kapaciteta može izazvati probleme u sigurnosti snabdevanja i dovesti do naglih skokova cena električne energije. Sa druge strane, predugo oslanjanje na ove izvore može povećati izloženost troškovima emisija ugljenika, usporiti ulaganja u fleksibilne tehnologije i otežati usklađivanje sa klimatskom politikom Evropske unije. Tržišta Jugoistočne Evrope i dalje pokušavaju da pronađu ravnotežu između ova dva izazova.
Ova nedelja predstavlja upozorenje protiv pojednostavljenih narativa o energetskoj tranziciji. Solarna energija i energija vetra nastavljaju da rastu, ali kada proizvodnja iz vetroelektrana padne za 15,5%, a potrošnja poraste za 8,2%, konvencionalne elektrane i dalje nose najveći teret stabilnosti sistema. Ključno investiciono pitanje nije da li će termoelektrane nestati sutra, već koliko brzo baterijski sistemi, fleksibilnost hidroelektrana, upravljanje potrošnjom i prekogranične interkonekcije mogu smanjiti potrebu za njihovim angažovanjem.
Do tada, termoelektrane ostaju poslednja linija odbrane elektroenergetskog sistema. One određuju cenovni minimum tokom kritičnih sati, obezbeđuju pouzdanost snabdevanja i istovremeno izlažu region rizicima povezanim sa cenama goriva i emisijama ugljenika. Uspeh energetske tranzicije u Jugoistočnoj Evropi meriće se time koliko efikasno region uspe da smanji ovu zavisnost, a da pritom ne ugrozi sigurnost rada elektroenergetskog sistema.






